Živio život - Jugoslavija (1950-1990)

[Sabina]

ako ki ima ovakoveh demode kuferi za prodat, neka javi....oldtimeraši vole to na portapaki hitit

bio je neki dan jedan pored moje baje. da sam znala spremila bih ti ga

a zna li netko moze li se i sada za "crveni pasos" dobiti kakva bjesna para?...mislim da jos uvijek imam svoj crveni

[elvis]

a zna li netko moze li se i sada za "crveni pasos" dobiti kakva bjesna para?...mislim da jos uvijek imam svoj crveni

Istekli pasoš istekle države ...

[z355ko]

Nisam ga vidio desetak godina. Oženjen je za neku Švicarku pa malo živi, kako čujem, u Njivicama, a malo u Švici.

informacije radi, Švica je selo u Lici pored Otočca

[z355ko]

ako ki ima ovakoveh demode kuferi za prodat, neka javi....oldtimeraši vole to na portapaki hitit

maš ih u Garićima poli Mihe kuliko ćeš
va sih koluri , je i onih malo većih z Merike i onih manjih za šinjorine

[fusher]

 oni ča su vajali pul Mihi smo pokupovali...

[Rijeka]

Muzički kutak..





Dok su dečkići popodneva provodili gurkajući se uz svjetleće i bučne flipere slušajući Idole, Plavi orkestar, Disciplinu kičme, Nenu Belana i njegove Đavole... Davorin Popović uglazbio je svoju “priču o velikoj ljubavi prema anonimnoj djevojci iz Sarajeva” u “Bacila je sve niz rijeku”.











Nisam siguna što je ovo.. televizija? 

[milić]

Tko je imao pasoš mogao je širom svijeta.
Ali to nije bilo sve. Nekako početkom 80-ih  pofalilo je deviza u državnoj blagajni pa se netko mudro dosjetio da treba smanjiti odnošenje istih u inozemstvo. Pa ako nisi imao nekog razloga nisi mogao preko grane. A mi nebi bili mi da se ne dosjetimo svakakim improvizacijama. Odjednom su počeli rasti putni nalozi za inozemstvo i organizirani izleti.
S jednog od takvih izleta ostala je i ova fotka.
D(ruštvo)B(rodograđevnih)I(nženjera) i T(ehničara) je 1981. organizirao izlet na Sajam nutike u Rimini u trajanju tri dana.
Ovo je fotkica mene i moga najdugovječnijeg prijatelja, kuma, kolege... iz San Marina koga smo u sklopu tog izleta posjetili. Pogledajte kako su se dečki onda oblačili, šišali, ...

[mušica]

Koliko si tu let imel 25-6?

btw da li je ograničenje za iznošenje deviza bilo i prije krize 80-tih.

[milić]

1981. sam imel 26 let.
koliko se ja zmišljan moglo se neč malo ( cca 200, 300 DM) prenest. Ma samo sam čul da je neki imel problema, od mojih,  s cariniki. Bili su dosta benevolentni. Ali i to malo je bilo-puno. Plaća je bila cca baš ovoliko koliko san gore napisal.
Ja nikad nisan imel problema za poć preko, a ni za nazad. Nikad nisan carinu platil, a dosta robe san va Trste kupil. Pogotovo postoli. I veštid.

[Rijeka]

Vratimo se u školske klupe 

Svaka škola bila je jedan pionirski odred koji je nosio naziv po narodnim herojima i tada zaslužnim ličnostima SFRJ (Boško Buha, Ivo Lola Ribar, Josip Brusić ... )
Tako su na izložbi "Živio život" improvizirali i učionicu, baš kakve su i bile. Danas su nešto vedrije pobojane, klupe modernije ...,
 -odmah sam sjela u klupu "pored prozora" i ispunila leksikon koji je čekao na svakog posjetitelja.. 
(posjetitelj koji je ispunio prije mene, upisao je da je s Krka  )



Pogled odavde nitko nije volio, značilo je to usmeno ispitivanje 





Savez pionira Jugoslavije osnovan je na Prvom antifašističkom kongresu omladine Jugoslavije u Bihaću, 27. decembra 1942. godine, u jeku Drugog svjetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, u kojoj su sudjelovali i hrabri pioniri. Poslije rata, dijete je postajalo pionir u prvom razredu osnovne Škole na svečanosti povodom Dana Republike, 29. novembra kada se polagala svečana kolektivna pionirska zakletva. Tom prilikom, dobivala se crvena pionirska članska knjižica, plava kapa s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu, crvena marama i značka organizacije. Pionir je na svečanostima bio obučen u bijelu košulju i plave hlače, a pionirka u bijelu košulju i plavu suknju. Oko vrata-crvena pionirska marama vezana u čvor. U početku, članstvo je bilo na dobrovoljnoj osnovi, a kasnije obavezno za sve osnovnoškolce.



Poželjne osobine pionira bile su sadržane u njegovu imenu:

P= pošten
I= iskren
O= odan
N= napredan, nepokolebljiv
I= istinoljubiv
R= radišan

Posljednja generacija pionira rođena je 1982. godine, a upisana u prvi razred osnovne škole 1989/90.

Nije da se bunim na svoj broj godina, ali istina je da žalim da ste/su mnogi oko mene, zero stariji, ipak svjesnije proživjeli osamdesete kada je sve bilo dostupnije; financijski, naravno. Pričaju mi da su rate kredita bile vrijednosti kutije šibica a ja sam se tada veselila Bazoki i Snjeguljici. E da, i rošule, a to je pak bio vrh vrhova! 

Glede leksikona, s početka priče...

[FiumeRi]

Nekako početkom 80-ih  pofalilo je deviza u državnoj blagajni pa se netko mudro dosjetio da treba smanjiti odnošenje istih u inozemstvo. Pa ako nisi imao nekog razloga nisi mogao preko grane. A mi nebi bili mi da se ne dosjetimo svakakim improvizacijama.

Kad bi krajem osamdesetih išli u Trst, moj stari je zalihu DM sfrkao u rolu i stavio u gumenu cijev koju je pak stavio u prostor ispod haube motora, pokraj motora za brisače stojadina.
Sve je lijepo funkcioniralo dok jedan dan ničim izazvana nije pala kiša ... 
A tek švercanje robe preko grane. Odeš u poparanoj odjeći i obući a vraćaš se sa novom robom i obućom na sebi. Nekad i u slojevima.
Baje po Trstu su bile pune stare robe a posebno subotom. 

[mušica]

U 80-tima smo imali klupe za sjedenje po dvoje.Ispod su imale policu za bilježnice i knjige(i šalabahtere) a sa strane kukicu za objesit torbu
Ovo mi se čini nešto starije
btw Rječanka gdje je točno ova izložba?

[Rijeka]

Izložba je zimus bila u Beogradu, koliko čitam, sada je od petog mjeseca preseljena u Novi Sad. Ima priče da će stići i u Zagreb. 

[mušica]

Stavit ću ovdje kao nastavak priče o životu u YU, pa ako tema bude interesantna neka moderatori naprave novu.
Naime kako je Milić naveo da je 1981. imao cca 300 DEM plaće htio sam vidjet koliko je to realno tada vrijedilo recimo u usporedbi sa cijenom benzina.
 U googlu mi je odmah izbacilo http://kapitalac.wordpress.com/2012/03/02/cijena-benzina-strah-i-glupost/
Ovo se odnosi na 1995. i dalo mi je na razmišljanje da li smo prije zaista lakše živjeli i više zarađivali.
Osobno kad usporedim 1995. i danas bavio sam se istim poslom i imam osjećaj da sam zaista lakše živio i sa tada zarađenim novcem više mogao priuštiti sebi i familiji. Doduše ima tu i nekih elemenata koje ne trebe zanemariti. Tada nismo imali mobitela, laptopa, tableta, max tv-a i ostalih stvari na koje trošimo novce jer "moramo" svakih par godina (i češće) promjenit mobitel ili kompjutor.
Isto tako tada se još uvijek trgovalo sa stojadinimna,yugićima i ostalim uglavnom dobrano polovnim autima. Krediti su bili nedostupni pa nismo kupovali nove ili 2-3 godne stare aute, nismo ih vodali po ovlaštenim servisima, gdje ispuštanje rashladne tekućine košta 100 kn, nego nam je to radio susjed u garaži ili sami.

Kakva su vaša iskustva, naročito starijih koji se dobro sjećaju 80-tih a da ne govorim 70-tih.

Sjećam se negdje 1988 da sam radio mjesec dana preko omladinske zadruge i kupio si polovnu bas gitaru kopiju Fendera. Ne znam da li sam potrošio cijelu mjesečnu zaradu ali danas mulac koji radi preko studentske može za cca 10 radnih dana zaraditi za istu takvu kopiju koju će kupit novu u dućanu (Jean će znat o čemu pričam)

Možda nisu mjerodavne usporedbe sa gitarama i benzinom, bilo bi dobro kad bi imali cijene osnovnih životnih namirnica i plaće u različitim razdobljima.

[mikimiki]

ja ne pamtim koliko je koštao kruh, mlijeko....ali se sjećam da je bogovska godina bila Markovićeva godina 1990.-ta.
još nisam imala djecu pa smo MM i ja putovali cijele godine : skijanje, nekoliko puta u Veneciju, Amsterdam, a da ne govorimo o izlascima nekoliko puta tjedno....    to su bili dani.......