Ajd vidim da nitko neće ispričati priču od početka do kraja pa ću ja svoju.
Prvo moram napomenuti da sam se taj dan jako loše osjećala a uz loše prospavanu noć i pomicanje sata unaprijed ustati se i spremiti se je bio pravi napor...ali kada sam već obećala morala sam izdržati do kraja.
Došli smo na vrijeme ali sam cijelo vrijeme razmisljala kako sam mogla odspavati još onih najslađih pola sata jer je jedna djevojka kasnila...ali dočekali smo i nju.
Na kraju nas je bilo 15 i pol
Jako, jako dobra ekipa
: z355ko+4, ohana+1, ja+2,5, Riječanka, kazinjo+1, elvis i mušica.
Moram priznati da mi je najgori dio puta bilo truckanje s Corsicom ravnih 32 km i molila sam se da preživi truckanje, da ne ostanem bez auspuha ili da ne ispusti dušu putem
Uglavnom stigli smo na polaznu točku i z355ko nam je objasnio da je odabrao to odredište kako bismo napravili cijeli krug i stigli na polazišnu točku.
Ovim putem mu se puno zahvaljujem jer nas je zaista odgovorno i savjesno vodio, istražio svaki dio puta kuda moramo ići i bio uz nas na začelju da nas ne pojede medo (a možda je i čitao da ja znam rado zalutati pa je htio biti siguran da će moja ekipa sa začelja krenuti pravim putem)
Moram priznati da nemam pojima kako sam stigla do doma Hahlić ali mislim da sam tek tu malo došla sebi jer sam tek nakon njega počela aktivno klikati mobitelom
Uglavnom put do Hahlića je bio kroz šumu, malo ravno malo uzbrdo...bez daha me ostavio Mudni dol
A odmah nakon njega je osvanuo i dom na Hahliću,
jako lijepo uređen, a iz kuhinje je fino mirisalo (iako meni nije baš bilo do jela) a ostali su imali spremljenu marendu pa su na miru pojeli i predahnuli.
Krenuli smo dalje...ova slika mi je jedna od najdražih jer smo tu skoro svi i uživamo u prelijepom pogledu
Nešto sam shvatila na ovom izletu a to je da se mlade ljude ne može privuči na izlete i kretanje nagovaranjem, potkupljivanjem ili prinudom već samo dobrim društvom. Nadam se da ćemo u skoroj budućnosti imati i aktivan podmladak Udruge 051. Moja Lara je bila jako zadovoljna izletom i društvom i sigurna sam da će nam se pridružiti i na nekom slijedećem izletu
Tu se vidi da moj dio ekipe nije bio samo na začelju već i na čelu
...Bond je uvijek vođa čopora a ovaj puta ga je ekipa preimenovala u Medo i on se nije puno ljutio
Zatim smo opet išli šumom, pa kroz procjepe,
pa uz visoke stijene
pa opet kroz šumu...
...uglavnom sama se ne bih snašla kroz ovu šumu putokaza jer na svakom putokazu ima barem sedam smjerova od toga se barem dva zovu isto ali s varijacijom na temu.
Da moram i napomenuti tu famoznu Napu koju sam ja ovaj put iz opravdanih razloga preskočila ali je podmladak to obavio umjesto mene. Kažu da je lijepo ali naporno ali ja se uopće time nisam zamarala....ja i Bond smo odmarali dok su ostali istraživali vertikalu....
....meni je bilo lijepo ići i po horizontali
(tako da milicu mozete s nama jer čovjek treba sam procijeniti šta može, hoće i sta zeli, dokazivanje nije potrebno...bitno je druzenje i boravak na svjezem zraku).
Nakon Nape ubrzo smo dosli do auta. Iako je Lara izrazila želju da "ide na biru" (iako nije imala pojma sta je to
) mi smo odlučili da trebamo kući dok je ostatak ekipe nastavio druzenje (tu može nastaviti netko drugi)
Uglavnom nama je bilo prelijepo, vrijeme je bilo fantastično, ekipa za deset...nadam se da ćemo se još nekom prilikom okupiti u sličnom sastavu)
