Bravo za Vita!
Da se bolje vidi jer to to zaslužuje!
VITO MUŽEVIĆ MLADI RIJEČANIN POMIČE GRANICE U HRVATSKOM SPORTSKOM PENJANJU
Prvi riječki 8b
Sedamnaestogodišnji Vito ove će se godine kao član hrvatske »A reprezentacije« nadmetati sa svjetskim zvijezdama u sportu kojem se predviđa olimpijska budućnost
Vedrana SIMIČEVIĆ
Da je kojim slučajem prije godinu dana sportsko penjanje odabrano među osam sportova u užem izboru za ulazak u olimpijsku »obitelj«, velika je šansa da bi Rijeka dobila još jednog sudionika Ljetnih olimpijskih igara 2020. godine i to definitivno jednog od najmlađih. Naime, od ove godine čast da bude jedan od samo dvojice aktualnih članova hrvatske »A« reprezentacije u ovom sportu ima 17-godišnji Riječanin Vito Mužević.
Nažalost, novu priliku je za 2020. godinu prošle godine ponovo dobilo davno izbačeno hrvanje, a sportsko penjanje kojem se posljednjih godina prognozira da će kad tad ipak postati olimpijski sport, morat će pričekati neki idući izbor. Iako je pomalo neuobičajeno da su u nekom sportu tzv. A reprezentativci zapravo tek mlađi juniori, odluka Komisije za sportsko penjanje Hrvatskog planinarskog saveza da se orjentira primarno na mlade nade, zapravo jako dobro ocrtava evoluciju ovog atraktivnog sporta. Disciplina koja se krajem sedamdesetih godina razvila iz jedne vrlo ekstremne sportske aktivnosti – alpinizma, danas, više od tri desetljeća kasnije iznimno je siguran sport, nimalo opasniji od bilo koje atletske ili gimnastičke discipline, koji uz to uključuje egzaktna sportska pravila. U natjecateljskom sportskom penjanju dvije su primarne discipline – težinsko i tzv. »bolder« penjanje. U »težinskoj« disciplini svi natjecatelji u ograničenom vremenu penju identični »penjački smjer« koji se sastoji od niza postavljenih hvatišta na umjetnoj stijeni čija visina može biti i do dvadeset metara, a sam smjer uključuje ponekad i više od pedeset pokreta. Natjecatelj je osiguran užetom koje ukopčava u već postavljena međuosiguranja, dok je na drugom kraju užeta »osiguravatelj« koji posebnim sustavom blokira pad. Padovi stoga nisu veći od nekoliko metara i završavaju u »zraku«, što natjecateljima jamči sigurnost. Pobjeđuje onaj koji u zadanom vremenu dosegne najvišu točku. U disciplini bolder natjecatelji penju zadani smjer na niskom tipu umjetne stijene koja nije viša od tri metra, a za njihovu sigurnost »brine« se strunjača. Dok su u težinskoj disciplini pored vještine važne izdržljivost i brzina, u disciplini bolder gdje se u jednoj rundi penju obično četiri različita smjera, radi se o kratkim, no izuzetno teškim gibovima.
Prvak Hrvatske
Mladi riječki penjač Vito Mužević, član kluba »Rirock« odlične rezultate bilježi u obje discipline, a ove će godine po prvi put imati priliku isprobati uzbuđenje natjecanja na Svjetskom kupu, rame uz rame sa svjetskim zvijezdama ovog sporta. Vito se penjanjem bavi od svoje devete godine kad je počeo trenirati u Riječkom alpinističkom klubu čiji je dugogodišnji član njegov otac Miljen, a posljednjih godina ubilježio je značajne rezultate na domaćim natjecanjima. Prije tri godine okitio se titulom prvaka Hrvatske u disciplini težinsko penjanje u kategoriji starijih kadeta, a tu je titulu obranio ponovo prošle godine. Prije dvije godine postao je u svojoj kategoriji i prvak Hrvatske u disciplini bolder. Prošla godina bio je uspješan i na međunarodnom planu, jer je u ukupnom poretku regionalnog kupa osvojio fenomenalno 2. mjesto u kategoriji starijih kadeta. To je postignuće tim veće kad se zna da u kupu sudjeluju natjecatelji iz primjerice Austrije i Slovenije, zemalja u kojima su umjetne stijene za penjanje uobičajeni segment mnogih školskih dvorana.
Vito svoje mjesto u A reprezentaciji pod vodstvom Splićanina Ivana Lisice, koju ove godine pored njega čini još i trenutno ponajbolji hrvatski penjač, također 17-godišnji Borna Čujić iz Zagreba, nije zaslužio samo natjecateljskim rezultatima, već i pomicanjem granica sporta na penjalištima u prirodi. Naime, iako danas u Hrvatskoj, a posebice u Primorju i Istri postoji veliki broj uređenih penjališta u prirodi zbog kojih tu znaju navratiti penjači iz cijelog svijeta, sportsko penjanje se u Hrvatskoj prije dva desetljeća tek počelo jače razvijati. Danas, kada sve više djece i mladih kreće u ovaj sport, kad postoji pristojan broj iskusnih trenera, pa i penjačkih »dvorana«, oni koji pomiču granice mogućeg u sportu su upravo »mladi lavovi« poput Vita i Borne.
Vito je tako prošle godine postao prvi Riječanin koji je na prirodnoj stijeni ispenjao smjer iznimno »teške« ocjene 8b i jedan od rijetkih i najmlađih u Hrvatskoj koji se može pohvaliti tim dostignućem. Za taj mu je uspjeh, prisjeća se Vito trebalo tek nešto više od tri tjedna povremenih pokušaja. A oni koji misle da pomicanje granica u ovome sportu ne zahtijeva velika odricanja grdno bi se prevarili.
Učenje, glazba i sport
– Na umjetnoj stijeni imam treninge tri puta tjedno, obično po tri sata, s time da ću to sad pojačati na četiri dana u tjednu, plus vikend kada po mogućnosti i oba dana po cijeli dan penjemo u prirodi. U danima kad ne penjemo, treninzi su nam trčanje i istezanje, pojašnjava nam Vito koji pored talijanske gimnazije pohađa i srednju glazbenu školu u kojoj uči sviranje udaraljki. Pored svih tih obaveza, većinu slobodnih dana i praznika Vito koristi za treninge u prirodi gdje drugi kraj njegovog užeta pored trenera i prijatelja svih generacija, često »drži« i njegov otac.
– Prvo natjecanje očekuje nas u lipnju. Bit će to natjecanje europskog kupa u Imstu u Austriji, natjecat ćemo se u kategoriji mlađih juniora. Još dva natjecanja europskog kupa čekaju nas u sedmom mjesecu, a u kolovozu bi trebali nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, no zbog nedostatka novca to je još dosta upitno. U studenom ćemo Borna i ja prvi put nastupiti među seniorima na natjecanju Svjetskog kupa u Kranju, priča nam Vito. Iako se voli natjecati, ipak najviše uživa u penjanju u prirodi.
Osjećaj slobode
– To mi pruža osjećaj slobode. Penješ na miru, s prijateljima, imaš neke svoje projekte, pomičeš vlastite granice. Kad si kao projekt pronađem neki vrlo težak smjer, nekad je potrebno i po dva mjeseca truda da bi u njemu »spojio« sve gibove bez pada. Za penjanje vani dosta je toga u glavi, treba biti psihički jak, motiviran, nemati strah od padanja »u prazno« koje nije opasno, ali je u početku neugodno. Treba probiti u glavi neke blokade. Fizička snaga se puno lakše istrenira od psihičke, pojasnit će Vito koji se u penjanju našao jer, kako tvrdi, taj sport uvijek donosi neke nove elemente. Svaki novi smjer kojeg penje donosi novu vrstu pokreta, novu zagonetku koju treba odgonetnuti. U natjecanju, pak, objašnjava on dalje, ne postoji drugi pokušaj, pa je izuzetno bitna koncentracija i sposobnost »čitanja smjera«. Jedna minijaturna pogreška ponekad može značiti ogromnu razliku u plasmanu. Iako su prava velika natjecanja tek pred njim, Vito je prilično skeptičan da će idućih godina dobiti priliku i za nastup na Olimpijskim igrama.
– Mislim da sport neće ući na igre dok se ja budem natjecao. Kad se prestanem natjecati sigurno ću nastaviti s penjanjem, ali više u prirodi, reći će Vito koji se sa samo 17 godina već upisao u povijest riječkog, no i hrvatskog sportskog penjanja.
