Groblje Kozala

[kobler]

6.

...

L'anno 1825
consuete consorte fecce ergere questo
monumento

Prijevod:
Godine 1825
uobičajeno dade podići ovaj
spomenik

Manjka mi slika gornjeg dijela spomenika. Inače, ovaj i prethodni spomenici su prve žrtve (a bit će još poneka), vremena proteklog od nastanka do danas i gubitka fotki s pojačanim (rekonstruiranim) natpisom.

Upravo za prethodni spomenik, koji se na fotografiji jedva vidi i natpis se i ne nazire, pročitao sam po drugim fotkama, kojih više nemam.

Obratiti pažnju na crtež ispod natpisa: ukriženi sjekira i kramp(?), šestar i (ajmo reć) ravnalo ili čekić, pa još nešto ...

Ovo je zapravo dokaz kako nitko nije bezgrešan. Tek me Kontov post potakao da pogledam bolje i vidim da je to ustvari donji dio spomenika br.  11, samo sam ja pobrkao stvari. Hvala na pomoći!

[kobler]

7.

Qui giace
Maria Bachich
nata Benzich
d'anni 47
morta li 17 Febraro
l'anno 1822

Prijevod:
Ovdje počiva
Maria Bachich
rođena Benzich
stara 47 godina
umrla 17. veljače
godine 1822.

E, sad fora: uopće nije upisana u Maticu umrlih! Ali, eto, sve doznajemo iz samog spomenika.
Antoniazzo ima krivo pročitane sve brojeve, osim godine!

[kobler]

8.

Hier ruhet in Gott Fra...
gestorben in 18
...
1826

Prijevod:
Ovdje počiva u Gospodinu Fra...
umro/umrla 18
...
1826

Natpis je dijelom posve propao, pa se ime ne da pročitati.

[kobler]

9.

...s Dnus Josephus Emilj
patricius Rnus advocatus
ac consiliarius patricius F(luminense)
quidquod mortale est deposi(to) ...
Creatori anno aetatis suae ...
18.a Juni anni 1829 maximo
coniugis prolium, propinquorum
suorum dolore ad ae(ternum)...
capescendam vo...

Prijevod:
... Gospodin Josephus Emilj
štovani patricij, advokat
i patricijski vijećnik riječki
čiji su zemni ostaci predani
Stvaratelju u godini uzrasta njegovog ...
18. lipnja 1829 uz najveću vječitu bol
supruge, potomaka i bližnjih ...

Umro je u 73. godini od udara, jal moždanog, jal srčanog, kaže Matica umrlih. Ali iznenadnog, jer piše "fulminante", znači "poput groma", dakle pokošen.

[Kont]

 

[kobler]

10.

Parentes amici flent Antonium
juvenem morigerum quem rigid[a mors]
aetatis suae 27 praeccuravit
[obiit] pie in Domine die ... 9bris A. MD[CCCXXXIII] (=1836.)

--x--
Tomaso Walluschnig
morto li 1. 9bre 1837 nell'eta [di anni 66]

--x--
Ovdje počiva
Ljudevit Andrija Valušnik
bivši zastupnik naroda
kroz 14 godina u Hrvatskom
saboru umro 8. listopada
1905 u 88 godini

Prijevodi:
Rođaci, prijatelji oplakuju Antonia
mladog umrlog, koga je kruta smrt
ugrabila u dobi njegovoj od 27
umro je pobožno u Gospodinu dana ... studenog  1836.
--x--
Tomaso Walluschnig
umro 1. studenog 1837. u dobi od 66 godina
--x-
dalje je na hrvatskom

Ovog prvog Antonija, ne mogu naći u maticama. Kao da se nije rodio, a ni umro u Rijeci. Tomaso je rođen 1769. i nešto drugo baš i neznam o njemu.
Konačno: Ljudevit Andrija Valušnik (*1817.), tajnik vijeća županijskog suda (Segretario di consiglio) i 14 godina saborski zastupnik, liberalno orijentiran. Ni kod njega se izvori baš ne trude. Gdje su ti ljudi rođeni?

[kobler]

11.

Di Nereo Giadrich
giacion le ossa di anni 32 il L.
Morto l'anno 1825 e l'affe(cta?)
conssorte fecce fare q(u)esto
monumento

Prijevod:
Kosti Nerea Giadricha
[ovdje] počivaju u dobi 32 godine
Umro godine 1825 i pogođena
supruga dade podići ovaj
spomenik

U Matici umrlih za 1825. nalazimo ga kao "Niccolausa Jadricha", no kako godina i uzrast posve odgovaraju, očito je riječ samo o načinu pisanja prezimena, tj. Giadrich = Jadrich, a Nereo je samo još jedno od imena. Matica rođenih (krštenih) za 1793. pak kaže da se Ivanu Jadriću (Johannes Jadrich) i Mariji 15. VIII. rodila Marija (str. 35), no Nicole ili Nerea nema.  Bit će da nije rođen u Rijeci. Tako mu nećemo doznati ni imena roditelja, niti išta drugo.
Preostaje samo Matica vjenčanih, kad se već spominje da mu je supruga podigla spomenik: i zbilja, neki Nicolo' Jadrich oženio se Teresom Blecich 12. VIII. 1817. Ako je to naš "Nereo", imao je 24 godine - paše.

Kako je ovo podatak iz Indeksa matice vjenčanih MKV 468), vrijedi pogledati i samu Maticu (MKV 461): bingo! "Nicolaum qm Mathie et Helenae jugalium Jadrich" oženio se s "Theresiam filiam Francisci et Franciscae Blecich". Zašto li ga zovu Nereo?

Na koncu, ukrasni crtež ispod natpisa identičan je onom pod br. 6 nepoznate sosbe! Točno sve isto: ukriženi sjekira i kramp(?), šestar i (ajmo reć) ravnalo ili čekić, pa još nešto ... Je li to zbog zanimanja, što li?

[kobler]

12.

Qui giace
Seeman Gioanni
mercante onesto
nel suo bel fior degl'anni
colera il morbo rio
coi fulminanti affanni
in tre ore la rapio
L'Orsola [l]obata vedova
il dovuto
fe erger monumento
al suo ben perduto
morto li 29 Luglio
1836
nel eta d'anni 41

Prijevod:
Ovdje počiva
Seeman Giovanni
pošteni trgovac
koga je u cvijetu godina
kolera, ta zlokobna bolest,
u tri sata otela u munjevitim mukama.
Orsola, preostala udovica
dade podići ovaj dostojan spomenik
svom izgubljenom blagu.
Umro 29. lipnja
1836.
u dobi od 41 godine

Ime ovog nesretnika znam, jer ga Lukežić spominje u "Fluminensia slovenica", pa tako doznajemo da se zove Ivan Šeman i da je rođen u Kočevlju 1787., mada ne kaže odakle mu taj podatak. S druge strane, Antoniazzo (str. 346) pogrešno prepisuje godinu smrti kao "1856", pa se onda s tim podatkom krivo izračuna godina rođenja. Nadalje, Lukežić navodi da je bio trgovac kožama i platnom, te da je bio ugledan u javnosti.
Sin ovog Ivana (Giovannia), rođen 1828. zvao se Franjo (Francesco), naslijedio je očev posao s kožama (1836.), a onda je tri desetljeća kasnije s Gjurom Ružićem st. osnovao tvrtku "Tvornica kožah Seemann i Ružić". Da, to je taj Seemann.
Odnosno, ovo je grob njegovog oca.
By the way, uplakana udova je djevojački Blecich (Blečić), a poslije smrti Ivana, preudala se za nekog Negovetića. Umrla je - što ti je karma! - u drugom naletu kolere 1855.

Par jezičnih pojašnjenja:
Tal. "fulminante" za bolest je izraz "brza,munjevita";
"affano" je bukvalno "ubrzano i otežano disanje", ali i "muka";
"rio" je učeno i zastarjelo "peccato, colpa", odnosno kao pridjev "štetan ili zao";
a "lobo" odnosno "lobato" je dio lista ili tijela koji je odvojen od cjeline.

[sijori]

Zašto sam ja uvijek mislio da je Seeman Englez a na kraju Slovenac? Ima li razloga zašto se tako pisalo prezime?

[sijori]

Također me zanima ima li razloga zašto su svi spomenici valjkastog (stupićastog) oblika? Tadašnja moda ili?
Nadalje ako su to najstariji ostaci groblja a koliko vidim spomenici su nasumično pobacani po groblju, sto se dogodilo s posmrtnim ostacima? Vjerojatno u zajedničku grobnicu?ili?
Otprilike kada se to dogodilo? Eto toliko zasada 

[kobler]

1. Zašto si mislio ... vjerojatno zato jer ono "see" +"man" doživljavaš kao eng.riječ;
2. ima li razloga ... Seemann je dosta obično njemačko prezime, a Šemanu se vjerujem nije dalo svaki put čitati novu verziju grafije koju su mu servirali "zapisivači po uhu".
3. spomenici su valjkasti, kaošto su danas crni ... Tada nije bilo uobičajeno prekrivanje cijelog groba, već stavljanje oznake. A kamenari su tada "štancali stupove, kao što danas pilaju na metre, pa onda "oblače grob" tankim pločama. Pitanje mode, jeftinijih mogućnosti ...
4. polje "primo acquisto" je razgrađeno odmah iza WWI, a zatim uređenouglavnim izameđu  dva rata. Da, kosti su stavljene ukosturnicu ... ili je svizac zamotao čokoladu!?

Aj, me sad pusti da završim što sam počeo, pliz 

[kobler]

13.
Ovog prvog sam bio pročitao svojevremeno, ali sam izgubio zapis, a bogami i fotke s obnovljenim natpisom. A sad nisam u stanju. Trebalo bi ponoviti postupak.
Na ovom drugom mislim da više ne piše ništa.  Propalo.

[kobler]

14.

[Al]
marito [... io
spoglie
vedova de Tudorovich
nata de Thian
dedica
questa memoria

...] de Tudorovich
...] de Thian d'anni [...
...[ ...]...

Prijevod:
Suprugu ...
ostaci ...
udova de Tudorovich
rođena de Thian
posvećuje ovaj
spomen

Pietro de Tudorovich rođen je u Rijeci *1. II. 1815., a umro je iznenada 11. VII. 1837. sa 22  godine vjerojatno od posljedica toplotnog udara (riscaldo).
Njegova supruga Maria Luigia de Thian rođena je *5. III. 1816., a umrla 9. VII. 1849. u 33. godini. Isto mlada.
Vjenčali su se 14. VI. 1837. Obrati pažnju da nisu bili ni mjesec dana u braku (27 dana)!

Inače, posljednji muški svoje obitelji, Pietro de Tudorovich, završio je studij prava u Zagrebu i postao vježbenik za koncipistu kod kr. Gubernija i taman kad je krenulo, umro je mlad. Karma is a bitch!

[kobler]

15.

R(everendissi)mo d(omino) Ioannem Woodloke
Prot(o) not(arius) apos(tolicus)
MDCCLXXXVII (=1787.) ex Hibernia Anconam libere
vectum ibidemque em(inentem) card(inal) Ranuzzi
... Theologum anglicae poenitentiae
Munere eum
Deinde
Temporum iniquitate anno MDCCXXXVI (=1786.)
Hac urbe recesse recevi
Reg(ius) loemonosonium capelanum
Atque interpretem angle just ...
Anno MDCCCXI - XXI aprili (=21 IV. 1811.)
Omnium bonorum luctu mors immatura obscuravit
Probitate consilii officis pleno
Occupavit
Sinceri viro amoris amicus doloris
Hoc monumentum
Posuit

Prijevod:
Poštovani gospodin John Woodloke
apostolski protonotar (=prabilježnik)
1787. iz Irske doplovio u Ankonu
te tamo cijenjeni (eminentni) kardinal Ranuzzi
... učini ga teologom engleske pokore
potom
zbog nemirnih vremena godine 1786.
povukao se u ovaj grad
gdje je postao
kr. kapelan milodara
ali i tumač engleskog prava ...
21 IV. 1811. godine
žalost zbog prerane smrti zasjenila je sva dobra
ispravnost posla u vijeću posve
poništila
Ljubav prema poštenom čovjeku, žalost prijatelja
ovaj spomenik
podiže

Glupom igrom slučaja, matica umrlih za 1811. nije sačuvana, a Kobler ni Tomsich ga ne spominju, tako da jedino znanje o njemu je s ovog spomenika. Antoniazzo <Antoniazzo 1996:343>  čita spomenik korektno i dodaje talijanski prijevod.
Papinski prabilježnici (=protonitarii apostolici) je počasni naslov za svećenike koji nisu dio tzv. episkopalne hijerarhije, tj. nisu župnici, biskupi i sl. To je najviši počasni naslov za prelate, na korak od kardinalskoga, koji također mogu steći, barem hipotetski.

[kobler]

16.

In memoria
di
Camillo Lengyel
delegato di P.S.
primo fiumano caduto
in Serbia
addi 22. Settembre 1914.
nell'eta' d'anni 26
l'addolorata madre
questo ricordo dedica.

Prijevod:
U spomen
na
Camilla Lengyela
delegata javne sigurnosti
prvog Riječana koji je pao
u Srbiji
dana 22. rujna 1914.
u dobi od 26 godina
ožalošćena majka
ovaj spomen posvećuje.

S obzirom da je siroti Camillo ujedno i prvi Mađar, stradao u I. svj. ratu, neki Mađari to baš i ne vole, tvrdeći da ustvari i nije Mađar! Nažalost, o Camillu znamo samo ono što piše na spomeniku, a matice još dopunjavaju.
On je najmlađe dijete u obitelji Janosa (Ivana, Giovannia) Lengyela, direktora i učitelja mađarske državne osnovne škole u Rijeci i Ane Kalić (Anna Callich), domaćice. Camillo je imao dva brata (Belario i Luigi) i sestru (Maria Cecilia).
Njegov najstariji brat bio je profesor kemije i prirodnih predmeta na gimnaziji Leonardo da Vinci, član Alpinističkog kluba (Club alpino fiumano) i 1902. se uspeo na vrh Kazbek (5040 m) na Kavkazu.