Stari grad moje starosti

[zokxy]

[Kont]

Za one koji vole lutati starim gradovima sitna zanimljivost koja može biti korisna: Kad na staroj ulici po sredini vidite uzdužno postavljeno kameno popločenje kao na gornjoj slici, to znači da se ulica račva s drugim ulicama.Ako tog  popločenja nema,onda to znači da je slijepa ulica i da vodi u nečije dvorište.

[Kont]

Došla je nova, ljetna kolekcija cipela za 2015. godinu,pa eto mene u gradu. Iskoristio sam trenutak nepažnje moje šoping kraljice, pa sam uletio na najnovije uređen Koblerov trg. Mora da je krasno izgledao kao maketa na stolu arhitekte urbanista, onako moderno, hladno, sterilno, sa malim figuricama ljudi i pitarima s maslinom. Tako sam se i ja igrao s lego kockicama dok sam bio mali do pred dvije-tri godine.
Baš sam razmišljao a di se možeš sakrit na ovom beživotnom Koblerovom trgu nego ili u fontanu ili iza pitara s maslinom ili ... kad eto Japanaca koji su se došli uslikavat po našem gradu. Izabrao sam Japance, pa sam  se uvalio u njihovu grupu te smo svi zajedno skupa samnom zajedno špartali po starom gradu i uslikavali se. Trudio sam se da ostanem neupadljiv ali nemam kose oči pa su me pomalo čudno  gledali, pogotovo onaj njihov vodič po imenu ili prezimenu Kurosawa. Kada sam čuo da priča gluposti s wikipedije na japanskom kao ono "Rijeka se nalazi 131 km jugozapadno od Zagreba", pao mi je mrak na oči, pa sam zgrabio onaj megafun od Kurosawe i rekao na svom relativno dobrom japanskom:  今、私は私のズボンを脱いでます  ショー川
što bi značilo "Slušajte vamo Japanci. Rijeka nije 131 km od Zagreba, nego je Zagreb 131 km od Rijeke, a ako Bog da bit će još i dalje". To je kod njih izazvalo opće oduševljenje i vađenje fotića, pa sam ja, ohrabren, odlučio da ih upoznam sa svojim gradom i to odma.

Nalazite se skupa samnom na Trgu Ivana Koblera koji je dobio ime po našem ....,eee nije Kobeee nego Kobler i to Giovanni. On je kao penzioner napisao povijest Rijeke, a ne kao vi špartao po svijetu ko turist i uslikavao se. Rodio se ovdje na drugom katu robne kuće "Varteks". Ta kuća, br.265, je isprva bila u vlasništvu Marca Koblera i Luigija Sgardellija. Zgrada je od 1832. u vlasništvu Andree Spendoua, koji ju je rekonstruirao tako da je imala prizemlje, tri kata i tavan.



Ova kuća desno, br.228, u kojoj si do nedavno mogao kupit traperice Varteks-Lewis za 15000 yena je bila u vlasništvu Gregoria Rumboldta i Antonia Zecolitza, a prvi kat u vlasništvu Fortunata Camerra i And. Spendona. Od 1826. prvi kat, jedna trgovina i jedno skladište su u vlasništvu Antonia Duimicha, a drugi i treći kat te tavan od 1833. u vlasništvu nasljednika Kobler i Terese r. Lusser.
Vlasnik jedne trgovine bio je Fortunato Camerra a od 1826. Andrea Spendou.

Druga trgovina bila je u vlasništvu Bartola Raabenhaldta, treća najprije u vlasništvu Antonia Camerra a od 1836. vlasnik je Leonardo Valentino Canciani. Mi smo to sve kasnije iskonstruisali ovako:



I ovako. Što će nam nekakvo ukrasno pročelje zgrade kad može bit em ljepše em jednostavnije za farbanje:



Onda su oni pitali なぜあなたは家を破壊した pa sam im morao objasnit malo stručnije. Braćo Japanci, mi Hrvati smo kao i vi mnogo tvrdoglav i glup narod. Naš stari grad su kroz povijest rušili Mlečani, Francuzi, Englezi,Talijani, Njemci,...i onda nam je bilo dosta pa smo odlučili da ga porušimo sami.
- 狂った人々
- Tako je, ali vi ste se opametili, a mi eto još nismo.

Ova narančasta kuća desno orijentirana sjevernim pročeljem i na Ulicu šišmiš, odnosno Vicolo dei Fratti, bila je zgrada na br. 266. Isprva je u vlasništvu nasljednika Giuseppea Pisanella i Carla Antonia Pisanella, a od 1836. u vlasništvu Antonia Duimicha. Imala je prizemlje s malim dvorištem, tri kata i tavan.

[Kont]

Njihovi susjedi preko ulice s kojima su se mogli rukovati ili šamarat kroz prozor su bili nasljednici Ostoich, Anna Kostich i Giulia Curtovich, potom Anastasia Kostich a od 1836. vlasnik je Domenico Montanari. Ta kuća br.267 imala je prizemlje, dva kata i tavan. Godine 1878. kuća je u vlasništvu Antonije ud. Montanari, pa je srušena stara i ugrađena nova krušna peć te izgrađen odvodni kanal. Autor je bio Costantini. Na slici od Gorana Zelića imamo priliku vidjeti da je i tavan služio za stanovanje.



Do njih,kao zadnja kuća koja gleda na trg je kuća br. 273. Imala je prizemlje, tri kata i stambeni tavan te znatne promjene vlasnika. Prvi i drugi kat, dvije trgovine i podrum isprva su u vlasništvu Antonia Gerbaza i Martina de Terzyja.
Od 1843. prvi kat, dvije trgovine i podrum su u vlasništvu Michelea Soicha iz Kostrene a od 1843. Ellene Giacovcich r. Randic. Drugi kat je od 1830. u vlasništvu  supružnika Vincenza Lettisa i Terese, a od 1845. Margherite Lettis s tim da dvije sobe i ½ kuhinje ima Martin de Terzy i Vincenzo Lettis. Treći kat i stambeni tavan je u vlasništvu nasljednika Antonia Gerbaza. Trgovina s pristupom s trga isprva je bila u vlasništvu Giuseppea Glavana, majstora Pošte, od 1841. je u vlasništvu Caroline Pillepich r. Turkovich a od 1843. Francesca Sröcka, zlatara.



Idemo dalje. Ovo u što sad buljite i čudite se je fontana "Stari kolodrob" koja je izgrađena 1974. godine i svaki ovaj kamen je težak 5 tona. Fontana predstavlja simbol riječke industrije...
- どのような製品
- A ti Kurosawa si odlučio da malo provociraš,jel ?  Mi više ništa ne proizvodimo. Mi živimo od simbola. I povlačim ono kada sam rekao da ste se vi opametili. Mi smo se opametili. I  sad smo pametni skoro ko i Grci.

P.S. Ovaj ljevi s naočalama što voli provocirat je Kurosawa

[Kont]

Dakle,na mjestu fontane je sve dok nam iznad glava nisu doletili Englezi, bio blok od 4 zgrade od kojih su dvije bile orijentirane na trg. Najistočnija, br.212, je imala prizemlje s bunarom i tri kata. Bila je u vlasništvu braće Giovannija i Nicolòa Poola, a ranije u vlasništvu Filippa Griotta Poola. Više od stotinu godina u prizemlju je bila kavana Caffe degli Svizzeri o dei Grigioni. Kasniji vlasnici kuće bili su Diminić i Fabiani. Za ovu kuću Završnik navodi: „Dole idući desno stoji vela kuća u kojoj doli jest kavanica i po dva izbojka (tudes) u koju gospoda dođu po poludnevu kavu piti i igrati na izbojak, i kavetari su kalvinjanskoga bogočašća (helveticae confessionis)“
A za mene je interesantna činjenica da je današnja fontana smještena otprilike na mjestu nekadašnjeg bunara.

Šterne 1875.godine.





Pokraj ove zgrade, zapadnije, bila je zgrada br.211, također s prizemljem i tri kata. Vlasnik je bio Giovanni Nep.De Franul. Među temeljima tih zgrada su nedavno pronađeni zidovi i sačuvana podnica insule (rimske višekatne stambene zgrade ) iz 1.st. nove ere.

Zbog radi a u svezi glede lakšeg snalaženja u prostoru, ovo je malo modificirani Katastarski plan Ignazija Rossija iz 1841/42.godine.

[Kont]

Južno od ovog bloka bio je blok od šest zgrada s unutarnjim dvorištem od kojih su dvije zgrade bile orijentirane na trg.

Sjeverna zgrada (kuća Giustini) br.213, imala je prizemlje i tri kata te tavan. Cijela zgrada, uz izuzetak jednog skladišta, bila je u vlasništvu Giovannija Battiste Summacampagne a kasnije Francesca Summacampagne, a od 1841. Steffana Fiamenga. Skladište u prizemlju bilo je u vlasništvu Antonia Millera, od 1841. Adolfa Giustinija i Luigie Giugali a od 1844. samo je u vlasništvu Adolfa Giustinija. U prizemlju se od 1778. nalazila ljekarna Sv. Josipa (S. Giuseppe), druga otvorena u gradu. Završnik navodi kako su početkom 19. st. na prostoru trga dvije ljekarne, od kojih je jedna „tako velika i uresna da u istom Beču nejma lepše i prostranje“. Arhivski materijali svjedoče da su još 1696. u Rijeci djelovale tri ljekarne. U jednu od njih, koju je vodio Girolamo Veronese, došao je 1740. kao provizor Carlo Pisanello, podrijetlom iz Padove. Nakon smrti Veronesea vratit će se s privremenog izbivanja u Cresu i definitivno preuzeti ljekarnu: pridružit će mu se, kao provizor, i sin, Carlo Pisanello Mlađi, koji je farmaciju studirao u Beču. Otac i sin Pisanello prodat će ljekarnu „Gospe od Žalosti“ na glavnom trgu 1778. Francescu Summacampagni II, također školovanom apotekaru, dok će treća ljekarna tih godina biti u rukama Puppisa, prvotno Summacampagnijevog kalfe.
Već je otac tog Summacampagne, istog imena Francesco (1693. – 1753.) u Rijeci prakticirao i ljekarništvo i trgovinu vinima. Tako će i Francesco III. izučiti ljekarništvo u Beču i 1778. s ocem otkupiti ljekarnu od Pisanellovih. Spor se pojavio oko opravdanosti otvaranja četvrte ljekarne u gradu (na inicijativu Pisanella), a mišljenja četvorice gradskih liječnika bila su u toj stvari podijeljena te je 1779. Kraljevski hrvatski sabor definitivno presudio da se otvaranje nove ljekarne stopira.
Jednu od ljekarni Summacampagnijevih – onu na Koblerovu trgu – otkupit će 1836. Luigi Africh i preseliti je na Korzo, do gradskog tornja, gdje će je od njega preuzeti Giorgio/Gjuro Catti Stariji (umro 1897.), otac poznatijeg rinolaringologa istoga imena. Od Cattija, čije će ime na ljekarni biti do kraja Drugoga svjetskoga rata i koji će ostati poznat i kao donator lijekova gradskoj gimnaziji, ljekarnu će preuzeti njegov unuk po kćeri, Augusto Rosenkart.



Na južnoj strani bila je velika zgrada, br. 226, s prizemljem i tri kata te dvorištem. Oko 1750. restaurirao ju je Giorgio Sumrokar. Cijela je zgrada, izuzev jedne trgovine u prizemlju, bila u vlasništvu Silvestra Raifse, kasnije Antonia Millera, a od 1842. Agostine Negri. Trgovina je od 1839. bila u vlasništvu ud. Ellene Raifsa, a od 1846. u vlasništvu Frana i Margherite Bastiancich. Godine 1900. na kući sada u vlasništvu Rajmunda Kucicha, rekonstruirani su otvori lokala u prizemlju, tj. nekadašnji polukružni otvori zamijenjeni su jednostavnijim, pravokutnim. U dijelu zgrade, prema ulici Contrada di s. Girolamo, nalazio lokal za prodaju ugljena, do njega na uglu veća trgovina a pokraj nje, na trgu, brijač.

[Kont]

Opet južno od ovog bloka bile su zgrade izgrađene na mjestu nekadašnjih gradskih zidina od kojih su tri bile na trgu.
Zahvaljujući našoj Riječanki,sada znamo da je ovo uglovnica, br.227, od Lorenza Androche, istočnim pročeljem orijentirana na trg a sjevernim na ulicu Contrada di S. Girolamo odnosno od 1919. Calle della Loggia. Imala je prizemlje, dva kata i tavan i bila u vlasništvu udovice Giov. Francesca de Steinberg. Od 1831. prvi i drugi kat te jedan podrum su u vlasništvu Antonie Devescovi. Trgovina u prizemlju je od 1832. vlasništvo Antonije Padovani r. Scrobogna, od 1842. Antonie Devescovi a od 1843. Giorgia Blecicha i Marie. Od 1843. cijeli drugi kat i tavan je u vlasništvu Giovanne Tadio r. Devescovi. Trgovinu u prizemlju i jedan podrum najprije drže Giorgio Giugali i Maria Blecich a prvi kat samo Maria Blecich r. Devescovi. Od 1843. vlasnici 1. kata, trgovine i podruma su Giorgio Blecich i Mario.

 

Na starim slikama je donekle vidljivo da je na kamenoj gredi iznad prvih vrata ove kuće bila također neka epigrafija???
-   川から女性?
-Tako je, Fukushima! ( onaj s floroscentnom plavom kapicom i tenisicama ). To bi možda ona mogla doznati.



Pogled na nekadašnju Calle della Loggia. U prvoj varijanti projekta gradnje Robne kuće Korzo bio je predviđen prolaz kroz prizemlje na mjestu ulice Loža kako se ne bi prekinula komunikacija sa zapadnim dijelom starog grada, pa se ipak prekinula komunikacija. Zato sad tamo stoji postolje za "Vox Popvli" gdje možemo komunicirati s vlašću, al potiho da ne narušimo javni red i mir.

[Kont]

A ispod te nestale ulice je i danas izvor. Kada o pol noći mesec lepo sveti,va njegovoj vodi se vidi veli grad, ki je obzidan i ki ima tri turni.Tu se i sada čuje zvonit zvoni kako i va Rimu.   



Sjeverno pročelje kuće Troyer, br.492. Imala je prizemlje i dva kata te tavan. Nekoć je bila u vlasništvu Antonia a potom Francesca de Troyera, riječkog suca i rektora. Prvi i drugi kat, tavan te dva podruma bili su od 1842. u vlasništvu G.A.Mikaza i Catterine, a prizemlje i dvorište, izuzev dva podruma, od 1840. u vlasništvu Francesca Hanszlicha.



Da ne zaboravim i ovu kuću br. 491, u čijem je sastavu bio i gradski toranj (491/2). Kuća je imala prizemlje, mezanin i dva kata te stambeni tavan. Bila je u vlasništvu Marije Müller r. de Soztarizky. Gradski toranj, pasaž i prostor sa satom bili su vlasništvo Grada (Pubblico di Fiume).



To je ova kuća trgovca Mihael Wohinza iz 1783. godine čijom izgradnjom je započelo i formiranje Korza, a koja ima toliko simpa balkonska vrata da sam godinama čekao da nestane glupa reklama na ogradi, pa da je mogu uslikati. I dočekao. Stil barok-recesija.

[Kont]

Za to vrijeme, Japanci su se samoinicijativno skupili ispred još jedne naše turističke atrakcije a koja je u narodu poznata kao kuća u kojoj je drogerija ili današnja prodavaonica kozmetike.



- Alo Japanci, kažem ja na mom sada već tečnom japanskom. Vi ste sada,skupa samnom ispred povijesno vrlo važne kuće.

- なぜそれが重要ですか？
- Ti Kurosawa oćeš bit vodič, a nemaš pojma. Nemamo ni mi,al ovo je naša kulturna baština pa je red da vas ja vodim. I odma da si mi predao taj megafun.

- Dakle,ova kuća je stara  ねまm ぽjma godina. Ovu nekadašnju kuću Gresani je davne 1484. godine naš riečki kapetan Balthasar Dürer obnovio i predao augustincima u vlasništvo kao svoju zakladu. O tome je ostao kameni natpis u augustinskom samostanu,ali ga ja nisam vidio na internetu,a bogami ni u živo. Pola stoljeća kasnije samostan tu kuću prodaje riječkoj općini pa se ona 1532. godine preuređuje za Gradsku vijećnicu. Od 1532. godine, kad je ta zgrada postala vijećnica, pa do 1740. bila je jednokatnica. Iz prizemlja, gdje je bio prostran renesansno presvođen atrij, ulazilo se stubama na prvi kat na kojemu su bile smješteni uredi notara, vikara i rektora te dvorana za sastanke Vijeća. Veliko vijeće je imalo 50, a malo 25 članova. Zvono na gradskom tornju pozivalo je na sastanke vijeća, međutim, i unatoč statutarnim odredbama nisu se, zbog svojih trgovačkih poslova, svi vijećnici odazivali, pa je spomenuta dvorana morala biti dovoljna za sastanke. U njoj su se održavala primanja. Tako su, prema staroj užanci, svake godine, kako 1682. godine opisuje Valvasor, kretali Kastavci u procesiji prema Gospi Trsatskoj pod vodstvom jednog kanonika. Njima su ususret izlazili Riječani, suci, gospoda, puk i župnik sa zastavama pa su, pjevajući, zajedno ulazili prvo u Zbornu crkvu, a poslije toga su Kastavci išli na primanje u dvoranu vijećnice, gdje su im nudili vino, kruh i salatu. Prigodom jednog takvog osvježenja, Kastavci su o tapete i prostirače u dvorani vijećnice otirali ruke zamašćene uljem pa je to navelo Riječane da im ubuduće taj prijem prirede na drugom mjestu. Kastavci se s time, naravno, nisu složili. Taj nam podatak bar donekle dočarava reprezentativan izgled dvorane vijećnice, jer se spominju tapete i prostirke, do kojih su tadašnji vijećnici jako držali.
Nagli razvoj Rijeke, proglašenjem slobodne luke 1719. i veći broj doseljenih stranaca iz svih krajeva Europe, zahtijevali su od općinske uprave znatniju djelatnost pa je nakon raznih prijedloga 1740. godine odlučeno da arhitekt Antonio Verneda izradi projekt za dogradnju drugog kata na zgradi vijećnice, ponad dvorane za sjednice. Prvi je kat ostao za sjedište vikarijata, tajništva i arhiva.
Adaptacija i rekonstrukcija zgrade trajala je pet godina i naposljetku, kad je zgrada dogotovljena, mogli su Vijeće i ostali uredi ponovno početi s radom.Ta barokizacija zgrade nije bila na štetu prethodnog izgleda; između prvog i drugog kata Verneda je ostavio u okviru stari natpis postavljen još 1560. prigodom prve obnove zgrade. Ta je ploča, na žalost, skinuta 1876. godine, ali je njen tekst poznat i glasi:

COMMUNITAS FIERI FECIT TEMPORE DOM. FRANCESCI BARBO CAPITANEI ET IUDICUM ANTONU RUSSOVICH ET IOANNIS SPECIAR1CH ANNO 1560

A što bi u prijevodu značilo:

自治体は氏キャプテンフランシス·バルバと判断アンソニーRusovićとイヴァナSpecijarića年第一千五百六十の時間に行うことを与えている

[Kont]

Vijeće 1779. odlučuje da se u atriju Palaca uredi patricijski Casino. Već se u doba Trgovinske vlade Palac počeo otvarati za publiku. Općina je 1764. godine dopustila da se dva puta tjedno, u vrijeme karnevala, održavaju u dvorani Vijeća javni i krabuljni plesovi za patricije, časnike i bogati trgovački sloj građana. Kada je na prijedlog Gubernija 1779. godine osnovana Trgovinska komora, ona je svoje sjedište našla u Palacu, kao što ga je kasnije našao i Trgovinsko-mjenidbeni sud i općinska blagajna.Toliko sadržaja u razmjerno malom Palaču nije moglo više opstojati, pa su odmah početkom XIX. stoljeća započeli pregovori oko kupnje bivšeg augustinskog samostana za potrebe općine. Vladarskom odlukom 1833. otkupljena je zgrada samostana za 14700 fiorina i odmah su iste godine u nju preseljeni općinski uredi. Stari Palac je, na žalost, bio 1838. prodan trgovcu i posjedniku Franji Battaglieriniju, za iznos od 4500 fiorina. Od tada su u rasporedu prostorija, smještaju stubišta i probijanju te zazidavanju otvora napravljeni drastični zahvati. Prvi kat je Battaglierini izdao Gradskom filharmonijskom zavodu (Jstituto civico filarmonico) u kojemu je bio nastavnik, vojni kapelnik, Johann von Zaitz, otac našeg slavnog skladatelja Ivana pl. Zajca. Kako je obitelj Zajc i stanovala u toj zgradi, u njoj je djetinjstvo proveo i dobio prvi glazbeni odgoj velikan naše glazbe o čemu svjedoči spomen natpis na njenom istočnom pročelju.
Međutim,to nije baš u potpunosti istina. Prema objašnjenju N.Labusa tu su zgradu pedesetih godina prošlog stoljeća htjeli srušiti, pa je uz veliki trud i zalaganje prof.Radmile Matejčić kuća proglašena rodnom kućom Ivana Zajca i tako spašena od rušenja.

- A sada  泥棒のように入力します。.Ti Kurosawa, glumi Kastavca i čuvaj stražu na ulazu.

[Kont]

Tu na prvom katu je bilo Gradsko filharmonijsko društvo u kojem su vojni kapelnik Johann Zajitz, a kasnije i njegov sin Ivan pl.Zajc radili kao nastavnici za gudačke instrumente.





U međuvremenu, izgleda da su Kurosawu raskrinkali.



Drugi kat





Moja Palčica komuna rečkoga

[Kont]

Treći kat



Uklonjen je i dio drvenih škala koje vode na tavan.





Dragi Japanci i Japanke,tako vam je to kod nas. Ono što otkrijemo ili ponovo zakopamo, ili ukrademo, ili nam ukradu, ili nemamo novca pa pustimo da propadne...

[Kont]

Da izbjegnem pitanja o ovoj  (još jednoj)  kulturnoj,ali i turističkoj sramoti našeg grada,brzo mijenjam temu.
Vidim da ste impresionirani,pa ću vas morat dodatno upoznati sa slučajem zvanim :"Misterij topovskih kugli ".
Na fasadi Vijećnice bila je nekad kamena ploča s natpisom:
"Heac nobis quondam Gallia poma dedit", a uz nju i dvije metalne topovske kugle, u spomen na francusku opsadu i bombardiranje grada 1702. godine.

Na fasadi Crkve sv.Vida:
Ista Dabat gaLLos pVLsVra hlnC angLIa poMa. (Ovo voće poslala je Engleska kad je odavde htjela istjerati Gale (Francuze).Točno porijeklo te kugle nije baš sa sigurnošću utvrđeno, ali se pretpostavlja da je to topovska kugla sa engleskog broda tokom okupacije Rijeke 1813. Naime, kako bi onemogućili opstanak Napoleonove vojske koja je držala Rijeku, engleski brodovi bombardirali su Rijeku.

Na Žabici:
1883. Na visokom zidu samostana prema Trgovačkom trgu izvedena je mala fontana sa žabom iz čijih usta teče voda. Na zidu je bila i Bogorodica s Kristom ispod koje je bila uzidana engleska, metalna, topovska kugla iz 1813. godine. Sve je uništeno 1904. rušenjem zida zbog početka gradnje nove crkve. Od fontane ostao je do danas tek naziv za trg Žabica.

Dakle, samo kao pretpostavka: Ili je bila moda skupljati topovske kugle Engleza i Francuza, te ih ugrađivati u fasade, ili su te topovske kugle preselili sa vijećnice, jednu na Žabicu, drugu na sv.Vid.

- 同盟国？
- Kako kad. Obično postanemo saveznici nakon što nas izbombardiraju.


Zapadno od vijećnice na mjestu današnje zgradurine Jadroagenta bio je blok od tri zgrade, od kojih je ona na br.170 bila orijentirana na trg i ulicu Contrada dei Griggioni a ostale dvije (151, 152) na sjeverne ulice. Kuća 170 imala je prizemlje, tri kata i stambeni tavan. U kući je isprva bila pošta. Godine 1787. kao vlasnik se spominje izvjesni Bassich, a iza njega Gioseffa Miletich r. Emili.
Ona kasnije zadržava prvi i drugi kat te tavan i dio prizemlja dok su drugi kat i dva podruma na zapadnoj strani od 1842. u vlasništvu supružnika Gregoria Matcovicha i Arsole, a od 1844. u vlasništvu Mattia Matcovicha i Marie. I ta kuća je srušena prilikom savezničkog (fakat glupo zvuči) bombardiranja Rijeke.

To je uglavnom sve o kućama koje su ili koje okružuju današnji Koblerov trg.
Sad, barem meni, Koblerov trg više ne izgleda beživotno.
A da nebi ja izgledao bezživotno, gibam Maximus prema Decumanus Užarskoj.

Korišteni tekstovi od N.Palinić, I.Kustić, R.Matejčić, I.Žic, N.Labus, G.Moravček, J.Višnjić, V.Ekl, A.Muzur i od Kurosawe.

[elvis]

 

[milić]

- Kao prvo nisam zadovoljan jer nisi naveo da je s Japancima bila i japanka u sandalama Njufukasaki, ona s crnom kaciga frizurom
- Kao drugo jako sam zadovoljan s ovim tvojim uradkom. Mislim, pače siguran sam, da je ovo nešto najbolje što sam na ijednom forum dosad vidio.
Kont ti si King!