Dagobert Muller von Thomamuhl

[milić]

Na ovoj stranici
http://www.visionaer.info/leadership/O%20IZUMITELJU%20I%20KONSTRUKTORU.htm
piše o čovjeku čiji život je za posebnu priču.
Vidim da se pokušava napraviti kopjia plovila na zračnom jastuku koje je on ostvario 1915.g.
Trebalo bi malo o tome popričati na našim stranicama i eventualno ekipi dati neku podršku u smislu otvaranja teme, što eto činim, i slično.
Dajte si, molim vas, malo truda i pročitajte ovo. Koja faca je taj bio.

[milić]

U Wikipedia-ji na ovoj stranici
http://en.wikipedia.org/wiki/Hovercraft

piše i ovo
...In 1915 Austrian Dagobert Müller (1880–1956) built the world's first "water effect" vehicle. Shaped like a section of a large aerofoil (this creates a low pressure area above the wing much like an aircraft), the craft was propelled by four aero engines driving two submerged marine propellers, with a fifth engine that blew air under the front of the craft to increase the air pressure under it. Only when in motion could the craft trap air under the front, increasing lift. The vessel also required a depth of water to operate and could not transition to land or other surfaces. Designed as a fast torpedo boat, the Versuchsgleitboot had a top speed over 32 knots (59 km/h). It was thoroughly tested and even armed with torpedoes and machine guns for operation in the Adriatic. It never saw actual combat, however, and as the war progressed it was eventually scrapped due to lack of interest and perceived need, and its engines returned to the Air Force.

[milić]

Dagobert Müller von Thomamühl



     Rođen je u Trstu 24.lipnja 1880. godine od majke Pauline i oca Wenzela. Osnovnu školu je pohađao u Beču, a srednju (1890.-1895.) u Puli. Mornaričku akademiju (1895.-1899.) završio je u Rijeci. Nakon završetka Akademije od 1900.-1901. kao kadet na školskom brodu «Donau» («Dunav») oplovio je svijet. Nađeno je u biografiji da je u to doba sudjelovao u ekspediciji gušenja Bokserskog ustanka u Kini.
     1902. godine zabilježeno je putovanje po Africi i Južnoj Americi u svrhu promicanja trgovačkih i političkih interesa KundK monarhije.
     1904.-1914. Müller von Thomaühl je zapovjednik torpednog čamca i  patrolnih brodova, prvi zapovjednik  Škole za ronioce u Puli, izumitelj ronilačkog odjela sa kojim je postavljen svjetski rekord zarona sa dubinom od 64 metra.             
     Zajedno sa Prof. Dr. Stieglerom je proučavao utjecaj bestežinskog stanja i probleme izjednačavanja tlaka prilikom ronjenja. Prvi su istraživali i proučavali utjecaj i otrovnost različitih plinova pri ronjenju. Zajedno su napravili i prvu tablicu sa vremenom ronjenja da bi se izbjegla dekompresijska ili kesonska bolest. Konstruirali su prvu komoru za izjednačavanje pritiska  za smanjivanje posljedica brzog izrona.
     U međuvremenu oženio se 1908. godine Zorkom Ružić – kćerkom Gjure Ružića i Jelke Badovinac iz Sušaka.
     1915. i 1916. godine intezivno radi na projektiranju i gradnji prototipa plovila na zračnom jastuku.
     1917. zajedno sa Gottfriedom v. Banfieldom konstruira i uvodi u upotrebu KundK Marine torpeda za izbacivanje iz zrakoplova koja su uspješno upotrebljena u studenom 1917. godine u napadu na barijere u Otrantu, a za što dobijaju posebno priznanje Anerkennung s. Flottenkommando-Befehl Nr.15.
      1918.  je postavljen za zapovjednika Torpedokommando KundK Marine. Nakon rata napušta vojne postrojbe i uzima čehoslovačko državljanstvo.
      1924. sa Prof.H. Thirringom primjenjuje „svjetlosnu brklju“ za kontrolu ulaska i izlaska iz luke Veglia (Krk?), koju je patentirao još 1915. i isprobao 22.09.1914.
     Između dva svjetska rata navodno se bavio i izgradnjom hidroelektrana u Hrvatskoj te automobilskom industrijom u Mariboru. U Sušaku (rodno mjesto supruge) je osnovao firmu za zastupanje i prodaju opreme za ronjenje, torpeda, podmorske mine te opremu za navigaciju.
      1945. se nastanjuje u Klagenfurtu (Austrija) kako bi bio čim bliže Puli i Jadranskom moru za koje ga, očito, vezuje mnogo štošta. Tu je i umro 10. siječnja 1956. godine te je po izričitoj želji i uz posebne dozvole pokopan na Mornaričkom groblju u Puli iako je tamo pokapanje, već duže vrijeme, bilo prestalo.
Evo slikice groba na Mornaričkom groblju u Puli gdje je Dagobert pokopan.


Izvor fotografije:  http://www.viribus-unitis.hr/files/cms/index.php?%95%A0Odr%9Ean%A0Me%26%23273%3Bunarodni_skup_u_povodu_150._obljetnice_osnutka_Pomorskog_arsenala_u_Puli

Iz svega pročitanog ovaj grob, koji me i odveo u ovu priču, je prazan. Više o tome zna sigurno kobler.

[milić]

Meni je svakako najinteresantniji podatak da je praktički prvi uspješno izgradio plovilo na tzv. zračnom jastuku. Taj brod je bio izgrađen u pulskom brodogradilištu i imao je naziv Versuchsgleitboot 1. Bio je naoružan s dva torpeda od 455 mm.
Ali da ne prepisujem podatke lakše je staviti link

http://www.agenziabozzo.it/navi_da_guerra/C-Navi_da_Guerra_2/C-3529_SMS_Versuchtsgleitboot_KuK_hovercraft_Thomam%C3%BChl_1915.htm

Tu su i fotografije, ukupno 5, pa klikajte. Ja sam se danas potrudio oko ovog članka, a vi sad uživajte.

[zokxy]

 
Odlično Miliću! Saznajemo sve više detalja o našem gradu 

[milić]

Evo kuće, danas na adresi Pećine 9, u kojoj je živio , pretpostavljam nakon WWI,     Dagobert Müller von Thomamühl.
     Korvettenkapitän der k.u.k. Kriegsmarine.

A tko voli čitati, evo još malčice o našemu nekadašnjemu sugrađanu.

http://www.doppeladler.com/kuk/gleitboot.htm

[zokxy]

Ajme! A u toj kući živjeli su nekad Vanči i Šime Fučić, za Vančija ne znam je li tu i dalje, a Šime je već duuugo godina građevinski inspektor i žari i pali na Cres/Lošinju ... bez njega ništa ... A kako su bili prijatelji moje djevojke posjetio sam i tu kuću iznutra, naravno u ono me doba ništa drugo osim ... hm ... nije interesiralo   
Pa nema fotki iznutra ...

A oni su imali i ključ od onog skloništa na plaži kod konopca o kojem sam pisao u temi Riječka skloništa ...  i to sklonište kad sam u njemu bio nisam poslikao, a sad tko zna gdje je ključ ... Sklonište je u ono doba služilo nekim ... stvarima ... koje nisu za javnost   

[milić]

Ma i ja imam neke spoznaje po rodbinskoj vezi s tom kućom. Ali sam rekao svoj stav i od onda mukajet. Ima cica godina i pol , mislim od tišine. Neki meteorolog ili tako nešto je tu stanovao.
A šta se tiče skloništa, ključa i to: prati miris...mora  .

[Sabina]

....Sklonište je u ono doba služilo nekim ... stvarima ... koje nisu za javnost   

Sada shvaćam od kuda ta ljubav prema skrovitim mjestima 

[Rijeka]

....Sklonište je u ono doba služilo nekim ... stvarima ... koje nisu za javnost   

Sada shvaćam od kuda ta ljubav prema skrovitim mjestima 

[mušica]

Zato se plaža ispod kuće naziva Milerovo?

[milić]

A je li? Prvi put čujem.
Evo sad znamo i zašto se tako zvalo.
Trebalo bi nekako saznati da li je Miler tu uopće živio i ako je kada. Povijest vlasništva nad kućom.

[zokxy]

Iz DAR-a:

[kobler]

... Trebalo bi nekako saznati da li je Miler tu uopće živio i ako je kada. Povijest vlasništva nad kućom.

Ne samo da je živio, nego je kuća građena za njega i Zorku.

Naime, Zorka je bila najstarija kći od četvoro djece iz Gjurinog drugog braka s Jelkom Badovinac. Ona i Dagobert su imali vilu na broju 9 na Pećinama. Viktor, najmlađi sin, oženjen od 1918. s Nadom Brlić, sagradio je vilu na broju 5, po prvotnoj namjeri kao vilu za ljetno doba. Za stalno su preselili pred II. svj. rat. I sestra Nada, udata oko 1910. Dworski, imala je kuću na broju 3. Jedino je brat Jurica (Gjuro), oženjen za Boženu Vilhar, stanovao u centru Sušaka.

Mulerovi su na br. 9 živjeli negdje do travnja 1945., tj. otišli su u Klagenfurt prije oslobođenja Sušaka. Dagobert je, bez obzira na češko državljanstvo po vlastitom izboru, bio dosta, rekli bismo, desno poštelan. Hodio je po Sušaku u SS uniformi, pa ni od očekivanog dolaska drugova (arrivano i druzi!) nije slutio ništa dobro.

U stvari, s druzima su neke stvari sasvim dobro prošle: namještaj iz kuće (mada nije bilo osobnih kontakata) završio je u muzeju u Guveru, a kad je umro, druzi su mu ispunili želju da bude pokopan na Mornaričkom groblju u Puli, mada je već davno prije bilo zatvoreno za pokope.

To je ujedno razlog što grobnica iza kapele Ružić na Trsatu, ustvari nije grob, nego kenotaf - spomen na onog koji je pokopan negdje drugdje, ili su mu kosti nestale u moru ili nekoj drugoj nesreći.

[milić]

      1945. se nastanjuje u Klagenfurtu (Austrija) kako bi bio čim bliže Puli i Jadranskom moru za koje ga, očito, vezuje mnogo štošta.

Al sam bio pametan kad sam ovo napisao   . Bio je on bliže moru kad je bio na Pećinama, ali...
Kobler je to objasnio onim o šetnji u SS uniformi. Dago, Dago vražja krv germanska.