Groblje Kozala

[elvis]

Prvi dio mi je sasvim razuman 

"U Ministarstvu poduzetništva i obrta ističu da niti jedan zakon ili pravilnik ne brane da članovi obitelji slobodno raspolažu urnom u kojoj su ostaci umrlog. Nije zabranjeno prosipanje pepela pokojnika u moru, rijeci, šumi, planini ili livadi, a Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, rekli su, propisano je da se prijenos urne s pepelom umrle osobe obavlja bez sprovodnice koja se izdaje za prijevoz posmrtnih ostataka i pokop. Taj zakon ne sadrži odredbe kojima se uređuje prosipanje pepela na kopnu, moru ili rijekama, niti prekršajne odredbe. Niti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja prijenosa, pogreba i iskopavanja umrlih osoba, dodaju, također ne regulira ovu problematiku, niti predviđa kazne."


Ali zašto pobogu onda treba tražiti dozvolu ili suglasnost od Ministarstva?!?!? 

"Može se zatražiti pisanim putem u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode da se pepeo prospe na nekoj drugoj lokaciji po želji pokojnika ili obitelji te se takva dozvola ili suglasnost izdaje – pojašnjavaju u Ministarstvu. "

[milić]

Mislim da bi trebalo konkretno pitati odnosno zatražiti dozvolu npr.:

"Želim da moja familija moj pepeo, koji će ostati nakon kremiranja u zagrebačkom krematoriju, rastrese:
1. Po Trsatu
2. Po Studeni
u omjeru pola -pola.

Kako to izvesti a da sve bude po zakonu odnosno da nitko ne može sprečavati. Koga je potrebno o tome unaprijed obavijestiti (Gradsku neku službu, općinu, MUP, ...) ."

Tako nekako koncipirati pitanja i poslati upit Ministarstvu zaštite okoliša ili možda, kao prvi korak, pitati KD Kozalu?

[elvis]

Najbolje uzet urnu, prosuti pepeo gdje želiš i ako itko što pita reći da si u tom trenu imao sinkopu. 



.... problem je što ti ne daju urnu ... sa sinkoppom ili bez ...

[ilirija]

Ima 7 godina da je moj stari, pokoj mu duši umro. Po želji moje mame; kremiran je. Ok. Sve lijepo i dobro. Samo sam se onda zapitao, zašto to nije napravljeno u RI; odgovoreno mi je da nema interesa. Ne samo kod nas nego u cijeloj RH. A za koji smo klinac radili sve ono na Drenovi ?Kad čuješ da te moraju voziti u ZG, pa onda ako je vikend plaćaš i hladnjaču. Pa još ponešto. JBT se

[elvis]

odgovoreno mi je da nema interesa. Ne samo kod nas nego u cijeloj RH. A za koji smo klinac radili sve ono na Drenovi ?Kad čuješ da te moraju voziti u ZG,

Ako sam dobro čuo, navodno ni krematorij u Zagrebu nema potrebe da radi non stop, tako da raditi još jedan u Rijeci koji bi imao još manje posla, zbilja nema smisla. A na Drenovi smo "sve ono" radili (i) baš zbog toga što krematoriji u Hrvatskoj nemaju posla, pa nam za ukop treba puno više mjesta.

Petlja, vidi petlja.

[elvis]

" temeljem Zakona o pogrebničkoj djelatnosti koji je stupio na snagu 2015. godine i koji je dosta liberalizirao pogrebničku djelatnost. Zakon o pogrebničkoj djelatnosti omogućuje prosipanje pepela pokojnika u prirodi. Ali, tim zakonom nije propisana procedura obavljanja ove usluge, poslovi i način na koji se obavlja, kao niti obaveza evidentiranja umrlih osoba, mjesta i načina sahranjivanja od strane trećih lica."

Izgleda da je i zakonski moguće, samo se "monoplisti" time opiru jer naravno da gube prihod, posipanje pepela po "polju sjećanja" naplaćuju skoro 100€ :
"KD Kozala, poštujući pijetet prema pokojnicima, obavlja sahrane isključivo na grobljima, a uslugu prosipanja pepela po novome obavlja na Polju sjećanja na Centralnom groblju Drenova. "

http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Ljudi-u-crnini-na-plazi-U-Rijeci-odrzan-neobican-pogreb-provjerili-smo-je-li-zakonit

[Kigor]

Tocno

Je li ovo grob Borisa Kramaršića (Kramarsich), menađera Mate Parlova?

Sent from my iPhone using Tapatalk

[kobler]

Kažu da se umire dvaput: prvo zapravo, a potom još i kad umre zadnja osoba koja se još sjeća našeg imena ...
Sve one nebrojene generacije što su živjele prije nas, možemo zamisliti kao neku ogromnu ljudsku piramidu u kojoj generacija za generacijom čine nekakav sljedeći sloj (kat), a mi sada živući stojimo na njihovim ramenima, kao što će i buduće generacije stajati na našim ...

[kobler]

Nadalje, pristup enciklopedija i leksikona koji, iz razumljivih razloga, biraju samo istaknute osobe o kojima će imati podatke, nikad mi se nije sviđao za lokalne sredine, u pravilu izostavlja osobe koje su u svojoj sredini bile jako poznate, ali u visokim sferama "od značaja" za RH ili svijet, jednostavno se nisu uklapale u koncept. Otkrit ćemo za neke da su povezani s onima koje već znamo, da se nazire neka mreža, koju poznajemo i iz svakodnevnog iskustva.

[kobler]

Kad sam 2004. i 2005. intenzivno obrađivao groblje Kozala, zaiteresirali su me ovi stari spomenici postavljeni uz rub puta prema polju A i potom u potpornom zidu uza samo polje A. O njihovom porijeklu nema podataka na Kozali, pa mogu samo nagađati da su ovi najstariji prežitak starog polja tzv. "vecchio acquisto" koje je bilo na istom mjestu gdje je danas polje A.
Da bih pročitao što piše, bio sam grafitom (mekana olovka B8) pojačavao natpise na njima jer su svi redom bili isprani i vodom zaobljenih rubova slova, tako da se natpis prostim okom jedva nazirao. Onda sam spomenike fotografirao, ali sam najveći dio tih fotki u međuvremenu izgubio.
Tek naknadno sam u knjizi Anite Antoniazzo našao njezina čitanja ovih natpisa, pa sam ih usput i provjerio.

[kobler]

1.

D.O.M.
Francesco
Vinc(enzo) Depoli
cancellario magi(straturale)
anno aetatis 27
vero 17.ma Juli
MDCCCXXXVI
Praecoci fato
Patria erepto
? desideratissimo
...aesti parentes
hoc
...es eius exuvias
operiens
una ac affectus
monumentum

Pokušaj prijevoda:
Najvećem i najboljem bogu!
Francesco
Vinc(enzo) Depoli
službenik magistrata
u 27. godini
upravo 17. srpnja
1836.
preranom smrću
istrgnut domovini
neprežaljen i
oplakan od rodbine
ovaj spomenik i privrženost
su sjećanje na njega

To je ujedno sve što znam: službenik gradske administracije (magistrata), umro mlad u 27. godini, vjerojatno od tuberkuloze.

[kobler]

2.

In questo cupo avello riposano (le)
ossa di Catterina Camerra nata
Dinarich. Sposa altrettanto fedele
quanto tenera ed affettuosa madre
lasciando le umane spoglie nell'eta'
sua d'anni 50
L'afflito consorte e la relit
ta prole penetrati dal piu'
profondo lutto ersero a
memoria eterna questo
lugubre monumento
Fiume li 3 marte
1822

U tom mračnom grobu leže
kosti Catterine Camerra rođene
Dinarich vjerna supruga,
koliko i nježna te brižna majka
napustila je ovo tijelo u dobi
svojih 50 godina
Pogođeni suprug i preostala
djeca prožeti najdubljim
bolom podižu
na vječan spomen ovaj
turobni spomenik
Rijeka 3. ožujka
1822.

Catterina Dinarich rođena je 1792. godine i udala se za Antonia Camerru (*1761.), trgovca platnom i vunenim tkaninama na malo. Rodila mu je četvoro djece, od kojih za dvoje znam imena: Francesco i Natalia. Umrla je s 50 godina, 5. III. 1822.

[kobler]

3.

Hier ruhet
Constanzia v(on) Szollotz
verehlichte v(on) Crobath
gebohren den XXV Novem.
MDCCLXXXXIX (=1799.)
gestorben dem XIV
September MDCCCXVI (=1816.)

Prijevod:
Ovdje počiva
Constanzia v(on) Szollotz
udata v(on) Crobath
rođena 25. studenog
1799.
umrla 14.
rujna 1816.

O obitelji ove Costanzie ne znam baš ništa, a o suprugovoj gotovo ništa - ima ih od (von Crobatha) Vipavskog kraja pa sve do Švedske! Ortografija, tj.način pisanja njenog djevojačkog prezimena sugerira na Mađarsku, ali mogla je doći iz Beča, čak Hrvatske, na primjer.
Bit će to uobičajena riječka priča: "prišliči" poput mene, koje je prst sudbine doveo u Rijeku, a onda Constanziu u cvijetu mladosti - 17 godina! - i zauvjek ovdje prikovao.
Antoniazzo (p. 343) krivo prevodi "v." kao "udova" (tj.Vittve) Crobath, a treba biti "von Crobath", na što upućuje i "verehlichte" tj. "udata".

[kobler]

4.

Apolloniae de Fiebig
uxori Josephi Sauerschnigg
idriensis viri optimi
X octobris MDCCXCII (=1792.)
filius
Josephi adoptione suius
ces. reg. austr. rovitalus
centurio praetorio castrensis
presidii arce Parmat
matri dilectiss. mat.
grati animi monument
moerimtissimis posuit
annos LXXXVI (=86) mensis ... IX dies III
morbo diuturno consumo
obiit III d. Nov. MDCCCXIX (=1819.)

Prijevod:
Apolloniji de Fiebig
supruzi Josepha Sauerschnigga
plemenitog muža iz Idrije
10. listopada 1792.
sin Joseph prilikom preuzimanja
zapovjedništva nad svojom c. kr. austrijskom
jedinicom u kaštelu Parma
zahvalan ovaj
zasluženi spomenik podiže
86 godina 9 mjeseci i 3 dana
izmučena dugotrajnom bolešću
umrla 3. studenog 1819.

Appolonia je kći izvjesnog Giovannija de Fibicha tj. Ivana Fibiča, jer tako piše u matici vjenčanih. I to je sve što znam ovoj obitelji. I Bog s njima.
A plemeniti gospodin Joseph Sauerschnigg, tj. Josip Završnik, iz Idrije otac je onog Josipa Završnika, za koga ste vjerujem čuli, a o kome je Milan Nosić napisao dvije knjige. Elem, taj je Završnik valjda desetljeće prije Gaja objavio svoj prijedlog hrvatskog pravopisa, po kojem bi svaki glas pomoću dijakritika (=nadslovnih znakova) dobio svoje jedno slovo, te bi se hrvatski dalo lakše i elegantnije zapisivati. Napisao je još pregršt drugih radova, ali su svi ostali u rukopisu, a rukopisi se rasuli po knjižnicama od Rijeke i Parme do Varšave.
I sad još nešto o dobi pokojne gospođe. Antoniazzo, donekle s pravom, očekujući riječ "natae" iza datuma "10. listopada 1792." tako i čita, pa čini grešku, jer bi Appolonia tada, umrvši 3. XI. 1819. imala 17 godina, a i malo teže bi 1769. (23 godine prije
vlastitog rođenja!) rodila svog sina, a našeg znanstvenika Josipa.
Da stvar bude zamršenija, Matična knjiga umrlih Rijeke bilježi smrt Appolonie pod bliskim datumom (tj. 10. XI. 1819.), a za uzrast kaže da je imala "100 godina", tj. da je rođena 1719.! Ponešto pretjerano, jer bi prvog i jedinog sina Josipa imala s 40+ godina, a i
proturječi tekstu spomenika, koji izrijekom kaže da je doživjela "86 godina 9 mjeseci i 3 dana". A sin, koji podiže ovaj spomenik, valjda zna.
Rukovodeći se tekstom, izračun datuma rođenja glasi: 8. VI. 1732. E, sad, kad bih znao gdje?

[kobler]

5.

Qui giace
in eterni riposi
Valentino Michich
morto li 19 Nov.
1825

Prijevod:
Ovdje počiva
u vječnom spokoju
Valentino Micich
umro 19. studenog
1825

Kratko i jasno. U Matičnoj knjizi RI nalazim upis pod 23. XI. I još ružne stvari: imao je samo 18 godina, a konačna dijagnoza upisana je kao: "Ptisis Pulmon[aria]" ili pravilno "phthisis p.", tj. atrofija pluća, najvjerojatnije od tuberkuloze. Usput, grč. phthisis znači "gubitak, nestanak", a u medicini se danas više ne upotrebljava.