ovaj vikend potpuno nenadano primio sam poziv za posjet Cresu, zapravo Tramontani. Cres me uvijek oduševi nečim novim, a pogotovo Tramontana. Umjesto opasnih maruna , branje kestena je zapravo rekreacija potpuno bezopasna pod uvjetom da ste u pratnji nekog otočana. No kad sam već tu , naravno da sam napravio i neku fotkicu , čisto da se pamti, pa evo kako je bilo:
ponovo Niska


u nekim je kućama još sve "na svom mjestu", kad su stanari umrli ili otišli stvari su ostale kako su ih ostavili , no vrijeme i nevrijeme oštetili su vrata i nakon toga su te prostore koristile ovce kao preteče squattera

starinsko ognjište sa nezaobilaznom krušnom peći iz koje dim ide u glavni dimnjak

ako ste pomislili da je ovaj dozidanio dio neka vrsta toaleta ili tako nešto , nije, to je u stvari ona krušna peć iz prethodne slike, za onaj mali prostor pećnice , napravljen je ovaj dodatak kao izolacija


jedina sačuvana kuća i još je potpuno u funkciji kao što je nekad bila

još par detalja iz sela

divlji nar caruje jednom ruševinom(Miliću nije Mare slikala , nego sam ja popio jednu "grdu" šljivovicu:-)

ova šterna pamti i bolje dane

ovakvi detalji me uvjek iznova oduševe

je li ovo nekad bio mlinski kamen?

zašto treba stati u vrata kad je potres?


još malo sačuvanih ostataka koje su zaboravili stanari koji su otišli trbuhom za kruhom u " benosarijes"


