KAPTAŽA IZVORA TUNEL UČKA(1977. -1984.)
Prilikom miniranja 22. srpnja 1977. u cestovnom Tunelu Učka, na stacionaži 1+632 s kvarnenrske strane neočekivano se otvorila šupljina u lijevom boku, na kontaktu fliša i vapnenca, te je iz dna tog otvora istekla znatna količina vode, poplavljujući tunel do samog izlaza. Ulaz u špilju ubrzo je pregrađen armirano-betonskim zidom, u kojemu je pušten uski prolaz za ulaz u nabušenu kavernu. Zbog sigurnosti daljnje gradnje tunela, ali i same prirode prostora, izvršena je speleološka i hidrogeološka istraživanja koja je proveo Geološki institut iz Zagreba (dr. Srećko Božičević).
U kolovozu 1977. godine izrađen je nacrt ovoga dugoga špiljskog sustava te su otkriveni dijelovi prostora iz kojeg je dolazio vodotok. U prosincu 1977. u jedno sifonsko suženje vodenog toka ubačeno je 400 litara razrijeđene boje (230 kg Na-fluorescina i 15 kg Na-lužine rastopljene u vodi), čija je pojava kasnije registrirana uz obalu (protok vode u trenutku ubacivanja boje bio je 10 l/s, voda je istekla u rok od 10 minuta na koti od 495 m). Uzorci vode uzimani šest lokacija, u intervalu od po šest sati, i prikupljeno je 367 uzoraka. Najjači intenzitet pojave boje, od 1 mg/m3, registriran je na izvoru kod bolnice u Lovranu, udaljenom 4650 m od mjesta ubacivanja boje, te na izvoru u Ičićima (teoretska brzina protoka obojenog toka bila je 5 cm/s ili 184 m/h).
U međuvremenu u špilji jc otkrivena jedna vertikala u snažnim zraćnim strujanjima. Spuštanjem u 30 m strmu i najvećim dijelom previjesnu vertikalu, otkriven je još jedan špiljski prostor dužine oko 400 m. Kako je odmah zamijećeno da je debljina prirodne stijene ispod izbušene tunelske cijevi vrlo mala I raspucana, zaključeno je da će se na tom dijelu trebati napraviti dodatno (armaturno) ojačanje zbog sigurnosti samoga građevinskog objekta cestovnog traka.
Tijekom 1978. utvrđeno je da su obje kaverne jedinstvena morfološka cjelina. Betoniranjem tunela zazidan je prvi ulaz (1+632) i probijen prolaz do nivelete otkrivene Šupljine na stacionaži 1 +475. Uređen je prilaz i ulaz u istu. Kako bi se omogućio ulaz i u gornji dio spiljskog sustava, u nižem dijelu trebalo je znatno sniziti vodu i osigurati prolaz. Iste godine oprezno su minirana sva suženja kako ne bi došlo do urušavanja ispred i oko gornjeg sifona. Miniranjem su razbijeni veći blokovi, a izbacivanjem šljunčanog nanosa snižavana je razina tog sifona (ujezerene vode), te se odmah zatim otkrilo da se sa suprotne strane istog ćuje šum slapa, što je ukazivalo na postojanje nastavka spiljskog prostora. Detaljno inženjersko- geološko snimanje svih pukotina obavljeno je 1979. godine, a sa potrebe vodoopskrbe ukopana je kratka poprečna galerija kao ulaz u kaptažni objekt iz samog tunela. Na njenom kraju probušen jc vertikalan rov do izgrađene betonske kaptaže u kaverni.
U sklopu radova koji su involvirali pripremu za kaptažu ove vode, 1982. godine morao se izgraditi odvod za bakteriološki opterećene vode koje su, otkrilo se, dolazile iz objekta bivšeg odmarališta INA-e. Istoga ljeta proronjen je gornji sifon i potvrđen nastavak špiljskog prostora s dotokom vode iz još jednog velikog podzemnog jezera, koja je prodirala iz jednog vrlo dubokog sifona. Godine 1983. u završnoj vodovodnoj kaptaži postavljene su crpke za punjenje rezervoara izgrađenog na površini, neposredno pred ulazom u tunel. U vrijeme većih oborina, odnosno velikih vodnih valova, podzemni je vodotok u potpunosti plavio kaptažu. Zbog tog razloga probijena je pregrada koja je dijelila taj dio od nižeg dijela ulazne velike dvorane, u koju se sada ulazilo postavljenim stepeništem. Probijeni rov dodatno je ojačan torkretom.
U kolovozu 1983. izvršeno je planirano crpljenje gornjeg sifona s mjerenjem dotoka vode. Dok je sifon bio ispražnjen, obavljeno je i potrebno rekognosticiranje nove dvorane te su izrađeni nacrti, a u njezinom vodotoku i dodatno bojenje radi utvrđivanja gubitaka.
Probnim crpljenjem gornjeg sifona, izvršenim u sušnom razdoblju od 23. kolovoza do 4. rujna 1983., tijekom 24 sata iscrpljeno je 1245 m3 vode. Prema tome je procijenjeno da je ukupni volumen potopljenoga sifonskog bazena oko 160 m3. Registriran je dotok od 12,5 I/s u minimumu, dok tijekom visokih vodnih valova (što se ne može mjeriti postojećim vodomjerom) prelazi nekoliko stotina l/s. Na kaptažu je dotjecalo 12,5 l/s, dok je u gornjem sifonskom bazenu moguća eksploatacija tada procijenjena na 16 l/s.
U razdoblju između 1984. i 1989., navodi se, iz kaverne je ispumpano preko 7.500.000 m3 vode ili, prosječno, preko 1,2 milijuna m3 godišnje. Sanacija stijene na stacionaži 1+475 obavljena je temeljem detaljnih mjerenja pukotina i kartiranja na geodetske profile. Obavljena je uspješno, usprkos nepovoljnim položajima pukotina. Ugrađeno je oko 300 m' betonskog materijala. Upravo je otkrite iz 1977. godine bilo presudno za potpunu sigurnost ovog dijela cestovnog tunela. Projekt sanacije izradio jc ing. M. Hudec.
Promatranjem dotoka utvrđeno je da protok varira od 10 do 30 l/s (od kolovou do prosinca 1977. te u siječnju 1978. godine). Stalna količina kao vidljiv potok jest u velikoj udubljenoj vrtači prve dvorane. Glavni izvor jc gornji sifon, a najveći se dio odlijeva u smjeru prve dvorane. Manji dio te iscjeđuje u drugu dvoranu i nestaje u kamenom kršu.
Božićević zaključuje da su neke od vrtača i jama na povriini masiva Učke vjerojatno povezane s otkrivenim podzemnim prostorima, te nadoda je da je istražen samo dio podzemnog sustava na smjeru snažnog dreniranja površinskih voda prema kontaktu nepropusne podloge.
Vodovod izvora Tunel Učka (11. srpnja 1983.)
U srpnju 1983. godine započelo se s korištenjem izvora iz ove Spilje smještene u kavernama ispod ceste-prometnice kroz Tunel Učku. Projekt za vodovod Tunela Učka izradio je (P.O.) Rijekaprojtkt, a prve količine vode izvora dostavljene su u vodospremu Lovran i korištene u tom vrlo sušnom razdoblju. Projekt eksploatacije izvora Tunela Učka podrazumijevao je (radnju sabirnog crpililšta u špilji (kaverni) s odvodnim preljevnim propustom za odvodnju velikih voda, gradnju pumpnih stanica s ugrađenim rertikalnim pumpama
Litostroj (2x20 l/s i 2x40 I/s), izradu sve elektroinstalacije za potrebe pumpi u tunelu, izradu tlačnog cjevovoda 0270 mm. ukupne duljine 1900 m izvan tunela, vodospreme volumena 1500 m\ gravitacijskog cjevovoda od 200 mm do vodospreme Lovran dužine 3700 m, pet prekidnih komora od 50 m' te kabliranje za automatizaciju.
Kod većih oborina, obično tijekom jeseni, zime i ranog proljeća, izvor se koristi i za vodoopskrbu Opatije. Tada višak vode iz vodospreme Buzdonka otječe u vodospremu
Opatija II putem cjevovoda od 250 mm, kojim se u ljetnim mjesecima voda crpi iz Opatije u Lovran.
Ukupna investicija bila je vilo skupa za tada relativno malu količinu vode (prema S. Vučiću) od 16,50 l/s. ali značaj kaptaže izvora je velik upravo zbog neproporcionalnosti između tada već razvijene Rivijere i vodnih kapaciteta.
Oštrije će slike uslijediti, za sada ovo ...
Idemo na današnji izlet.
