Učka i Ćićarija

[LLeon]

U zadnje vrijeme dosta istražujem područje Učke i Ćićarije, pa shodno tome otvaram temu o ova dva planinska masiva zapadno od Rijeke.
Za početak, jedna maxi tura na najviši vrh Ćićarije- Veliki Planik (1272m)

PD Lisina- izvor Vodice- Bončić kuća- Veliki Planik- LK Brdo- Zvončev vrh- Lugarnica Pilarna- PD Lisina

Još su mi usput bili: Vrh Lisina, Šija, Vodička griža, Mali Planik, Budišinac, Crni vrh, ali zbog dužine ture jednostavno ne bih stigao obići sve te vrhove.

Start  ispred  ruševnog planinarskog doma Lisina, cesticom koja prolazi sa desne strane doma


Žalosno stanje doma


Staza je na ovom dijelu dobro markirana. Nigdje ne piše Planik, nego treba pratiti putokaze za Vodičku grižu. Tada to nisam znao, a i kasnije, na cijeloj turi ima dijelova puta koji su jako loše ili nikako markirani. Srećom, GPS sa unaprijed ucrtanom trasom me izvukao. Bez njega…




Izvor Vodica. Probao sam vodu. Osvježavajuća.
Sa ovog mjesta vode putevi; lijevo na Vodičku grižu i desno na Šiju. 


Za temu šahte Rijeke i okolice. Nema šahte, ali očito se odavdje neki vodovod opskrbljuje

[LLeon]

Nastavljam ravno dalje, prema Planiku. Ovdje nastaju problemi, jer sam zaobilazeći ova srušena stabla izgubio ionako ne baš vidljive markacije. Srećom, tu je GPS.
Ovo je samo dio srušenih stabala. Ima ih puuuno više.


Presjecam cestu Poklon- Račja vas. Inače, vrlo dobra makadamska cesta. Dalo bi se bez problema proći je osobnim autom. Vjerojatno je u prošlosti imala veću važnost, ali je asfaltiranjem i izgradnjom okolnih cesta izgubila na važnosti. Možda i zbog toga što se u svojih 20-tak km ne dotiče naseljenih mjesta.
Prelaskom ceste, ulazim u područje Parka prirode Učka


Nešto dalje, opet problemi. Šumari su strojevima izrovali cestu. Kiša je napravila blato i…  Lako za mene, nego sam imao “prikolice” sa sobom…
Na kraju ove ravnice, desno je skretanje za Korita. O Koritima nekom drugom prilikom.


Aha, evo ga krivac za blato 



Opet na pitomom šumskom putu, prekrivenom lišćem. I opet dobro vidljive markacije.


O ovoj kući, usred ničega, nisam uspio pronaći nikakvih podataka, osim da se zove Bončić kuća.


Ima ispred korito


I šternu

[LLeon]

Na nekoliko mjesta sam vidio ovakve jame. Možda je to ona rupa koju je tražio Rodney M. Kluf?  Ovdje ću naglavačke bacit našeg Zeku, neka nađe multisferu i paralelni svijet u zemljinoj utrobi. I nema mu van dok ne nađe barem podzemni put do Japana.


Završni uspon na Planik


I napokon, najviši vrh Ćićarije: 1272 metara nad morem- Veliki Planik
Sami vrh Planika je travnat i stjenovit, dok je sve okolo šuma. Zapravo, od doma Lisina, cijelo vrijeme sam bio u šumi.
Do Planika se može doći iz više smjerova i svi putevi (Lisina, Veprinac, Poklon) se sastaju u podnožju između M. i V. Planika, jedino uspon iz smjera Korita dolazi izravno na vrh iz suprotnog smjera.


Pogled puca na sve strane i nema vrhova koji bi ometali pogled. Šteta da je vrijeme sumagličasto.
Rijeka


U daljini; slovenski Snežnik (1796m). Ovaj vrh u prvom planu slijeva bi mogao biti Šija (1241m). Nisam siguran. 


Ali siguran sam da je ovo Mali Planik (1259m)

[LLeon]

a ovaj sa kapicom- Vojak (1401m), najviši vrh Učke.



Žig. Nemam nikakvu bilježnicu za žigove. Slikam ih.
(slika je, naravno, zrcaljena radi lakšeg čitanja)


Spuštam se opet u podnožje između M. i V. Planika i na križanju puteva odabirem smjer Veprinac.
Put me uglavnom vodi nizbrdo, sve kroz šumu, a podloga je sklisko lišće i više ili manje dobar makadam.


Tamo negdje, 500- tinjak metara prije Bončić kuće sam ušao na teritorij Istarske županije i ovdje se vraćam u PGŽ i lovno područje pod  upravom LD Lane, Opatija. Lovačko društvo ovo ili ono, kako god se zvali, uvijek je to horda pijanaca koja kroz šumu ide u birtiju i pritom ubija sve živo na putu.


Očito neka privatna vikendica. Ne pretjerano održavana.


Prelazak preko plinovoda, 1. put

[LLeon]

Dolazim do lovačke kuće “Brdo”




I opet sam na cesti Poklon- Račja vas. Samo 2,5 km ovim makadamom i dolazi se na asfaltiranu cestu Matulji- Veprinac- Poklon- Vranja, ali ja ću ipak u suprotnom smjeru.


Nakon 200 metara skrećem desno na šumski put, prateći nove markacije Opatijske planinarske obilaznice

Sa www.pdopatija.hr:

1. Opatijska planinarska obilaznica (OPO) osniva se povodom 60. obljetnice PD-a „Opatija“, 45. obljetnice Planinarskog doma „Poklon“ i 125. obljetnice organiziranog planinarstva u Opatiji, a otvorena je 29. ožujka 2014. povodom 140. obljetnice hrvatskog planinarstva i 170. obljetnice opatijskog turizma.
2. OPO je vezna obilaznica kružnog oblika. Sastoji se od 15 kontrolnih točaka, a sve su KT obvezne. Većim dijelom prolazi kroz područje Parka prirode „Učka“. Trasa je označena standardnim planinarskim znakovima uz povremenu oznaku „OPO“ ispod markacije.

O OPO, nekom drugom prilikom. Nisam još prošao sve KT.


Prošao sam pored skretanja za OPO KT6- Budišinac. Ignoriram ga, to ću nekom drugom prilikom, ali se penjem na OPO KT5- Zvončev vrh


Žig (opet zrcaljen)

[LLeon]

Zvončev vrh me nije nešto oduševio. Otvoren je samo prema jugu, dok je pogled na ostale 3 strane svijeta zaklonjen šumom.
Vojak u magli


Plinovod- 2. put


Još malo skrećem sa rute, opet sam na cesti Poklon- Račja vas, samo da vidim lugarnicu Pilarnu
Natkrivene klupice i stol


Jog




Nakon lugarnice još nekih 4 km, odnosno 45 minuta nizbrdice i stižem na početnu točku- dom Lisina.

Prilično naporna tura, sa ukupno 6:50 sati hoda, 26 km, oko 1200 metara uspona i isto toliko spuštanja.
Drago mi  je da sam vidio neke objekte i vrhove Ćićarije na kojima još nisam bio, priroda je prekrasna, ali cijeli put me nije nešto oduševio, jer je cijelo vrijeme u šumi i osim Planika, nema nikakvog pogleda.
Na karti bi GPS track izgledao ovako:

[milić]

Uživao sam čitajući opis i gledajući slike tvoga putopisa. Hvala i bravo!
I jedan detaljčić koji pamtim iz osnovne škole (da samo znate koji je komad bila nastavnica iz geografije),
Zapamtio sam jer je to rekla Ona:
- Ćićarija je visoravan, a Učka je planina.

[Sabina]

I meni se svidio opis rute. Pogotovo što na kraju ima i karta da mogu sve točno locirati.
Vjerujem da je poduža tura i naporno je (nama običnim ljudima) to proći u jednom danu (a i nisam neka osoba od velike preše) pa planiram jednom u budućnosti da mi planinarski pohodi traju dva dana vikenda kada se na pol puta može odmoriti i prespavati u nekom planinarskom domu a drugi dan nastaviti planiranim putem.

[Asterix]

Lovačko društvo ovo ili ono, kako god se zvali, uvijek je to horda pijanaca koja kroz šumu ide u birtiju i pritom ubija sve živo na putu.

s ovim se u potpunosti slažem. Baš na ovom području je jedan iz horde ustrijelio psa mog prijatelja. Isprika je bila da je mislio da se radi o vepru. Pas je bio koker španijel 

LLeone krasna tura. Ćićarija je nama jedna od omiljenih destinacija, krasan je onaj greben od Žbevnice prema zapadu



Planinarska karta Ćićarije u RH ne postoji  , ali zato je Planinska zveza Slovenije napravila odličan posao. Ako ideš za vikend u Ljubljanu, naći ćeš je u svakoj boljoj knjižari.

[z355ko]

Na nekoliko mjesta sam vidio ovakve jame. Možda je to ona rupa koju je tražio Rodney M. Kluf?  Ovdje ću naglavačke bacit našeg Zeku, neka nađe multisferu i paralelni svijet u zemljinoj utrobi. I nema mu van dok ne nađe barem podzemni put do Japana.

opet ga imaš nešto oko mene,
 dakle, o paralelnim svjetovima sam pisao u kontekstu Sf-a i Jules Vernove knjige, a sve vezano za skorašnji posjet Vernovoj inspiraciji
i ne vodi svaka rupa u neki paralelni svijet, neke vode i iz njega
osim toga nisam zeko , niti sam to ikad bio, Leleone

[LLeon]

Zapamtio sam jer je to rekla Ona:
- Ćićarija je visoravan, a Učka je planina.

Da, u pravu si. Ćićarija je visoravan, a ne planina. No dobro, ne idu mi baš ti zemljopisni pojmovi.

Wikipedija kaže:
Ćićarija (tal. Ciceria, Monti della Vena), brdovita visoravan u sjev. i sjeveroist. kopnenom dijelu Istre, pruža se u dinarskom smjeru od sjeverozapada (zaleđe Trsta i Kopra) na jugoistok (zaleđe Rijeke i Opatije). Duga je oko 45km, a široka 10 do 15km (površina oko 500km2), prosječno visoka 700 do 800m. Njezin je zeleni pokrov isprekidan bijelim liticama, pa se taj dio Istre naziva i Bijela Istra u užem smislu.

Nema izrazitih međa: na istočnoj strani granica joj je uz cestu Kastav–Matulji–Veprinac–Vranja prema prijevoju Poklon. Istočnije od toga na nju se nadovezuje liburnijski prostor što se pruža uz opatijsku rivijeru. Sjeverozapadna granica prostor je tršćanskoga Krasa i Brkina, sjeverna je međa Ćićarije hrbat usporedan s cestom Rijeka–Trst (Brgud–Šapjane–Podgrad–Obrov–Materija–Kozina), a južna je granica između vapnenačke i flišne podloge (Vranja–Lupoglav–Roč–Buzet–Sočerga–Črni Kal)

I meni se svidio opis rute. Pogotovo što na kraju ima i karta da mogu sve točno locirati.

Imaš i na mom ST profilu cijelu rutu. Puno se detaljnije vidi nego ovdje na karti.
Kako pratim nekoliko planinarskih blogova, htio sam u ovoj temi napravit nešto slično; slikom i riječju prenijet doživljaje i dojmove sa svojih planinarskih pohoda.

LLeone krasna tura. Ćićarija je nama jedna od omiljenih destinacija, krasan je onaj greben od Žbevnice prema zapadu

Planinarska karta Ćićarije u RH ne postoji  , ali zato je Planinska zveza Slovenije napravila odličan posao. Ako ideš za vikend u Ljubljanu, naći ćeš je u svakoj boljoj knjižari.

Žbevnica mi je prekrasna. Stavio sam nedavno na forum par slika sa Žbevnice, ali u jednoj drugoj temi.
U Ljubljanu, ovaj vikend nažalost ipak ne idem. Moram opet na more, pa sam svoj startni broj dao frendu. Tvoj buraz me malo izlevatio oko toga. Uvijek dobro surađujemo, pa ću mu oprostit ovaj put.

Nego, kad već spominjemo Ljubljanu, 13.-16.11

i ne vodi svaka rupa u neki paralelni svijet, neke vode i iz njega

Aha, to su jednosmjerni putevi. Ne moš izać na istu na koju si i ušao. Nisam imao pojma. Eto vidiš, čovjek uči dok je živ.

osim toga nisam zeko , niti sam to ikad bio, Leleone

Ne se ljutit. Ja to čitam: "Zeko". Sorry, ne mogu si pomoć. Komplicirano mi i pomislit Zetristopedesetipetko, a kamo li to izgovorit. Zovi ti mene Lelekrumpir, nema veze, neću se ja ljutit zbog toga.

[Asterix]

Tako je, 13-16.11, vidimo se


Sent from my iPhone using Tapatalk

[LLeon]

U prošlom putopisu je osvojen Veliki Planik- najviši vrh Ćićarije. Ovog puta sam se odlučio za Vojak- najviši vrh Učke. Pucam visoko. Puno puta sam bio na Učki, prošao brojne staze, ali nikada je još nisam ispenjao u jednom komadu, od mora do vrha.
Od mora do vrha postoje brojne staze i varijacije na temu. Onako ugrubo; barem njih dvadesetak. Iz Opatije, Ičića, Ike, Lovrana, Medveje. Preko Veprinca, slapa Rečina, Grdog brega, Male Učke…

Odlučio sam se za Lovran- Liganj- Grdi breg- Sedlo- Vojak- Poklon- Liganj- Lovran. Napravit ću kružnu trasu, jer se ne volim vraćat istim putem.

Da bi sve bilo po PS-u, krećem od nule, sa lovranskog mula


Tamo gore je cilj


Lovran je nedavno u centru grada otvorio besplatnu punionicu za električne automobile. Nisam baš siguran koliko će se automobila godišnje ovdje napunit, 1 ili 2, a možda ni toliko. Kako god, mislim da još nije proizveden električni Clio.


Kroz ulicu Brajdice, brzo stižem do stepenica za Liganj. Sve je prilično dobro markirano, stepenice s obzirom na svoju starost u relativno dobrom stanju.


Na ulazu u Liganj stoji crkvica sv. Roka

[LLeon]

Na crkvici natpis. Evo posla za forumske kamenjaše. Jedino što ja ovdje razumijem je 1641.


U centru Lignja, spomenik sa bombašem u punom zamahu. Da Ivana Brkljačić ovako zamahuje, letio bi disk preko 80 metara. Uglavnom; u spomen borcima, žrtvama.. bla bla truć…


Rekoh da je dobro markirano. Zgrada desno je Društveni dom Liganj. U njemu je djelovala pučka škola družbe  sv. Ćirila i Metoda osnovana 1914. Danas je tu etno zbirka Lovranšćine.


Jesam li rekao da je dobro markirano?


Na pločici pri dnu križa piše:
Andrija Kršanac ‘Mandin’ postavio je 1924. godine na ovom mjestu križ na zavjet svog oca Ivana ‘Zvanketa’ u znak zahvalnosti za spašenu ljetinu.
20. veljače godine Gospodnje 2000. Članovi planinarskog društva ‘Knezgrad’ iz Lovrana postavili su novi križ i korpus, uz suradnju Antona Gržina ‘Antonića’ i Marija Petričića ‘Marića’

[LLeon]

Otvara se pogled prema Lovranskoj dragi (uz lijevi rub bora) i kanjonu koji se spušta do Medveje. Lijevo je Knezgrad (612 m)




Dvor “Lazi”. Kaže da je privatan posjed. Čiji god je, lijepo je uređeno.


Cesta Poklon- Vojak urezana u stijenu, čini se nadohvat ruke

 
Malo skrećem sa rute do izvora, umit lice i napit se vode