Cres

[z355ko]

Cres
Otok koji je u svemu poseban, pa mislim da zaslužuje i biti u posebnoj temi. U posljednjih nekoliko godina dosta posjećujem Cres i upoznajem ono najvrednije na njemu, a to su ljudi. Posebni i nekako iskonski kao iz neke priče o davnim vremenima, ti ljudi znaju zadiviti čovjeka koji ih želi slušati i spoznati njihovu istinu. Uz ljude tu je i energetska privlačnost otoka i naravno opojni mirisi koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Hodate li livadama i kamenjarima u nekom trenutku će vam se učiniti da hodate iznad proključale mirisne juhe ili pak iznad čajnika punog opojnih biranih trava, to je zato jer Cres obiluje raznovrsnim biljem, kažu, preko 1000 vrsta različitih biljaka raste na Cresu. Mnoge su i izuzetno ljekovite, ali o tome poslije.

Slučajno ili ne ali dvoje članova(Mušica i z355ko) udruge(051) zatekli su se istovremeno na otoku  u selu Martinšćica ovih dana i krenuli u istraživanje ( i to ne samo Ferala i Sidra).

Pa evo moje priče:

Neću pisati i opisivati ljude jer bi se oni možda našli u neugodnom položaju, ali ću zato pisati o njihovim djelima jer djela njihova govore o njima više negoli bi i oni sami o sebi rekli.

Martinšćica Uljara

U Martinšćici je nekad postojala uljara za proizvodnju uglavnom esencijalnih ulja. Nisam našao podatke od kad do kad je radila, no potrudit ću se , kad stignem i to pronaći. Prema slikama to je bilo u vrijeme dok su ovi naši krajevi bili pod Italijom. Pa evo kako je to izgledalo onda:


pogled na staru uljaru s mora


mislim da je ovo za maslinovo ulje


pogled na staru uljaru iz kraja


kotlovi za destiliranje


otkup mirisnog bilja pred uljarom


a ovako ta zgrada izgleda danas:

danas je u tom prostoru restoran Sidro

[mikimiki]

evo ACI marine CRES, budući radim u sustavu, meni osobno najljepša marina ACI-ja

[z355ko]

Nešto više od obale nalazi se nova uljara u vlasništvu Guerina i Irene od familije Kučić. Na svom posjedu i u prizemlju svoje obiteljske kuće drže malu ali simpatičnu  uljaru koja po svemu više liči na muzej nego na proizvodni pogon. Tu se održava tradicija proizvodnje esencijalnih ulja , tu se može dobiti savjet o korištenju ulja iz creskog podneblja, mogu se nabaviti i gotovi kozmetički proizvodi i sapuni. Ima i niz drugih autohtonih proizvoda, meda, sokova marmelada, originalnih suvenira i svakako dobrog osjećaja koji brzo privuče svakog posjetitielja i koji se zadrži još dugo nakon odlaska iz ove kuće.

Evo i nekoliko slika koje bi trebale dočarati čitateljima kako to sad izgleda:


slikano s rive , ispred zgrade stare uljare u daljini se vidi i nova uljara(oil hause)


pogled na novu uljaru iz hladovine starog hrasta


pogleda na jedan od strojeva za proizvodnju ulja, ako malo bolje pogledate tu je i tihi čuvar i dobri duh uljare


strojevi koje se trenutno ne koriste služe kao izlog za proizvode koje se može tu kupiti


detalj iz destilerije


prodajni pult(ispričavam se , malo su mi se ruke zatresle)


karbunjera, peć za proizvodnju-pečenje karbuna ili ugljena koji se dobiva od drva (znamo ga danas koristiti za roštilje)


ulaz u uljaru


nekadašnje kameno kolo za drobljenje maslina, našlo je svoje mjesto ispred ulaza u destileriju


stara posuda za držanje ulja


ukrasi na verandi pred ulazom

posebno mi je zanimljivo bilo i njihovo radno vrijeme : od 10 do 12 sati, to je dovoljno vremena da ih posjete turisti i da prodaju svoje proizvoda i da nakon toga opet budu svoji i bave se svojim uobičajnim aktivnostima, a te su brojne, vjerujte mi na riječ. Od izrade ekološki prihvatljivih proizvoda pa do originalnih umjetničkih djela od drva. Tu oko kuće pase nekoliko predivnih konja koji su također dio dobrog dojma, oko konja se gegaju guske prema umjetnom jezercu koje ima vlastiti izvor prave creske vode koju je(pohvalio mi se) pronašao upravo Guerino , te ju  je na svoj način uklopio u sliku na kojoj bi pozavidjeti i poznati majstori slikanja . Ukoliko vas put nanese svakako posjetite ove predivne ljude, a bude li sreće počastit će vas i domaćom rakijom koju , kažu ne prodaju jer je to zabranjeno, ali zato mogu pokloniti dragim gostima, ja sam probao, odlična je.

[milić]

Bravo z355ko! Rekao bih profesionalno, ali i ljudski. To te ja pitam!!!

[madcox]

Jako lijepo, osvježio si mi dan.... ...Guerino je super tip, netipičan martišnjan i brat mu je bio cool, a Irena je isto jedna odlična ženska.

[ilirija]

Kad je već tako, ja ću dodati nešto starih slikica.



1920.



1950.





Ospizio Seppi



Belej na Cresu. Krajem XIX st. Tu sam prvi put jeo žablje krake. mmm ...

[ilirija]

[mušica]

Otok Cres me zarazio još od dječačkih dana i izviđačkih bivaka na Porozini.
Često sam kasnije boravio na Cresu "turistički" a tri sezone zaredom svakodnevno vršeći dostavu kamionom u Mali Lošinj. Stara uska i vijugava cesta preko otoka bila je svakodnevni izazov u susretima sa preplašenim stranicima koji vuku kamp prikolice i jurećim Autotransovim busevima kojim sam napamet znao vozni red i zavoj u kojem ćemo se susresti.
Danas se otokom pruža moderna široka prometnica koja je pridonjela sigurnosti i brzini dolaska ali se izgubio onaj draž divljine i originalnih suhozida koji su se pružali uz cestu. Definitivno lijepe dionice su bile od serpentine iznad grada Crese, preko raskrižja za Orlec, Vrana,Hrasta, Belej, križanje za Ustrine gdje se stajalo osvježiti se na špini pa do Osora.

Prošao sam sve veće jadranske otoke ali Cres uz Dugi Otok , me oduševljava još uvijek dojmom divljine i slobode. Nema ogromnih apartmanskih naselja, nema pretjeranih gužvi i brda turista kao na Krku, Rabu ili Pagu.

Ovo pišem sa terase stare kuće iz 1930 u Martinšćici i brine me planovi o kojima mi je naša domaćica još prošle godine pričala.
Prema prostornim planovima izgleda da se forsira izgradnja marine u samom zaljevu koji je još jedan od rjeđih kutaka na Jadranu u kojem postoji više manje jedan niz uglavnom starih kuća uz obalni put preko kojeg je prekrasna plaža.
Po pitanju marine izgleda da je selo podjeljeno (klasnična hrvatska priča). Neki vide mogućnost dodatne zarade i prodaje terena na kojim bi mogli niknut apartmani poput onih u obližnjem Zaglavu koji me podsjećaju na vežički koneski zid, neki padaju na priče o dobrobiti i zapošljavanju ljudi (nekolicinu ljudi koji bi imali sezonski posao u marini) a neki su protiv bilo kakve izgradnje.

Po meni marina kao marina nije problem ali je problem što ona sve sa sobom dovlači. Otvaranje novih restorana, smještajnih kapaciteta i gužve u čemu se Martinšćica neće ni po čemu razlikovat od ostalih turističkih centara. Znači zuvjek se gubi čar koju trenutno ima, mir, obiteljski odmor, plaže na kojima uvijek ima mjesta, na kojima noću bez problema ostaviš ručnik, gumenu barčicu i dječje kantice za more.

Navodno ima još nekih nebuloznih ideja o izgradnji betonare na mjestu nekadašnje tunere na suprotnoj strani zaljeva. Bilo bi pametnije obnovit tunere i napravit turistima interesanto područje za posjet i razgledavanje starog načina ulova tuna od koje se u Martinšćici živjelo u neka prošla vremena.

Za sad toliko bez slika, jer se i dalje (uz svu pomoć magnum.cro) borim da laptop prepozna Lumiu pa da mogu prebacit slike

[madcox]

To za marinu sam i ja čula i šta je najgore uništit će onu plažicu nakon fratarskog i vjerovatno i Branić. A Tunjera ti je ruševina od kad ja znam za sebe i šteta da je ne urede za turiste. Obično tamo dođu turisti i bace kupanjac goli. A šta se tiče martišnjana, oni su ti jako teški šta se tiče promjena bilo kakve vrste. Mi smo se dosta namučili dok smo gradili hotel i restoran. I kad smo otvorili diskoteku isto su njurgali, a nije se imalo di izlazit navečer pa su svi dolazili kod nas. Uglavnom, idu pomalo napred ali puževim korakom. A Zaglav ti je građevina koja stvarno izgleda kao kineski zid, tamo uglavnom dolaze slovenci i purgeri.

Smještajni kapapaciteti su kakvi jesu, i dozvolila se i gradnja kuća s apartmanima koje su povećale kapacitete, ali su dosta narušile izgled sela. Gužve turista su ti tamo bile najveće 80ih i onda je stvarno bilo zlatno dova turizma dole i ooooodlične ribarske fešte u Slatini. Po meni fali dosta ponude za turiste i šteta, recimo, da malo ne ponude đite na Zeču naprimjer, tamo je Guerino još dok je imao "Mali raj" vodio neke lovce, a i držao je tamo magarca Čipija koji mu je odgrizao prst. Đite koje se nude, ako Silvano to još radi, su prema Plavoj groti samo. I tako, Martinšćica je za mene raj na zemlji,ima puno potencijala, samo da se malo mentalni sklop u glavi lokalnog stanovništva promjeni.

[mušica]

Vi ste vlasnici hotela?

[madcox]

 

Vi ste vlasnici hotela?

Nismo više. Prodali smo pred 10.god. Ali smo ga izgradili,ruku djelo mojih staraca. 

[ilirija]

Brodogradilište  Chiole u Cresu. Kraj XIX stoljeća

[Sabina]

I meni je Cres prvenstveno urezan u sjecanje kroz plažu Porozine. Ne sjecam se izviđačkih bivaka (iako znam da su plažu zvali "izviđačka plaža") ... sjecam se kampiranja da divljaka, logorske vatre, gitara, spavanja u šatorima...redovito smo isli vikendom i to da krenemo u subotu ujutro i vratimo se u nedjelju uveče. Bila je čak i direktna linija Rijeka-Porozine ali mislim da smo češće isli preko Brestove.
Tamo se uvijek skupljalo dobro i otkačeno drustvo...znalo se tamo naći nas dvadesetak a da se uopće nismo dogovarali.

[elvis]

Ja se Cresa sjećam vrlo maglovito kroz tzv "kolonije", proveo sam jedno ljeto, zapravo tjedan ili dva sa nekih 5-6-7 godina tamo.

[Asterix]

bila i ja u kolonijama na Cresu

slažem se sa svima, Cres je divan, meni se prvenstveno sviđa zbog divljine i zbog mogućnosti aktivnog odmora koju pruža, od bicikliranja, kajakiraja, penjanja, planinarenja itd
Nedavno smo posjetili Tramuntanu i oduševili se tim dijelom, pa evo par slikica sa tog izleta.

stari kameni put


u čarobnoj šumi




špilja Čampari


obiteljski portret


Vesnin labirint


Beli