Evo napokon sam danas ulovila vremena da istražim put mrtvaca što već želim neko vrijeme.
Krenula sam istim putem kao što smo zadnji put krenuli od Ex Neptuna i uz korito potoka došla do istog onog slapa koji danas nije bio ni S od slapa ... presušio
ali nema veze, ionako nisam radi toga tu. Usput sam uslikala ono skriveno perilo ali postavit cu ga na drugom mjestu. Zatim sam skrenula uzbrdo na gornju cestu prema napuštenom groblju.
Dosla sam do dijela gdje smo zadnji put izišli iz gustiša na gornju cestu i samo sam se okrenula prema gore i vidjela ovo (što nam je vjerojatno zadnji put promaklo)stepenište i put koji vodi uzbrdo
To jeste vjerojatno najbrzi put do Hreljina (vodi negdje ispod viadukta) ali razmisljala sam da sigurno nije "Mrtvačev put" jer sasvim je nemoguće tuda prtiti mrtvog čovjeka u lijesu pa još da uz njega ide dostojanstvena povorka, nema šanse. A i put izlazi niže od crkve i groblja tako da sam skoro pa sigurna da je to put kuda se najbrže stizalo do mora i do Bakarca ali nikako nije put mrtvaca. Tako da sam krenula dalje i ubrzo došla do crkve Sv.Trojice:
A odmah nakon toga i do napuštenog groblja:
Ali to nije bio moj cilj već da vidim kuda vodi put do tuda. Krenula sam uzbrdo i ubrzo naišla na ovo račvanje:
Nisam provjerila (drugi put ću ovaj put ne bih stigla sve) ali po meni bi ovaj put desno vodio prema Šmriki ali ja sam išla lijevo da vidim kuda ide put za Hreljin. Još jedan možebitni dokaz da je ovo pravi put je obnovljena kapelica na putu:
Usput hvala Asterix što mi je otvorila vidike
do sada se nikada nisam bojala crnih zmija a sada kad mi je rekla da postoje crne riđovke koje samo trebam pogledati izbliza da vidim imaju li trokutastu glavu i uske oči (sto mi ni u najluđem snu ne pada na pamet
) sada cvikam od svake zmije koja šušne
Ali došla sam do A7 i nastavila uzbrdo..kad tamo, gle čuda, ni 50m od kuda smo zadnji put odustali, mjestašce:
Za mjestašce prvi put čujem i prvi put ga vidim. Zove se Mali dol:
i na lijevo dvadesetak metara od mjesta gdje sam vidjela kuće dolazi se na staru cestu za Hreljin.
Tuda je vjerojatno nekada išao Mrtvačev put do Hreljina (jedino što mi nije jasno zašto hreljani nisu imali svoje groblje...kao da je teško napraviti groblje
ali rečeno mi je su tada Hreljin, Šmrika i Križišće bila sasvim malecna mjestašca). Tu uz ovu kuću postoji još jedan strmi put koji vodi uzbrdo kroz šumu ali ja bih opet rekla da je to neka alternativa za prešu
Pošto dalje uz cestu znam gdje vodi put, vratila sam se u Mali dol, gdje mi se jako svidjela ova prazna, kućica (Mali dol 13
) da imam koju kunu viška rado bih se tu uselila:
i krenula ravno...pravo...i došla do Križišća...i to točno na Belu nedeju
...iz obližnje boćarije se čuo šušur ali ja sam produzila dalje naći stari put do Šmrike i Kraljevice (tu sam naletila na par bunkera ali okačit ću ih u temu predviđenu za to).
Ide se uz staru cestu koja će se ubrzo spojiti sa zaobilaznicom ali to mi nije interesantno vec stari put. Tu sam malo omanula i krenula putem dalekovoda ali od dalekovoda nije daleko stari put:
s njega se pruža prekrasan pogled na Bakar, Bakarac, crkvu Sv.Trojice, kapelicu, Hreljin, zaobilaznicu,...
a po meni je ovo dokaz da je nekada ova cesta bila dosta važna. Na velikom zavoju su ova dva branika od kojih je jedan u opasnosti da nestane u provaliji...branili su da se vjerojatno kola u zavoju ne otkližu nizbdo
nakon zavoja pružaju se novi vidici ometeni nekom građevinskom infrastrukturom (tu bi Zoki mogao reci sta je sve ovo izrovano, vjerojatno kakvo parkiralište za građevinske strojeve i sl.) Ali bitno je da se vidi Urinj, Rijeka, otvoreno more,...
Ali me je prepalo kada sam vidjela kako je Krčki most blizu
nadala sam se da će biti neko skretanje za Kraljevicu jer bih se zbilja nahodala da skretanja nema. Ubrzo su se nakon kamenjara punog aromatičnog bilja i rojeva pčela oko njih, počela pojavljivati stabalca šmrike po tome sam znala da sam na dobrom putu za Šmriku. Zatim je šumski put završio (iako sam vidjela da postoji sličan takav koji nastavlja pravo) ali mene je privukao makadam koji se pružao lijevo i desno. Lijevo za Šmriku a desno za Kraljevicu
Ubrzo sam naišla na most preko zaobilaznice, što me ful razveselilo jer sam razmišljala kako ću s Bondom preci duple vozne trake, a zatim i onaj prelaz koji je spominjao RI899RR di se spominje Kimi Commerce. To je tu:
Tu postoji jedan putokaz na kojem piše Etno selo Sitovica
i cijelo vrijeme sam razmišljala šta je to i di je to i zasto je taj putokaz tu kada ga nitko ne vidi ali nisam naišla na nikakvo etno selo. Ali pustimo sada etno selo...meni je laknulo kada mi se osmijehnula Kraljevica
A mislim da je i Bondu laknulo kada smo došli do vode
inače nije ljubitelj vode ali se odmah uvalio i zavalio u navoz za barke
Ali još nismo blizu auta. Treba uz more pa do Bakarca. Srećom to je ljepši dio ture iako je "na vlastitu odgovornost"
i ta-taaaaa Bakarac je opet na vidiku:
A mislim da sam i ja zaslužila ohladiti noge
Sveukupno 13 km i 3 sata hoda...zaslužila sam