Živio život - Jugoslavija (1950-1990)

[milić]

Odmah mi zapela za oko gondola. Valjda nije bilo kuće koja to nije imala. Stavljala se i na televizor, a ispod obavezno čipkani tabletić, ako se to tako zove.
Nama je jedan rođak, pomorac donio iz Venecije negdje 1965. Kako je mama bila vesela. I još i pupa za na krevet. A krevet pokriven s kopertom. Onako sjajna i boje zlata. Ma grijeh je bilo leć na nju.
Ja i danas kad vidim Merikane kako ko prasci, obučeni, s cipelama leže u krevetu dobijem ospice. Krevet je bio svetinja. Samo za spavanje, valjda i još ponešto, ali ja sam tad bio mali pa to još nisam znao.
Ja u vežičkom stanu imam još psihu od takvogm sjajnog materijala kao regal ovdje. Meblo je tvornica. Valjda je iverica presvučena s mahagonijevim furnirom i naluštrana ko pasja muda. 

[mikimiki]

joj milić baš si me nasmijao 

[fusher]

ta famozni tabletić na televizije.....judi moji, neki dan gledan neki oglasi za kuće i neaj ti vrah mira gren gledat po čen su kuće va slavonije...saka druga kuća na oglase obavezno ima lcd televizor i GORE TABLETIĆ!!! pa su ti judi normalni?

[milić]

Znači mi smo, u ovim krajevima, bili 50 (pedeset) let ispred njih, po tabletićima, da se razumemo.

[Damir]

Točno, ovakva ordinacija još egzistira u Škalnici.. ja sjedila u njoj 

Nisam stekao dojam da imaš problema sa zubima,a još najmanje da si sjedila u ovom prahistorijskom zubarskom stolcu!? 

[Sabina]

Točno, ovakva ordinacija još egzistira u Škalnici.. ja sjedila u njoj 

Nisam stekao dojam da imaš problema sa zubima,a još najmanje da si sjedila u ovom prahistorijskom zubarskom stolcu!? 

sigurno da nema problema sa zubima ako je redovito sjedila u zubarskoj stolici...kakva god ona bila
jest da smo onda svi imali olovne plombe

Meni je upao u oci onaj bakeltni telefon koji  sam cak jednom prilikom uspjela nabaviti ali u sjecanju su mi vise ostali oni Iskrini uglavnom zaleni ili crveni

a tabletice je moja mama do nedavno imala i isto smo se zafrkavale hoce li ga staviti i na novi LCD televizor

[Rijeka]

Ni u jedan direktorski ili službenički ured s drvenim ormarima do stropa nije se moglo zakoračiti, a da u njemu nije visjela Titova slika. Za glomazni drveni stol sjedalo se u smeđu spužvastu, na rukohvatima uvijek pohabanu fotelju. Dok je službenicima prvi dnevni “zadatak” bio popiti kavu, direktor je u uvjetima radničke samouprave imao više glavobolje nego privilegija – morao je balansirati između Komiteta i Radničkog saveza.

[elvis]

Ni u jedan direktorski ili službenički ured s drvenim ormarima do stropa nije se moglo zakoračiti, a da u njemu nije visjela Titova slika. Za glomazni drveni stol sjedalo se u smeđu spužvastu, na rukohvatima uvijek pohabanu fotelju. Dok je službenicima prvi dnevni “zadatak” bio popiti kavu, direktor je u uvjetima radničke samouprave imao više glavobolje nego privilegija – morao je balansirati između Komiteta i Radničkog saveza.

Ali faktički nijedan ured, barem nijedan u kojeg sma ja ušao nije nikada imao (ondašnje) prijenosno računalo ili super modernu elktričnu pisaću mašnu, ne vidi se najbolje, obično su bile one mehaničke Oliveti. kao ovaj gore 

[Sabina]

  a identican ovakav stol (samo sa jednim redom ladica) ima moja Lara 

To sam jednom davno dobila od moje bivše sefice (koja je usput rečeno imala i ovakve identicne dvije fotelje) i mogu reći da je stol vrlo kvalitetan, robusan (i težak) ... dok ovi danasnji od iverice su za nista

I na ovakvom kalkulatoru sam do nedavno tipkala...najbolji i najkvalitetniji

[milić]

...Dok je službenicima prvi dnevni “zadatak” bio popiti kavu, direktor je u uvjetima radničke samouprave imao više glavobolje nego privilegija – morao je balansirati između Komiteta i Radničkog saveza.

Radničkog savjeta, a ne saveza.

Jednom da je neki Klanjac, koga su smatrali priglupim, rekao da je RS plot iza koga drug direktor sere pa mu je naglo porastao ugled.
Jedna od boljih definicija Rad. savjeta.
Pisaće mašine, je li Šoiću, su bile made in Unis of Sarajevo - Olimpia.
Ja imamo doma jednu portabl verziju, pa ako je netko zainteresiran...
(Samo se nemoj ti javit, ubit će me tvoja....)

[Rijeka]

A kada smo putovali...







Prosječan Jugoslaven imao je ono što nije imao ni Rus ni Amerikanac: pasoš s kojim bez vize nije mogao samo u Grčku (zbog spora oko imena Makedonija), Albaniju (zbog zadrtog Envera Hodže) i još neznatan broj destinacija, za koje i nije bilo mnogo zainteresiranih.
Crveni pasoš SFRJ predstavljao je zenit diplomacije u vrijeme hladnog rata i blokovski podijeljenog svijeta. Bio je najbolje kotirani pasoš na crnom tržištu gdje je dostizao cijenu od nevjerojatnih 10 000 američkih dolara.

[milić]

Moj prijatelj I. je prodao pasoš jednom riječkom šaneru. Nikad mi nije htio reći koliko je dobio DM za to. U ovu cifru (10,000 $) sumnjam, ali vrag zna...

[Rijeka]

Pitaj ga sada opeta, sad kad je gotovo sve 

[milić]

Nisam ga vidio desetak godina. Oženjen je za neku Švicarku pa malo živi, kako čujem, u Njivicama, a malo u Švici.

[fusher]

ako ki ima ovakoveh demode kuferi za prodat, neka javi....oldtimeraši vole to na portapaki hitit