Bakarac-Križišće: staro napušteno groblje

[Kigor]

Idemo dalje starom makadamskom cestom Bakarac - Križišće i poslje crkve, stotinjak metara od nje smješteno je staro napušteno groblje Bakarac-Križišće, napušteno negdje početkom 20tog stoljeća.

Ulazna kapija


put do samog groblja


i evo nas. Na prvi pogled ni ne izgleda kao groblje

[Kigor]

no u sredini prostora groblja evo masivni kameni križ, podignut 1890. godine,


okolo se nalaze još nekoliko križeva, nadgrobnih ploča...

[Kigor]

[Kigor]

[Kigor]

a na samom rubu u totalno ruševnom stanju možda i stara kapelica.


Groblje je inače prošle godine temeljito očišćeno u sklopu jedne eko akcije.

I za kraj evo kako je izgledalo 2010:
http://croinfo.net/vijesti-regija/5467-duhovi-prolosti-sablasno-staro-naputeno-groblje-bakarac.html

[RI898RR]

Prema većini autora Kukuljević, Lasszowsky cesta Akvileja - Trsatica - Senia koja je ucrtana u prvu kartu rimske pokrajine Liburnije tj Antonijeva Preuxxxxxitd je danasnja cesta od trsata preko drage pa Sv Kuzma pa onda starom cestom na vrata staroga grada Bakra te onda kroz današnju luku Bakar pa uz more izlazi na Bakarcu tamo iza Zminca kod one meteorološke stanice gdje je pronađen taj famozni miljokaz koji je prikazala kolegica na slici. Sa donje strane na brdu postoji stara gradina tj na zavoju na parkingu sa suprotne strane potoka prema kraljevici tj Paladi (bila eko akcija i ima putić do gori sa parkinga) koja je bila nadzorna tocka. Prošli ste uz Turinsko selo (premda postoji i Turinski Krč kod Markovića se skreće livo u šumu na cesti Oltari -Krasno - no moj bratić je pronašao vino TURINA kod Verone tako po nekim autorima to prezime potiče od talijana Turin (Torino - Turina) pa ste prošli uz bakaračko groblje gdje na ulazu piše ŠTO TE VI BILI SMO I MI A ŠTO SMO MI BITI ĆETE I VI. Interesantno je da isto piše i na Šmričkome a na Križišću * Veli Dol piše OČEKUJEMO USKRSNUĆE.....zatim ste prošli jedno križanje koje vodi vertikalno prema gori (bio je Jeep i gore) i to je cesta koja je vodila sa staroga grada Hreljina na luku Bakarac koja je bila smještena u Zmincima. Nju je na žalost presikla A7 a prije se moglo sa autom i do gori a sada je vodopropusni kanal pa se ne more dalje, a na cesti Hreljin Križišće je rampa....e na vrhu te cestice gdje su ostaci betonare za A7 se nalazi druga gradina koja je smatraju bila osmatraćnica i čuvar ceste.....Zatim se dolazi do čuvene i legendarne Vinodolske crkve presvjetlog Svetoga Trojstva odnosno Svete Trojice kako se zove u žargonu - Tu je bila ispočetka mala kapelica, no nakon pobjede nad Tatarima 12xx na Grobničkom polju po kome je i Grob - nik i dobio ime izgrađena je crkva. Autori knjiga Bakaračke tunere i Vinodolska knežija i legendarni Hirc u knjizi Primorje se slažu - Vinodolske djevojke i žene su na glavama nosile kamenje da se izgradi ta crkva u čast te pobjede jer su Tatari bili jako grubi prema njima ....zato su godinama u narodu poznate kose mongoloidne oči....tatarski gen....
Groblje i crkva su pripadali Gradu Hreljinu koji se sada lipo vidi sa A7  kod Burlice....
Ružić u svojoj knjizi o bakarcu kaže da je ona prva uvalica nakon Bakarca prema Kraljevici dobila ime po jednome Hreljinskom Vlahu prezimena Milić koji je počeo obrađivati zemlju, zvala se Zavlaški. Kako je kasnije engleski lord SANSON došavši u Bakar i oženio lijepu mladu Bakranku on kupuje imanje Zavlaški i pokušava saditi vinovu lozu i dud * Murvu....no bura je jaka i nosi zemlju.....svi koji su igrali nogomet znaju da je Bakaračko nogometno igralište smješteno na SANSOVU - dakle evo povisjeti imena...a ruševine kuće su uz samo more ako se ide šetnicom od Bakarca na Carevo kod Kraljevice....
Vraćem se na Groblje jer je to groblje spomenutog grada Hreljina . Kada je 17xx  izgrađena Karolina Hreljani napuštaju stari grad i sele se uz dnašnju crkvu na Hreljin a ta pozicija se zvala PIKET pa se i Hreljane i danas naziva PIKETARI a kako su imeli Čočmansku zadrugu ČOČMANI. Piket se zove  jer je Napoleon dovršio Lujzijanu a neke Francuske regimente su imale naziv PIKET i eto imena....
Kako su sva mjesta nastala od Hreljina (Hreljin, Bakarac Šmrika , Križišće i Kraljevica, Praputnjak i Meja) dok nisu imali svojih groblja koristili su ovo u Sv Trojici. Jedan moj sumještanin tvrdi da je postojao tzv MRTVAČKI PUT koji je vodio na to groblji, stoga dok je još živ moram otkriti kuda vodi trasa.Legendarna je to crkva i svaki puta kada je vidim prolete mi kroz glavu te žene koje su nosile kamenje da se izgradi...i legendarna pobjeda na Grobničkom polju....
Ako ste išli više onda ste naletili na kapelicu, zove se samo SVETI KRIŽ a niti jedna od žena koje se mole bogu mi ne znaju reći tko ju je napravio. Hirc (a tko bi drugi ) piše ovako da postoji legenda koja kaže .....na gradu Majuru na Grobniku bijaše Frankopan opkoljen Turcima. Glad ga bijaše stisnula i on odapne stelicu i pogodi kopuna paši na stolu.....on to shvati kao znak pobjede pa navali na osmanlije koje protjera sve do grada Hreljina i tamo u udolini mu zmija izađe iz korica od mača....Frankopan to shvati kao znak pa se smiluje Turcima i pusti ih  a na tome mjestu izgradi kapelicu....Vjerojatno je to ta kapelica....ako idemo po legendi...
Zatim  se dolazi do te vražje i NESRETNE A7 koja je presjekla cestu Trsatica Senia malo ispod KUČANSKE PRENKE i koja izlazi u centar Križišća i ne samo nju nego i Englezovu cestu koja vodi u Uvalu Scott  (ima uklesana godina gradnje), pojela je staru Suzanovu Plase Kraljevica te onu Bakar-Sokolicevi dvori preko Krasice). Došavši na Krišće Rimska cesta ide dalje nizbrdo i Vinodol niz DOBRICU gdje je postojao natpis uklesan u stijenu godine gradnje ali je 80-ih širena pa su ga bezbožnici i barbari skinuli dinamitom.....Ako ste došli po toj cesti snimili ste talijanski buker WWII a SVAKA cesta ga ima na Križišću....
Jeep se morao vratiti sa ove gornje sa Hreljina (Bakarac-Hreljn)  jer pala je noć pa nismo mogli više provjeriti prohodnost Rimske ceste Bakarac Križišće. Rimska je cesta bila siroka da jedna legija kompletno naoružana 4 vero ljudi jedan uz drugoga se može mimoići sa petim koji dolazi iz suprotnog smjera dakle 6 ljudi a oni ogromni kameni podzidi govore o njenoj starosti. U vinodlu iza Crikvenice postoji taj Rimski most koji moram ispitati i dalje trasu do Senja, za sada sam siguran prema prof Glaviniću da je išla preko Bila-Vrataruše i Francikovca na Vratnik a ima odvojak i za gradinu KUK ponad Senja....uostalom i graditelj legendarna Jozefine je slijedio kako kažu kroničari neki stari i loš put sve do Karlovca a što drugo nego našu Rimljanku....koja je dalje išla na SISCIU. Ima dosti knjiga o vinodolu a svi kopiraju Emilija Laszowskoga koja se nalazi u Gradskoj Biblioteci i daju ju samo na korištenje u knjižnici....i eto ja pred par godina  na izložbi knjiga u zagrebu na velesajmu gledam u antikvarijatu i ne vjerujem što vidim....Emilj Laszowski baš ta kniga koju sam 100 puta pregledavao u biblioteci....150 kuna je bila cijena.....drugu sam dobio na poklon od pokojnoga tasta Vinodolska Knežija.....koja odaje sve Vinodolske tajne....
Evo i prezimena nekih Hreljinskih Vlaha koji su placali Vlaški bir gradu Hreljinu 1670 godine....Miklići, Kos, Polić Grubišić, Ružić, Moderčin, Čanderlić polidor, .......

evo jedne od početnih točaka....skinutih sa interneta...
Ove zime sam počeo skupljati materijal za tu cestu....tj obilaziti teren....

Ceste u Hrvatskoj.  Najvažnije antičke ceste u Hrvatskoj bile su: Poetovio (Ptuj)–Mursa (Osijek)–Sirmium (Srijemska Mitrovica); Aquileia (Akvileja)–Tarsatica (Trsat)–Senia (Senj)–Salona (Solin)–Epidaurum (Cavtat); Emona (Ljubljana)–Siscia (Sisak)–Cibalae (Vinkovci); Salona (Solin)–Andetrium (Muć)–Burnum (Ipoševci)–Siscia (Sisak). S propašću Rimskoga Carstva prestaje u Europi gradnja cesta i njihovo održavanje. Za vrijeme Bizanta, a poslije Venecije, obnavljaju se karavanski putovi između Jadranskoga mora i unutrašnjosti. U XVIII. i XIX. st. ponovno započinje valorizacija hrvatskih područja i grade se ceste radi povezivanja mora i zaleđa kao što su → Karolinska cesta, → Jozefinska cesta, → Lujzinska cesta. Za vrijeme francuske vladavine izgrađeno je oko 500 km cesta i započeta gradnja prve obalne ceste između Zadra i Dubrovnika. Nakon toga grade se samo kamene ceste. Prve suvremene ceste s asfaltnim ili betonskim kolnikom grade se za Banovine Hrvatske do 1940. u dužini od 372 km, kao što su Dugo Selo–Zagreb–Samobor, Rijeka–Novi Vinodolski, Trogir–Split, okolica Dubrovnika, Rijeka–Pula, Poreč–Pazin, okolica Zadra. Za NDH do 1945. izgrađeno je 89 km suvremenih cesta: Varaždin–Komin, Rijeka–Grobnik, Bakar–Kraljevica, Zaprešić–Novi Dvori te Zagreb–Lučko. Nakon 1945. počinje rekonstrukcija i gradnja novih cesta sa suvremenim kolnikom, kao što su → Jadranska magistrala, cesta Bregana–Zagreb–Lipovac, Karlovac–Rijeka, Karlovac–Plitvice–Karlobag. Prava autocesta Zagreb–Karlovac izgrađena je 1972. u dužini od 38 km. God. 1945–85. izgrađeno je i modernizirano 3366 km glavnih magistralnih cesta, a ukupno stanje cestovne mreže na kraju tog razdoblja iznosilo je 27 474 km. Stvaranjem samostalne države započinje intenzivna izgradnja suvremene cestovne mreže, napose mreže autocesta. Godine 2008. mreža hrvatskih cesta bila je duljine 29 038 km (magistralne, regionalne, lokalne), a godine 2011. u Hrvatskoj je bilo 1273 km autocesta i poluautocesta, kojima su najvećim dijelom gospodarila dionička društva Hrvatske autoceste, Autocesta Rijeka–Zagreb, Bina-Istra i Autocesta Zagreb–Macelj. (→ cestovni promet)
Rimske ceste bile su planirane u skladu sa značenjem pravca, trasirane i solidno konstruirane. Jednako su solidno bili izgrađeni i cestovni objekti: mostovi, vijadukti, potporni zidovi, propusti, pa čak i tuneli. Duž cesta nalazili su se miljokazi, a na određenim točkama i postaje za odmor te izmjenu konja (mansiones, mutationes). Promet cestama od rimskoga se doba odvijao pješice, na konjima ili zaprežnim kolima, te se malo mijenjao pa je i gradnja cesta doživjela razmjerno malene izmjene sve do početka XX. st
Vedrana Glavaš:
Pregledom terena ustanovljena je još jednu staza koja vodi od gradine
Kuk padinom brda iznad Višala lakim usponom prema Vratniku. Da je put
korišten i u antičko doba, dokazuju ulomci amfora koji su uočeni pregledom
staze. Njezina širina i konfiguracija terena nisu omogućavale kolski promet.
No, da je riječ o brzom i lakom usponu, dokazuje i činjenica da se on koristi i
danas (Sl. 2, 3).
8
Sl. 2. Pogled s Kuka na pješačku stazu koja vodi od gradine na Vratnik.
Gradina Mali Goljak na istočnoj strani Vratničkog polja nalazila se na
kraju spomenute prapovijesne komunikacije koja je kroz Senjsku dragu vodila
do prijevoja Vratnik. Odnosno, Mali Goljak se nalazio na križanju
komunikacija koje se račvaju s jedne strane prema Monetiju (Brinje), a s druge
prema Avendu (Kompolje) i Arupiju (Prozor). Iako značenje ovog lokaliteta još
nije potvrđeno nekim ozbiljnijim arheološkim istraživanjima, njegovu važnost
dokazuje i kontinuitet naseljavanja u antici kada postaje važno križanje na
kasnijim rimskim prometnicama.6
Najraniji trgovački prekomorski kontakti potvrđeni su ostatcima apulske
keramike na gradini Kuk.7 No, pojavom antike na ovim prostorima važnost
Vratnika postaje još naglašenija. Tada ovaj prijevoj postaje jedan od glavnih
putova kojim rimski utjecaj prodire u Liku. Iako o pravoj romanizaciji možemo

Burnum dovršena već za Augusta,23 a gradnju cesta dovršio je namjesnik
Dolabela za vrijeme Tiberija. Ostatci rimske ceste još su se početkom 20. st.
uočavali na Vratniku i u Žutoj Lokvi,24 gdje se najvjerojatnije i dijelila na dva
smjera (Sl. 3). Jedan je išao preko Brinja (Monetium), Kapele i Modruša na
Čakovac (Moetulum), dok je drugi išao kroz Liku preko Kvarta (Epidotium?)
do Metka (Ausancalis?) i dalje prema Dalmaciji.25 U blizini spomenutog
križanja prilikom gradnje moderne autoceste, otkriveni su i ostatci objekta koje
je putnicima pružalo odmorište i hranu. Sudeći prema nalazima keramike tankih
stijenki i novca datiranog u rasponu od Hadrijana i Kaligule, trajanje objekta
može se datirati u 1. do 2. st.26
Postojanje glavne prometnice Tarsatica-Senia nije sporno. Tu dionicu
spominju i Antoninov Itinerar opisujući put ab Aquileia per Liburniam prema
Sisciji, te Tabula Peutingeriana. 27 No, kada je riječ o sporednim cestama koje
su luku spajale s glavnom prometnicom, stanje je manje poznato. U literaturi je
općeprihvaćena činjenica da je Senija dostigla svoj status bogatog municipija
zahvaljujući pogodnoj luci i blizini prijevoja Vratnik. To je točno. No, postavlja
se pitanje kuda su išle sporedne ceste i kolski putovi koje su senjsku luku
spajale sa prometnicom Tarsatika-Senia-Arupij. Naime, iz praktičnih razloga i
strmog uspona glavna cesta koja je vodila od Tarsatike prema Seniji nije se

V. Glavaš: Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici Senj. zb. 37, 5-18 (2010.)
13
nužno morala spuštati u grad. Antička Senia je vjerojatno sporednim cestama i
pješačkim stazama bila povezana s glavnom prometnicom koja se preko
Francikovca produžavala dalje na Vratnik. U tom slučaju, u Seniju se mogla
spuštati jedna manja prometnica, koja je preko Francikovca i Klarićevca,
silazila u Senj. Njezine ostatke trebalo bi tražiti ispod današnje ceste na
spomenutoj relaciji, uz manja odstupanja (Sl. 3).28 Nema sumnje da je jedna od
cesta vodila i kroz Senjsku dragu. To je vjerojatno bila i glavna prometnica
namijenjena kolskom prometu (Sl. 3, 4). Negdje na dijelu ceste podno prijevoja
trebalo bi pretpostaviti i spoj ceste koja je išla iz Lopsike preko Hrmotina, te ju
je povezivala s Vratnikom (Sl. 3).29 Međutim, podataka o ostatcima rimske
ceste u Senjskoj dragi zasad nema. Moguće da je kasnija Jozefina slijedila
njezinu trasu.30 S. Szavitz Nossan navodi da je Struppijeva Jozefina, gdje god je
to bilo moguće, slijedila približno trasu "nekog starog puta".31 Gotovo sa
sigurnošću možemo tvrditi da je tu riječ o ostatcima antičke komunikacije čija
je trasa iskorištena za gradnju nove prometnice.
Već smo spomenuli stazu koja je vodila od gradine Kuk i spajala se na
glavnu prometnicu. No, ona je bila pogodna samo za pješake. Međutim, treba
naglasiti da je cesta kroz Senjsku dragu neupitno bila najznačajnija. To
potvrđuje i činjenica da su svi kasniji graditelji koristili približno istu trasu
kojom se cesta laganim usponom "penje" na Vratnik.32 Osim što omogućuje
lakši prohod preko Velebita, Senjska Draga za Seniju je izrazito bila važna
zbog vode kojom obiluje. Voda iz izvora koji se nalaze na više mjesta u gradu u

Ekspedicje na vratniku su bile no triba jako puno vrimena za sve to obuhvatit....

[elvis]

Zanimljivo    , mada malo konfuzno napisano.

Vinodolske djevojke i žene su na glavama nosile kamenje da se izgradi ta crkva u čast te pobjede jer su Tatari bili jako grubi prema njima ....zato su godinama u narodu poznate kose mongoloidne oči....tatarski gen....

"bili su grubi"  ... koji eufemizam 

.i legendarna pobjeda na Grobničkom polju....

Čitao sam jednu knjigu o Mongolima, tj o njihovim osvajanjima pod Džingis Kanom, i ako je istina što je u njoj pisalo, na Grobničkom polju se nije desila nikakva legendarna pobjeda, ako ikakva pobjeda uopće. Naime, imali su običaj/pravilo da kada glavni Kan umre, svi ostali se moraju vratiti doma da izaberu nasljednika. Te godine su se morali vratiti jer je barba Džingis odjahao u vječna lovišta,

[milić]

Hahaha Elvis.
Ti i ja smo valjda sami koji vjerujemo u ovo šta si napisao.Jer:
jednom izgovorena laž, stotinu puta ponovljena, postaje istina. Rekao Milić! Haugh!

[RI898RR]

Kralj Bela  je pobjegao pred tatarima a spasili su ga Knezovi Krčki koji su upravo na temelju bitaka sa Tatrima dobili zemlju tj Vinodol gdje je nastao 1225 Vinodolski zakonik prvi pisani dokument glagoljicom na ovim prostorima. 13xx  se proglašavaju Frankapanima....Sad moguće je da su se Tatari povukli, no teoretski ako su izabrali novoga Kana činjenica je da se više nikakda nisu vratili ..valjda taj novi više nije bio jak ili su ga naši preci na Grobniku dobro isprašili...
...Legendarni boj i pobjedu nad tatarima je opisao Emilij Laszowski na 69 strani u poglavlju Grobnik, a Ružić na strani 175 spominje 1907 godinu kojom se župa Sv trojice dijeli na bakarac i Križišće....Hirc Tatare i crkvu spominje na 123 stranici...i ovo prije navedeno....

Inače bitka kod grada Jelena (Jelenja) ili Grobnika je opsana kod Klaića-  Krčki Knezovi na stranici 93 (ima u gradskoj) gdje Krčki knez Bartol pogiba skupa sa 40 000 kraljevih junaka, dok je mongola palo 60 000 tako da je zahvalni kralj nagradio Krčke knezove sa Dalamcijom , Modrušom i Senjom....bila je to 1242 godina.....a to piše Ivan Tomašić hrvatski ljetopisac iz XVI stoljeca....puno se piše o tome legendarnom  Modrušu Gradu kojeg sam posjetio na obroncima Kapele...inace uz njega ide originalna Struppijeva Jozefina.....dok Knežićeva ide pokraj uz onaj obelisk sa izvorom...
.
a knez Fridrik skupa sa vitezovima Ivanovićima da je bjegunca kralja osobno doveo na prijestolje kada su tatari zauvijek sprašeni sa lica Hrvatske i Ugarske zemlje....jer se za to vrijeme kralj skrivao kod nas...
Mislim da bih ovime zatvorio temu o Grob - niku....i legendarnoj pobjedi nad tatrima....
Detalji su u prije navedinm knjigama...
Nije ovo ni lose da si ponovim procitano gradivo....zaboravi se vremenom....ostanu neki detalji ....dobro je ovako prodiskutirati...

[fusher]

nagađanja...

[elvis]

Sad moguće je da su se Tatari povukli, no teoretski ako su izabrali novoga Kana činjenica je da se više nikakda nisu vratili ..valjda taj novi više nije bio jak ili su ga naši preci na Grobniku dobro isprašili...

Mogli su se vratiti ali to ti je kao Aple sa Jobsom i Aple sa kojimgod drugim CEO-om 

[RI898RR]

Za proučavanje povijesti naše okolice tj Hrvatskog Primorja naziva koji više ne čujem u medijima triba pročitat slijedeće

Emilij laszowski - Hrvatsko primorje
V Klaić Knezovi krčki frankapani
Hirc Hrvarsko primorje
Hirc - gorski kotar
Brozović  vinodolska knežija
N Klaić - Frankopani
Glavinic - Senjski zbornici
Kukuljevic - karte koje su zagredu u državnom arhivu
Ružić - bakaračke tunere

100 tinjak stranica....

pa se tek onda može POČETI diskutirati o nekihm prošlim događajima....

.isto tako dobro bi bilo upoznati ljude koji su tekako doprinesli rasvjetljavanju naše primorske povijesti prije svega Ranku Starcu, Radmili Matejčić i Zlatici Balas....d ane spominjemekipu iz kraljevice koja je obradila sve KALCE na istoimenom području----ili pak onu udrugu iz Liča .....
recimo ponad Križišća ima spilja na brdu Mižolovo gdje je Ranko pronašao ostake za koje tvrdi da su iz antike, a za one razrusene gromace tvrdi da je to ostatak bedema....a iskopao je samo jednu rupu velicine poljskoga zahoda, a da je tek prekopao cijelu spilju....

.......NAGAĐANJA....

[RI898RR]

Dragutin Hirc piše slijedeće:

Sansovo je dio kadi je nogometno igralište na Bakarcu. Ide se uz ruševina nekadašnjeg Motela i bivši D. klub Neptun (ajde se javiite vi koji su tamo sreli današnje supruge...)  priko mostića priko klančine va Kraljevicu kadi je pred samu Klančinu prekrasan vidikovac na B zaljev sa klupicom za noge odmorit. Nogometno je igralište smješteno na predjelu SANSOVO. a taj je dio dobil ime po LORDU SANSONU koji je brodom došal va grad Bakar i tamo upoznal Bakarku sa kojom se oženil i kupil imanje te počel sadit dud (murve) i voćke ali piše Hirc jaka bura i zemlju nosi pa je sve bilo suđeno na propast. Saka čast nisan znal za onaj kanal ca ste pronašli iznad....
Valica ispod Sansova kuda se ide šetnicom od Bakarca uz ribarsku kućicu pa na trecu tuneru se zove ZAVLAŠKI navodno po Hreljinskom Vlahu prezimena Milić koji je obrađival taj dio još za vrime Frankopani.  žal mi je da ne moren stavit sliku iz Hircove knjige....
Milion puti prošal po cesti iznad Zavlaškog a lani konačno i ispod po šetnici i gle čuda ruševine kuce va valici.....vjerojatno od Sansona ......tamo kadi su barke vezane...
Ružić piše va svojoj knjigi  (sad ce se opet javit onaj Nagađanja morda ima i pravo) da je na na Kavraniću bila hrastova šuma sve do mora i da se sa hrasta doslovno moglo skakat va more.....da su stari ljudi to tvrdili.....moguce da i je jer je brodogradnja baš tribala hrastovinu za korbe, kolumbe i ašte....a i vesla sa škermi su bila hrastova....
Kad se gre dalje dodjde se na zavoj kadi je pal grobničan sa autoprometovom cisternom punom bitumena va more....tj obisil se na one hruste .uz more ...znalo je bit rožic na gornju stranu fronćere na Novoj Cesti (žargonski naziv za Magistralu)....Interesantno je Kavranić na Bakarcu i Kavranica ponad Bribira govori da su tamo Gavrani bili ....
Moj pokojni rođak Kružić je novinarki novog lista tvrdil da je on direktni potomak Pera Kružića čija se glava cuva va Trsatu....sad morda je i jer je bil 2x1 metar gabariti i 110 kil težak a si kružiči su tih gabariti....Va nastavku cemo poc dalje prema Carovu.....uz Klaonicu...

[ilirija]

Dragutin Hirc piše slijedeće:

U kojoj knjizi?

[RI898RR]

Dragutin Hirc je bio profesor u Bakarskoj školi i to samo nekoliko godina no bio je avanturist, planinar i Botaničar.
Napisao je dvije knjige koje se mogu nači u Gradskoj B. prva je Hrvatsko primorje, a druga Gorski kotar. Obadvije su kopirale ono što je u knjizi Emilija Laszowskoga a ovaj pak Kukluljevića ali sa puno dodatnih detalja. Sažimlje čitavo primorje od Lovrana pa sve do Karlobaga ili Baga kako ga naziva gdje interesantno spominje granicu Dalmacije i Hrvatskog Primorja. Najviše me se dojmio posjet Markovu školju tj Svetom Marku te recimo opis Trgatbe u primorju, a možeš naći i točan opis kako se radila Bakarska Vodica....Fascinantan čovjek koji nije bio iz našega kraja ali ga je toliko zavolio da je napisao svoje životno djelo...recimo samo njegov opis posjetu Paklenom i Obruču.....za ne vjerovat....ili jami Snježnici pokraj Slavice.....ma gotovo svi spominju toga fascinantnog čovjeka.....Po njemu sam obavio mnoga svoja istraživanja...sada je na redu baš ta snježnica pokraj Slavice....

Nego na temi smo Bakarca, pa idemo dalje šetnicom uz more priko Kavranića ponad Klaonice prema Kraljevici odnosno plažici na Carevu kadi se smjestilo Kraljevičko Novo Naselje....Govore da otkako je otprta A7 da su komać odahnuli od prometa... na carevu je bila tunera ali da je puno slabije lovila od ovih Bakaračkih. Ne znan točnu lokaciju ali bi vredilo pojiskat škace....
Ove ča su sada na Bakarcu da su toćali drvo va moru par let da pokrepaju paraziti nutri...
Priko Careva evo nas ispod Zrinskoga Novoga Grada ili kako ga Kraljevčani krivo zovu Frankopana. Zač baš Frankopana? Žena od Petra Zrinskoga je bila Katarina Frankopan i sestra od zadnjega Frankopana Tržačkoga roda koji je rođen u Bosiljevu Krste Frankopana (zato san i posjetil Tržac va Bosni da vidin odakle su ti Tržački Frankopani). 
Ona je bila tako jaka u utjecajna da je delala nadzor nad simi frankopanskimi gradi va našemu kraju koji su zahvaljujuć Bernardinu Frankopanu koji ni imel dice potpali pod Zrinske ....jer je njegova sestra bila udana za  Zrinskoga.(ne Petra) ..ča Frankopanimi ni baš bilo pravo... . Zato su Zrinski imeli rudnike železa va Čabru i Liču.....a peljali su majstore rudare iz Slovenije pa ti evo Slovenskih prezimen po Čabru (ima jedna setnica gori) a sada neka mi niki ne govori da baš ta Rimska cesta (stoji putokaz kod Filipovićeve lovačke kuće na Lazcu)  koja ide preko čabra - Radeševa-platka i spaja se na Lujzijanu kod Čebuharove gostione nema veze sa njimi.....ima i te kako da ima-----delan putopis o njoj samo san s ezaje jer san promašil dio....a i daž je počel padat pa smo produžili na marendu i Velebitsku pivu kod Putnika....uz onaj drvored Platani koji je posađen u čast izgradnje Lujzijane....

Ajmo nazad na Bakarac.....govore da ima kanal koji veziva Novi Grad sa Kraljevičkimi magazini soli kod crikve..... Na Žalost te kobne 1571 potpada i Novi Grad pod Komoru pa biva kasnije preprodavan a va momentu biva bolnica za ŠKRLJEVAČKU bolest.....ili SIFILIS ki su Francuzi za Napoleona donesli va naš kraj...Na žalost danas stoji jedna kula opitirana a ostale sive kao ruglo političke vrhuške va Kraljevici....
Jedan strani kupač da je šal plivat na luft madracu od Novog Grada prema Sršćici pa da mu je morski pas odjil nogu ili ruku (to piše Ružić va svojoj knjigi a i ja se sjećan toga....
I tako evo nas PORTUS REGUS ili ti PORTO RE tj Kraljevici koja je dobila ime po svojoj rimskoj povjesti....a kadi sada tu gre ta cesta Trsatica Senia?? očito jedan krak je hodil priko Klančine .....tu je kolegica va pravu...

Weiss 172x dela cestu Karolinu koja spaja i Kraljevicu sa Karlovcem.....i naš kraj upravo Austrijskoj vlasti more zahvalit na svomu napretku ....naš kraj Austrijanci nazivaju Austrijsko Primorje.....i onda slijedi bitka za prevlast između Bakra Rijeke Svetog Vida kadi grad na Ričini zahvaljajuć prugi i Lujzijani zavavik hita Bakarski zaljev va drugi plan.....a Neda Andrić sa Koksarom zabija nož va kičmu grada Bakra.......inače Marija Terezija (bila je Španjolka) je osnovala Pomorsku školu va Bakru, a Hirc piše da pita jednog amaloga čiji si ti? A mali odgovara: Ničiji! Moj je tata nestao na moru.....a mama umrla....jako dirljiv razgovor morda i poanta cele knjige....
Odonda do danas niš s eni prominilo se je isto samo drugi broj leta koga brojimo.....
Sve ovo ako pažljivo budeš čital Hircovu knjigu ćeš nać nutri.....

Sledeći nastavak gremo od Bakarca od Palade prema Bakru pa onda priko TURČINOVA i kalvarije na seoce Svetoga Kuzme kako piše naš Dragutin i pokojni Barbić Ružić rođeni Bakrčan....