Ovo me podsjetilo...
Dolazila je, pomalo šepajući, ali neizbježno, Nova godina. I dogovorimo se mi doma da ćemo za ručak mladoga prasića so kompir.
Žena bila dežurna, doći će oko podne, pa ćemo to izist, ona u krpe, a ja - Živjela sloboda!
Moj mesar Ive da mi četvrtinu prasića i uvali (čuj, moran se prodat...nekemu kus glavi, nekemu nogice...) dio glave.
I ajmo mi servirati to što ja ispekoh. Dok sam radio salatu žena se uhvatila serviranja. Kad odjednom vrisak.
- Koji k .... je pak sad, što vrištiš.
- Ajme, pa ovaj prasac ima oko...ajme pa ON mene gleda...
A ja mrtav hladan:
- Kako si vrisnula ja sam mislio da ti je namignuo.
Šala baš i nije uspjela. Ona je otišla spavati gladna, a i meni baš nije prijao Svečani novogodišnji ručak.
