SUŠE I POPLAVE, VRUĆINE I «SMRZAVICE» - glavna vremenska obilježja godine 2012. - by Milan Sijerković
Neprijeporno je teško opisati, ukratko i sažeto, ali ipak cjelovito, vrijeme u jednoj godini. Vremenskih je događaja u pravilu mnogo pa ih je kadšto teško i pobrojiti, a kamoli opisati i protumačiti. Dojmovi pojedinaca su često izrazito osobni i zato vrlo različiti pa je svakako najbolje pouzdati se u stručne, meteorološke podatke i ocjene.
Iako se to često doimlje suhoparno i nezanimljivo, ipak je prijeko potrebna osnova na kojoj možemo nadograđivati svoje predodžbe i dojmove. Premda su to općeniti zaključci, nema razloga vjerovati kako se oni ne mogu primijeniti i na godinu 2012.
Kako je vrijeme u Hrvatskoj dio -makar sićušan- vrlo složene mozaične slike vremena u cijelome svijetu, nije na odmet baciti pogled i na svjetsko okruženje.
Prema izvješću Svjetske meteorološke organizacije o stanju svjetske klime u 2012., naznačena godina pripada skupini najtoplijih od godine 1850. Otad se, naime, izračunava globalna temperatura zraka. Na taj se način pridružila svim proteklim godinama od početka 21. stoljeća. I to unatoč tomu što je njezin znatan dio bio pod ohlađujućim utjecajem oceansko-atmosferskog
fenomena La Niñe. Osnovna obilježja godine bila su nezapamćeno veliko otapanje polarnog morskog leda i nevjerojatno mnoštvo vremenskih i klimatskih ekstrema diljem svijeta. Godina 2012. je, kao projekcija na temelju stvarnog stanja u razdoblju siječanj-listopad, zauzela deveto mjesto na ljestvici najtoplijih godina od 1850. Globalna temperatura bila je oko 0,45 °C iznad odgovarajućeg prosjeka u razdoblju 1961.- 1990., a koji iznosi 14,2 °C.
Godina je počela sa slabom do umjereno jakom La Niñom, što se razvila u listopadu 2011., a koja je snižavala globalnu temperaturu početkom godine. Nakon njezina svršetka u travnju, globalna je temperatura znatno porasla iznad dugogodišnjeg prosjeka. Srednjak globalne
temperature u razdoblju svibanj- listopad 2012. spada u četiri najveća za odgovarajuća razdoblja u prošlosti.
A što je s Hrvatskom u tome svjetskom kolopletu vremena?
Godinu 2012. u Hrvatskoj mogli bismo obilježiti kao iznimno toplu i prilično sušnu.
Posvuda je bila toplija od prosjeka, i to zamjetno toplija. Statistički je svagdje ocijenjena kao ekstremno topla. U Zagrebu je, prema podatcima s meteorološkog opservatorija na Griču, sa srednjom godišnjom temperaturom 13,7 °C, što je 2,2 °C viša od prosjeka, bila druga u redoslijedu najtoplijih od godine 1862. do sada. Toplija je bila samo godina 2000. i to desetinku Celzijeva stupnja, dok je jednako toliko zaostajala trećeplasirana 2007.
Ukupna godišnja količina oborine bila je u velikome dijelu Hrvatske manja od prosjeka, dok je malo viša bila uglavnom na srednjodalmatinskim otocima i u dubrovačkom primorju. Razlike u odnosu na prosjek nisu bile velike pa je godina, s obzirom na oborinu, uglavnom dobila statističku ocjenu normalna. U zamjetno manjem dijelu, u Istri, Dalmatinskoj zagori, Međimurju, Podravini i središnjoj Slavoniji, dobila je ocjenu sušna ili vrlo sušna. U Zagrebu (Grič) je imala ukupno 813 mm, što je sedamdeset milimetara manje od prosjeka.
Pravi razmjeri neobičnosti i nepoćudnosti 2012. godine mnogo su zamjetniji kad se dublje zaviri u vrijeme i njegove posljedice pojedinih mjeseci i godišnjih doba, jer se tada otkrije svašta zanimljivoga.
ZIMA: PROSJEČNA, ALI KAOTIČNA!
Zima, koja obuhvaća razdoblje prosinac 2011.- veljača 2012., bila je, kao cjelina, statistički nezamjetna, ali prema stvarnom događanju vremena u njoj itekako uočljiva i podložna zapamćivanju i prepričavanju. To se znatno više odnosi na temperaturu zraka, nego na
oborinu, odnosno njezinu količinu. Srednja zimska temperatura prema svojem predznaku
u usporedbi s prosjekom razlikovala se u kopnenom i jadranskom dijelu Hrvatske. U kopnenim je krajevima uglavnom bila viša od normale. Na zagrebačkoj meteorološkoj postaji u Maksimiru bila je 0,7 °C viša od normale u razdoblju 1961.-1990., a na Griču 0,9 °C viša.
Nasuprot tome, na Jadranu je zima posvuda bila hladnija od prosjeka, pri čemu je najveće negativno odstupanje bilo u Šibeniku i iznosilo je 0,9 °C.
Prema statističkim mjerilima, zima je s obzirom na temperaturu uglavnom bila normalna, a samo mjestimice (Pazinština i srednjodalmatinski otoci) hladna.
S obziroma na ukupnu zimsku količinu oborine, ona je uglavnom bila manja od prosjeka, ali zima oborinski ipak spada u kategoriju normalne. Ondje gdje su i bila prisutna odstupanja, ona su uglavnom bila u smislu smanjene količine oborine. To se posebice odnosi na područje Jadrana i bliskog kopnenog područja (Lika, Dalmatinska zagora) koji su imali statistički sušnu zimu, a unutrašnjost Istre čak vrlo sušnu (u Pazinu je bilo samo 30% od prosječne zimske količine oborine).
No, s obzirom na učestale neprilično tople zime, protekla je mnogima bila po volji, jer u prosječnim zimama obično ima ponešto privlačnog za svakoga. Ipak, ono što je u protekloj zimi (koja većinom pripada 2012. godini) najviše pobuđivalo pozornost jest neobičnost tijeka vremena, što se posebice odnosi na temperaturu zraka. Prema podatcima u Zagrebu (Grič),
prosinac i siječanj su bili neprilično vrlo topli, a veljača vrlo hladna, neuobičajeno najhladniji zimski mjesec. Prosinac je bio 2,8 °C topliji od normale, siječanj čak 3,3
°C topliji, a veljača 3,3 °C hladnija od normale! Da se pregriješ i prehladiš!
Ako vas zanima dalje ... razrada po mjesecima - ostatak teksta pročitajte na linku -
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBoQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.voda.hr%2Flgs.axd%3Ft%3D16%26id%3D5757&ei=bgDpU6KXLuXmyQP5yoCgBQ&usg=AFQjCNHCKiJI8vzdWuOiaAHX3wXO20OBng&bvm=bv.72676100,d.bGQ&cad=rja
