Učka i Ćićarija

[LLeon]

Slijedi najstrmiji dio puta- Grdi breg. A stvarno je grd, skoro pa treba četveronoške uz njega.


Sedlo. Ovdje se križaju brojni putevi; za Vojak, Suhi vrh, Malu učku, Lovran/Medveju,  Poklon (ali ne preko Vojaka nego po istarskoj strani Učke)


I napokon, osvojen je Vojak i svih njegovih 1400 metara.


Pogled prema jugu. Na brzinu, napamet iz glave, slijeva nadesno: Suhi vrh, Gorica (Cres), Helm (Cres), Televrina (Lošinj), Sisol, Standar


Suhi vrh. Inače, vrh istog imena, ali pedesetak metara niži se nalazi na Grobničkim alpama.

[LLeon]

Pogled prema sjeveru


U prošlom putopisu osvojen Veliki Planik (lijevo). Mali Planik (desno)


‘ko ovo more platit? Ovakav pogled, i to još osvojen vlastitim nogama i znojem ispranim u planinskom izvoru. Pa da autom na vrhove. Pih.


Spuštam se prema Poklonu. 500-tinjak metara asfaltiranom cestom, a zatim lijevo u šumu, uskim ali dobro utabanim puteljkom. Na putu do Poklona sam sreo masu ljudi u šetnji. Nisam brojao,ali sigurno preko 50. Parkiraju se na Poklonu, pa pješice na Vojak. Bilo je naravno i lujki koji su autom do radara na Vojaku. Šteta da za aute nije prohodna cesta do kule. A smijeh me ulovio kad sam vidio ekipu, njih 4; žene u večernjem outfitu, muški u odijelu i košulji. Ove dvije kokoše nabadaju štiklama po kamenjaru. Bila ekipa na groblju, pa kao: evo, mi došli malo planinarit. Od radara do kule.


Ruševina na Poklonu. Je li to dio zgrada vojarne talijanske financijske straže?

[LLeon]

Križ na Poklonu. Poklon razdvaja Učku od Ćićarije, a ime je dobio po tome što bi se hodočasnici iz Istre, pohodeći svetište Majke Božje Trsatske i ugledavši odatle Trsat, poklonili Gospi. Negdje sam pročitao i priču kako neko vrijeme nisu mogli doći do Trsata zbog granice, pa su se na Poklonu poklonili Gospi  i vratili se u Istru.


Planinarski dom na Poklonu. Fasada obnovljena prije mjesec dana.


Žig (obrnut,naravno)


Sad sam imao dilemu; smjer Dobreć- Ika- Lovran ili Liganj- Lovran. Putevi se razdvajaju odmah ispod doma, ali i ako se predomislim, kasnije postoji mogućnost prebacit se sa jednog na drugi.
Krenuo sam prema Lignju i Lovranu.. I nisam se predomislio. 


Malo čudna gljiva

[LLeon]

 


Ima još raznih i maštovitih poučnih tabela






Svaka šuma ima svoju kraljicu, pa mora i Učka

[LLeon]

Potok Banina


Spomenik, samo ne kužim baš čemu.


Evo me opet na istom putu kojim sam krenuo uzbrdo. Lijevom stazom sam išao prema Vojaku, desnom se vraćam sa Poklona


Ma ‘ko ovo more platit?


I za kraj, kako je i red- GPS trag za lakše snalaženje.

[Asterix]

Lovran je nedavno u centru grada otvorio besplatnu punionicu za električne automobile. Nisam baš siguran koliko će se automobila godišnje ovdje napunit, 1 ili 2, a možda ni toliko. Kako god, mislim da još nije proizveden električni Clio.

 

Odlično, infrastruktura raste   

"Električni" Clio neću ni komentirat, bit će da je vlasniku spržen mozak, posebice dio koji se brine za pravila ponašanja.

Inače, super si turu napravio. Mi smo jednom krenuli iz Medveje. Dio smo čak prošli nemarkirano. Bilo je fora jer smo prošli kroz jedno mrtvo selo. Nisam ni znala, da ima sela (odnosno da ih je bilo) na južnim padinama.

Grdi breg smo mi prošli prema dole (na svu sreću  ). Bilo je blata pa smo svako malo letili, zanimljivo iskustvo. Na svu sreću ovdje je toponim stvaran, pa je Grdi breg stvarno grd. Zamisli ironije, jedna od najtežih staza na Velebitu se zove Lipa staza. A lipa je malo sutra 

Kretali smo se istom planinom jučer, stavim i ja svoj putopis kasnije.

[Asterix]

Naš jučerašnji put počeo je malo dalje od LLeonovog, u Moščeničkoj dragi. Poznavajući njega, vjerovatno i nekoliko sati kasnije  . Za divno čudo, mi smo uspjeli krenuti s hodanjem negdje oko 10 sati, što je veliki uspjeh. Sad kad je dan puno kraći, moramo se malo i žrtvovati.

Naš put počinje u naselju Sv.Petar, gdje na odvojku za Potoke i Trebišća ostavljamo auto.

Mitsko-povijesna staza Trebišća-Perun se nalazi iznad Mošćeničke Drage, uvučena u duboki kanjon Potoške vode. Kroz 13 poučnih tabela s bogatim tekstualnim i likovnim sadržajima i uz 15 monumentalnih kamenih ploča sa stihovima iz slavenskog folklora staza nas upoznaje s time tko su zapravo Slaveni, što danas znamo o tome, odakle su i zašto su došli na ovo područje, te kakva su bila vjerovanja prema kojima su krojili život svoje zajednice. Isto tako, osim povijesno-mitološke dimenzije, ona nas upoznaje sa tradicionalnim životom ovog kraja i kako su ljudi nekada teško živjeli.

Moram priznati da je kanjon potoka vrlo impresivan. Posebice nas je zaintrigirala ova špilja, za koju smo rekli da ćemo se svakako vratiti u inspekciju.


Nakom malo guslanja po asfaltu, stižemo u selo Potoki. Drago nam je vidjeti obnovljene kuće i prekrasne okućnice.


Naša priča zapravo počinje ovdje, tu je i parking pa se autom može doći skroz do početka povijesne staze. Mi se vraćamo drugim putem pa smo zato i parkirali puno niže.

Nama je vrlo zanimljiva tema staroslavenske mitologije, tako da smo s guštom pročitali sadržaj svakog poučnog panoa. Ilustracije su za svaku pohvalu, a i tema je jako dobro prezentirana.



Konkretno na ovoj, opisana su dva velika boga protoslavenskog panteona, Perun i Veles. Njih su dvoje suprotni jedan drugom u gotovo svakom pogledu. Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog i suhog, koji vlada živim svijetom iz svoje utvrde visoko iznad, koja se nalazi na najvišoj grani Svjetskog drveta. Veles je podzemni bog povezan s vodom, zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja Svjetskog drveta. Perun je davatelj kiše zemljoradnicima, bog rata i oružja, zazvan od strane boraca. Veles je bog stoke, zaštitnik pastira, povezan s magijom i trgovinom.



Važno je shvatiti da staroslavenskoj mitologiji nije bilo krajnosti, već je borba Peruna i Velesa uvijek shvaćana kao uspostavljanje ravnoteže. Tako Veles krade kišnicu od Peruna, ili Perun krade Velesovu vodu radi stvaranja kiše.

Od Potoki do Trebišća nema puno hoda, a ide se po ugodnom šumskom putiću.

U zaselku Trebišća, što na slavenskom sugerira da je u davna vremena bilo mjesto žrtvovanja, uživat ćete u posebnoj atmosferi. Zaselak se smjestio duboko u klancu Potoške vode, na mjestu gdje i po nekoliko mjeseci tijekom zime sunce nikad ne dopire. Prema slavenskim vjerovanjima, to bio prostor Velesa, slavenskog boga mraka, zemlje, plodnosti i stoke. Za razliku od Velesa, Perun je smješten uvijek na vrhu, kako i priliči bogu nebesa i gromova

Mene je zaintrigirao ovaj natpis, bit će da je u ovoj kući neka izložba, još da uspijem saznati kada ju je moguće obići, nitko sretniji od mene

[Asterix]

Napuštamo Trebišća i sljedimo dalje našu nit vodilju. Ovoga puta to nije klasična planinarska markacija (mada često susrećemo i nju), već je to Perunov simbol. Ovakav simbol bio je često izdjelani, nacrtan ili ugraviran na krovovima kuća, posebice u istočnoslavenskim narodima, da bi zaštitio ljude od gromova.



Da ponovim i ja, Učka je izuzetno dobro markirana i nudi puno staza i kombinacija istih, pa je tako moguće raznim putevima do Trebišća. Onima koje zanima cijela priča o Perunu i Velesu, svakako je zbog kronologije priče najbolje krenuti iz Potoka.


Poučne panele sam slikala sve, ako vas zanimaju ostali najbolje je da ih otkrijete sami. Isplati se proći ovim bajkovitim krajem.



eh da, ki to more platit 



Sljedeće na što nailazimo je napušteno ljetno selište, Petrebišća. Uz spomeničku važnost za kulturu života na ovom prostoru, ovaj slikoviti lokalitet je otvaranjem Mitsko-Povijesne staze dobio i turistički značaj kao jedan od njenih punktova.



Ono što je mene najviše fasciniralo je činjenica da Petrebišća nisu samo servirana u pojmu šture činjenice "tu je nekad nešto bilo, sad gledate u ostatke toga", već se to selo stvarno razvija i radi na njemu.

Na gornjoj slici je tehnikom suhozida obnovljena kućica koja danas služi kao planinarsko sklonište. Unutra je klupa i stolić. Asketski, ali zlata vrijedno ako vas ikada ulovi nevrijeme u planini. Ja sam to doživila nekoliko puta, pa znam cijeniti krov nad glavom u takvim uvjetima.
Ovdje je toliko lijepo da smo se sunčali na livadici i ispijali čaj valjda sat vremena 

Suradnjom udruge Dragodid i općine Mošćenička Draga pokrenuta je organizacija  ljetne studentske radionice “Petrebišća “ kroz koju bi se, praktičnim radom na obnovi selišta, znanja o  tradicijskim graditeljskim tehnikama prenijela na novu generaciju mladih profesionalaca. U radionicama sudjeluju studenti arhitekture, etnologije i krajobrazne arhitekture.  Namjera je obnovljene objekte i uređene površine pretvoriti u nove sadržaje.  Radionice su popraćene gostovanjima istaknutih teoretičara i praktičara zaštite ruralne kulturne baštine.

Mislim da se ova prva kućica počela obnavljati negdje 2010.godine, na prvoj radionici.

Inače, Udruga Dragodid se bavi tehnikama i strukturama narodnog (predajnog, tradicijskog) graditeljstva. Prvenstveno su im u interesu suhozidi, čije radionice često organiziraju. Zahvaljujući njima, danas imamo Petrebišća.





Danas su tamo 4 skloništa koja se mogu upotrijebiti za noćenje.

[Asterix]

Jako mi je drago da iz godine u godinu projekt Petrebišća dobiva međunarodni karakter i postaje sve veći. Na ovakvom bajkovitom mjestu, kampiranje je čisti gušt.



Brdo u pozadini livade je Perun, naš današnji cilj.

Rezultat land art zadatka - gradnji suhozidne zmije kao dijela mitsko-povijesne staze pod mentorstvom kipara Ljube De Karina.



Uspon na vrh popraćen je sa 15ak tabela sa stihovima iz slavenskog folklora.


Čim je grom u pitanju, jasno je da se misli na Peruna. Zmija je, naravno, Veles.

vrh Perun


Naravno nije ni vrh serviran kao činjenica, ovdje je i Perunov kip


a i ovo dođe kao naručeno


mislim da je ovo Suhi vrh


a na lijevo ovaj greben, iskreno, ne znam koji je ...prema topo karti, onuda ide čak i cesta, možda će mi offroaderi moći pomoći s odgovorom. Pošto sam ovdje navikla na mikro (ili nikakav) feedback, već je dogovoreno da sljedeći put idemo do Male Učke pa do ovog grebena, po satnici se radi o pješačkoj udaljenosti do cca 1 - 1i pol sata.

[Asterix]

na putu od Trebišća prema Petrebišćima, zaintrigirao nas je ovaj putokaz


Pošto se do Trebišća vraćamo istim putem, naravno da smo otišli u izvidnicu.

Put je jako zanimljiv, tko zna kako tek mora biti za velikih kiša, vidi se šteta koju bujice ostave za sobom.


I ova devijacija ima svoje pločice...pa da vidimo gdje živi car Zmijulan


i kraj ove tabele je klupičica


Pošto je Veles negdje poznat i pod imenom Volos, jasno je kao dan i odakle dolazi ovaj toponim. Ono što sam tek nedavno saznala, je da je isti korijen i u toponimu Volosko.

a Velesov kraj ostavlja bez riječi




povratkom u Trebišća, prelazimo potok i vraćamo se suprotnom stranom kanjona


i ova staza je jako lijepa


dolaskom u selo Sučići, vidimo da se ovdje svašta vrijednoga skriva


Zastava je davno vlasništvo OOUR-a iz Opatije


Ukoliko nekoga zanima, ovdje je članak kako se počeo razvijati projekt Trebišća - Perun i cijela ta ideja o mitsko - povijesnoj stazi http://www.magicus.info/pr2.php?id=5508

S moje strane, moram pohvaliti PP Učka na fantastično odrađenom poslu, rezultat to truda, kao i žara kojim se prionulo na ovaj zadatak vidljiv je na svakom pređenom metru staze, morat ću ih i javno pohvaliti. Isto tako, PP Učka se stvarno trudi oko svojeg područja, počevši od održavanja staza, markiranja staza i održavanja penjališta u Veloj Dragi, dodavanjem edukativnih saržaja stazama (sjetimo se gljiva sa LLeonovih slika). Obišla sam veliku većinu PP-a u Hr i malo gdje se vidi da se toliko radi.

I za kraj malo statistike. Mi smo htjeli da traje što duže, jer je previše lijepo da se samo prođe kraj svih zanimljivosti. Bilo je super družiti se s bogovima 

[Sabina]

Prelijepo...

prvo, Leonov izvještaj je iscrpan i detaljan po tim uputama se zaista moze kretati bez problema i stići do cilja

a drugo, ova staza od Asterix me i prije interesirala. Još onda kada sam čitala da se uredila staza sa domaćom mitologijom iznad Medveje. Sada barem imam detaljne upute kako je naći i odhodati.

Hvala vam oboje na trudu 

[LLeon]

Super tura!
Ovaj južni dio Učke mi je prilično nepoznat, tako da pišem ovu stazu na vrh svoje must see & do bilježnice.

Naš jučerašnji put počeo je malo dalje od LLeonovog, u Moščeničkoj dragi. Poznavajući njega, vjerovatno i nekoliko sati kasnije  . Za divno čudo, mi smo uspjeli krenuti s hodanjem negdje oko 10 sati

A ne ovaj put. Ja sam startao u 11:25. Za cijelu turu mi je trebalo 4:41, (laganini trening, jer sam daleko od svoje prošlogodišnje maratonske forme, ali do proljeća evo mene natrag) tako da sam se spuštao sa Poklona po dobrom sumraku. Na zapadnim obroncima Učke sunce rano zađe, + gusta šuma. Na kraju mi je bilo drago da sam imao sa sobom čeonu lampu, iako je nisam koristio, ali još sat vremena i poslužila bi.

mislim da je ovo Suhi vrh
https://lh3.googleusercontent.com/-LaD3_5Rdi48/VFXzx3smIZI/AAAAAAACjYI/9azCxHe3chU/s640/P1030767.JPG

Dobro misliš. Iza njega je Vojak, ali se iz ove pozicije ne vidi.

a na lijevo ovaj greben, iskreno, ne znam koji je ...prema topo karti, onuda ide čak i cesta, možda će mi offroaderi moći pomoći s odgovorom. Pošto sam ovdje navikla na mikro (ili nikakav) feedback, već je dogovoreno da sljedeći put idemo do Male Učke pa do ovog grebena, po satnici se radi o pješačkoj udaljenosti do cca 1 - 1i pol sata.

https://lh4.googleusercontent.com/-DmaxQNZbNkI/VFXz2n1ob1I/AAAAAAACjYQ/pnqKLCvL06w/s640/DSC_1549.JPG

Ako se dobro orjentiram, na mojoj karti PP Učka za taj greben piše- Petehov breg. Nekakva "cesta" vodi do Male Učke. Planinarski put postoji sigurno. Računaj na dobar sat i pol hoda jer Trebišća- M. Učka ima oko 4 km i 550m elevacije.

Moram i ja pohvalit PP Učka, jer se trude oko tih planinarskih staza, putokaza, poučnih tabela, bike staza, promotivnih letaka... Prije nekoliko godina sam prošao poučnu stazu Plas (počinje na prvom zavoju ispod radara). Morat ću se opet podsjetit. Prepuna je tih fora poučnih tabela.

prvo, Leonov izvještaj je iscrpan i detaljan po tim uputama se zaista moze kretati bez problema i stići do cilja

Služim narodu.

To mi je i bio cilj otvarajući ovu temu. Pored toga, Učka ti je tako dobro markirana da ti je dovoljna karta PP Učka (kupio sam je prije 5-6 godina u kuli na Vojaku za mislim 50 kn) i minimalno poznavanje orjentacije, a planinarskih staza i mogućih kombinacija obilazaka imaš na stotine.

[Asterix]

LLeon, obavezno, možda čak i s juniorkom jer je jako sadržajno. Zanimljiva su ta napuštena sela putem, pod vrhom je prekrasna zaravan a na onom bregu, vjerovatno Petehovom, su konjići na ispaši.

Sabina, ponovit ću i ja, jako je korisno imati kartu, imaš odmah uvid u sve moguće kombinacije koje ti se nude, a kad zagusti, dođe jako dobro.  I naša je kupljena na Poklonu. 

[LLeon]

Nešto sam doma čeprkao po ladicama i pronašao promotivni letak mitsko- povijesne staze Trebišća- Perun




Asterix, pogledaj na slijedećem scanu, sjeverno od Petrebišća se nalazi Petehova pećina. Ne mogu se orjentirat je li to ova sa tvoje slike. Btw, ova cestica pored Petehove pećine je put za Malu Učku.

Moram priznati da je kanjon potoka vrlo impresivan. Posebice nas je zaintrigirala ova špilja, za koju smo rekli da ćemo se svakako vratiti u inspekciju.
https://lh5.googleusercontent.com/-Mmf5uMRXn08/VFXxOhNFfcI/AAAAAAACjVA/BnFB6V-JSew/s512/DSC_1459.JPG

[Asterix]

Nešto sam doma čeprkao po ladicama i pronašao promotivni letak mitsko- povijesne staze Trebišća- Perun

ajmeeeeee  ...morat ću do kućice na Poklonu da vidim ako ima još tih letaka, ma stvarno su krasan posao tu napravili 

Ova špilja sa moje slike je na cesti Sv.Petar - Potoki, koliko vidim na tvojoj karti je označena kao Oruška (ili Druška, ne vidim dobro pročitat). Na topo karti nije označena ni ona niti ova Petehova peć.

Bolje da mi to nisi ni spominjao, sad moram nazad prvom prilikom 

E da, iz nekog razloga PP Učka (ili TZ M.draga) preporučuju posjet selu Obrš. Mi smo se pješke spustili u Sučiće, i dalje do auta, sad mi je krivo šta i tamo nismo prošli a baš smo bili blizu