Proveo sam nekoliko mjeseci u Krasnom '92.
Tamo je bilo zapovjedništvo OG "Lika" gdje smo mi održavali vezu prema Rijeci, Gospiću i okolnim postrojbama te UN-u. Telefonska centrala bila je u
zgradi Šumarije kao i samo zapovjedništvo.
Relejni uređaji bili su u
zgradi pošte, a mi smo bili na rubu sela u
nekom kućerku na
kraju cestice koja ide između šumarije i pilane.
Proljeće 1992.
U nekoliko navrata prošao sam tijekom rata opet kroz Krasno iz Gospića, odlazeći na Velebitsku Plješevicu da popravim repetitor i/ili kablove, antene i slično.
Svaki puta mi je bilo lijepo. Za doć i proć, popit cugu kod
Jure ili
Manjana i to je to....
Razbacano mjesto, Krasno polje sa masu zaseoka.... Bez bicikla, motora ili auta si kuhan i pečen.
A tek kad padne snijeg, e onda si u banani ako nema benzina/nafte na
šumarijskoj benziskoj kako bi šumarija mogla očistiti cestu.
Veselje bez granica.
Na žalost, malo mi je ostalo u ružnom sjećanju zbog trovanja vodom i sitnice da sam smršavio 20 kg u 27 dana, koliko mi je bila smjena u selu.
E, da... Velečasi oduvijek imao finu rakijicu
P.S. Linkovi vode na Google Earth s točnim pozicijama narečenog, osim ako se sami ne otvore