Viktor Starčić (1902. Ruse, Bugarska – 1980. Beograd, SFRJ)
je bio poznati glumac u bivšoj Jugoslaviji koji bi nama mogao biti zanimljiv zbog toga što je njegov otac, Antun Starčić rođen u Klani 1857. godine. U potrazi za poslom mladi Anton je otišao u svijet ˝trbuhom za kruhom˝. Radio je na izgradnji pruga u Turskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Rumunjskoj i Srbiji. Viktorova je majka bila Francuskinja iz Ženeve, u Švicarskoj. Zbog takvog nomadskog života roditelja Viktor se nije mogao redovito školovati pa je više-manje bio samouk.
Glumačku je karijeru Viktor započeo kao amater u Gornjem Milanovcu s osamnaest godina. Zatim je u Sarajevskom kazalištu otpočeo "pravu" karijeru jer je dobivao i veće uloge, a potom je bio član kazališta (od 1925-1930) u Splitu, Zagrebu i Novome Sadu. U Novome Sadu je 1930. snimio svoj prvi film, ulogom varalice Lajoša u «Grešnica bez graha» režisera Koste Novakovića. Od 1929.-1939. je u Narodnom pozorištu u Beogradu. Sa grupom umjetnika 1938.godine osniva u Beogradu Umetničko pozorište, u kojemu je glumio i režirao. Nakon II. svjetskog rata glumi u Novome Sadu i Rijeci te se vraća u Beograd i postaje stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta gdje je djelovao od njegovog osnivanja 1948. g. pa sve do kraja karijere odnosno života.
U svojoj 60 godišnjoj glumačkoj karijeri glumio je, prema vlastitoj procjeni, preko 500 uloga. Značajnije uloge su mu bile:
- Hlestakov u Revizoru.
- Aurel u Ledi,
- Don Zane u Gloriji,
- Smrdić u Rodoljupcima,
- Glumac u Na dnu,
- Barun Lenbach u U agoniji Miroslava Krleže, čime je obilježio 45 godina karijere
- …i još mnoge druge.
Od 1949. g. godine bio je 10 godina profesor na Pozorišnoj akademiji u Beogradu. Iako samouk, bio je jedan od najobrazovanijih glumaca svoje generacije. Viktor je bio oženjen Ruskinjom Katarinom Zubin, a u braku nisu imali djece.
Znam da je bivši načelnik općine Klane Anton Starčić Šopeć marljivo skupljao podatke o Viktoru Starčiću budući da nisu samo prezimenjaci.
