Promidžba u Drugome svjetskom ratu
Njemački govornici koji su prenosili engleskim jezikom bili su predmet sprdnje u Britaniji. Jedan od njih zvao se William Joyce (“Lord Haw Haw”) koji je uporno pričao razne neistinite i lude priče svojim slušateljima.
U totalitarnim režimima umjetnost, zabavni i informativni mediji prenosili su dijelove života u državi za
boljitak sustava – bilo to u ratnim ili mirnodopskim okolnostima. U zemljama gdje je vladala demokracija bilo je
više-manje slično, ali svi poznati i važniji umjetnici osjećali su obvezu doprinositi konačnoj pobjedi svoje zemlje u ratu.
Apsolutna kontrola Bilo je puno sličnosti u
SSSR-u,
Njemačkoj i
Japanu. U sve tri zemlje na snazi je bila apsolutna cenzura medija; ništa nije odobreno niti objavljeno dok nije službeno potvrđeno da ne smeta vladajućoj garnituri. Nacisti su posebno bili svjesni snage radio prijenosa. Osigurali su prodaju jeftinih radio kompleta širom Njemačke, ali zabranili su korištenje radija u okupiranim zemljama kako stanovnici ne bi slušali
savezničke prijenose.
U umjetnosti je bilo puno sličnosti između sovjetskog
socijalističkog realizma i
klasicizma kojega su podržavali nacisti i Hitler. Njemački i sovjetski opisi neprijatelja bili su gadni i vrlo ekstremni.
Nacističku demonizaciju komunista i Židova ne treba posebno objašnjavati, dok je na sovjetskoj strani objavljeni materijal sadržavao pjesme naslova “
Ubij ga” i “
Mrzim ga”.
Nijemci su promidžbeni magazin “
Signal” objavljivali na nekoliko jezika. Francuski primjerak na slici objavio je masakr u
Katinskoj šumi.
Puno je ljudi u Europi slušalo prijenose britanskog BBC-a jer su znali da su te vijesti istinite iako često prijenosi nisu bili do kraja istiniti. Njemački govornici koji su prenosili engleskim jezikom bili su predmet sprdnje u Britaniji. Jedan od njih zvao se William Joyce (“Lord Haw Haw”) koji je uporno pričao razne neistinite i lude priče svojim slušateljima.
Film je vjerojatno bio najjači medij. Povijesni spektakli koji su opisivali pokojne heroje i domoljube redovito su prikazivani u Njemačkoj i SSSR-u. Filmovi “Bismarck”, “Ivan Grozni” te britanski “
Henry V.” (verzija Laurence Oliviera) imali su sličnu temu iako su bili iz različitih zemalja.
Glazba je također bila izvor ugode i zadovoljstva te je prelazila granice zemalja. U
Tunisu tijekom mimohoda pobjede na kraju afričke kampanje 1943. dogodio se incident u kojemu se formacija britanskih vojnika mimoišla s afričkim korpusom koji je marširao u zarobljeništvo – obje grupe pjevale su pjesmu Marlene Dietrich – “
Lili Marlene”.
Josef Goebbels
Goebbels (1897.-1945.) je bio ministar nacističke promidžbe od dolaska Hitlera na vlast 1933. do travnja 1945. godine, kada su, nakon ubojstva vlastite djece, njegova žena i on počinili samoubojstvo u Hitlerovom bunkeru u
Berlinu. On je koristio radio prijenose kako bi podignuo moral i nacionalnu svijest građana nacističke Njemačke. Stvorio je snažnu sliku nacističkog režima te je konstantno držao Hitlerovu sliku kao velikog vođe. Bio je poslušan i odan
Hitleru do kraja rata, a njegov promidžbeni rad igrao je veliku ulogu u držanju njemačke vojske u ratu još dugo vremena nakon što je svima bilo jasno da je sve gotovo.
Izvori Donald Sommerville - "The complete illustrated history of World War II" (izdavač Lorenz Books)
Preuzeto iz Jutarnjeg lista