Živio život - Jugoslavija (1950-1990)

[Rijeka]

Jedna reportaža, života Jugoslavena, do trenutka njezina raspada, otvorena sredinom prošle godine u centru Beograda

ŽIVIO ŽIVOT

Jugoslavija, zemlja toplog imena i uzavrelih strasti, poznata kao druga Jugoslavija, koja je najduže postojala pod zvaničnim imenom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - SFRJ, ostala je nepovratno u drugoj polovici XX st., a s njom i jedna posebna vrsta čovjeka, tzv. "prosječan Jugoslaven". U periodu rastegnutom od 1950.-1990., u zemlji koja se protezala od Vardara pa do Triglava i graničila s B-R-I-G-A-M-A, pod trobojkom i grbom sa petokrakom sa šest buktinja, ustajući na himnu „Hej, Sloveni!" prosječan Jugoslaven je Živio život.

On, prosječan Jugoslaven, ponekad je bio građanin pokorni, a ponekad samoupravljač, ali se osjećao kao građanin svijeta. Imao je sliku rudara na novčanici i pasoš sa kojim je mogao svuda, mada je najčešće išao u Trst po traperice.

Prosječan Jugoslaven imao je bračnu drugaricu. Djeca su mu prvo bila pioniri, a poslije su pratila talijansku modu, vozila vespe i prigrlila rokenrol.
Ozbiljan prosječan Jugoslaven čitao je novine svakog jutra, a uvečer gledao Dnevnik u dnevnoj sobi, u stanu koji je dobio od poduzeća ili je čekao da ga dobije. Na poslu je imao radničku menzu, ili bonove za topli obrok. Prve kredite je podizao za Fiću a kasnije i za bijelu tehniku. Na more je išao preko sindikata. Prosječan Jugoslaven pratio je sport a u kinu gledao partizanske spektakle i svjetske hitove a imao je i Pulu i Fest.
Prosječan Jugoslaven je živio život s uvjerenjem da svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje.

Slike svakome govore više od riječi 

U dućanu:

 





Nekome je potrebno dvije litre votke da uđe u depresiju, a nekome su dovoljne dvije Cockte pa da uđe u nostalgiju 

[Rijeka]

Nastavak artikala dućana ...





















Nastavak slijedi ...
moda i kus stomatologije   ...

[zokxy]

Ajme koliko neke od ovih artikala nisam vidio 
Sad bi se onaj moj Zdenka topljeni sir tj. prazna mu kutija iz 1962 ili tu negdje lijepo ukopčao ovdje   

[fusher]

more tu skenovi novinskeh reklam z 60eh let? leut magnetik, rade končar, tvornica obuće  itd?

[zokxy]

Ne tu, to stavi u povijes u novinske clanke 

[milić]

Aha, to su original eksponati.
Već sam se htio svađati da nije tako dućan izgledao, mislim na prazne police.
Od šezdesetih, od kada pamtim dućane tj. prvi non-stop kako smo zvali markete, ponuda je bila bogata. (Znam da bi fusher sad rekal zato ste i tekli va Trst, ali tuđe-slađe).
Zokxy, pošalji im kutiju zdenke pa neka imaju, kad su si dali toliko truda.

[elvis]

Jedna reportaža, života Jugoslavena, do trenutka njezina raspada, otvorena sredinom prošle godine u centru Beograda

Slike svakome govore više od riječi 

U dućanu:

Mislio sam da ću više toga prepoznati, odnosno prisjetiti se .. ali rekao bi samo cca 5-10% artikala sam "prepoznao" u sjećanju. 

[mikimiki]

jer je većina artikala ipak iz Srbije..... jes da je to bila jedna država, ali mlijeka i piva, te  npr. još neki artikli  ipak su bili većinom regionalni....

[milić]

I ja sam se ponadao da ću više proizvoda prepoznati i da će me to asocirati na neki lijepi doživljaj. Ali evo, od svega, najviše me kosnula cockta. A znam tko ima bočicu iz sedamdesetih, je li.
Netko, njega, zove svaštaskupac, a ja ga zovem znalac

[Rijeka]

Vjerujem da se ovoga svi sjećate 

Borovo Startas!

Nikako ih ne miješati s kineskim šangajkama, Startasice su bile jugoslavenski odgovor na popularne "Starke" 

[Rijeka]

Ordinacija Jugodent

Kao da nije dovoljna pomisao na zubara, već i sam pogled na ovakvu ordinaciju boli 







(U nastavku: dnevni boravak)

[z355ko]

Riječanka
ovakvu ordinaciju još imaš kod onog lika u Škalnici
mislim da se još koji put i koristi

[Sabina]

U ovakvoj ordinaciji sam ja bila još nedavno 

Startasice i Borosane imas i danas kupiti u robnoj kući Korzo na prizemlju samo što su uveli i one u bojama (mi smo u moje vrijeme bijele Startasice bojali flomasterom ili bojama za tkaninu da budu zanimljivije)

a ovi neki proizvodi s početka su čak i meni nepoznati...neke sam mozda viđala u nekim starim časopisima ili samo nalijetala na prazne kutije za gumbe i sl.

[Damir]

Jako zanimljivo Riječanka! 

I ja se sjećam bar 90% artikala ovoga muzeja,a među 10 % neznanih spada i ova zubarska stolica.

 

[Rijeka]

Točno, ovakva ordinacija još egzistira u Škalnici.. ja sjedila u njoj 

Nego, ajmo mi vedrije teme 



Standardna dnevna soba sastojala se od dva kauča, dvije fotelje, stolića, vitrine i stolića za televizor. Uz to, još tepih i zavjese, pa je dnevna soba novog stana zadovoljne jugoslovenske obitelji mogla počet živjeti. Jugoslaven bi se ispružio na kauč da poslije ručka odmori leđa i pročita novine. Po potrebi, kad dođu gosti iz zavičaja, kauč bi se preko kliznog-mehanizma spustio u pristojan krevet. Fotelje su imale drvene rukohvate od istog materijala od koga je napravljen ormarski dio kompleta. Najviše se cijenila mahagonij boja drveta, a naročito ako je lakirana. Nedjeljom, prije podne, lakirana politura glancala se vunenom krpom, tako da je mogla služiti kao ogledalo. Isto tako, nedeljom, ali prije podne, podizao se tepih da se očisti parket, pa da se premaže tekučinom i onda izglanca (po sjećanju 4 asa) . Glancanje parketa naročito su voljele djevojčice, jer se sa krpama na nogama moglo vježbati umjetničko klizanje na ledu, koje su porodice navečer pratile na crno-bijelim televizorima, dok im je Milka Babović opisivala boje haljinica na klizačicama.