Povijesne priče i dogodovštine

[ilirija]

Iz prošlosti Rijeke

Lučke i gradske granice

Spor oko granica nakon Prvog svjetskog rata riješen je Rimskim sporazumom 1924. godine pa je riječko područje podijeljeno između dviju država, Italije i Kraljevine Jugoslavije.
Rijeka je pripala Italiji koja je tako dobila suvremenu modrnu luku, dok je Sušaku pripao skromni bazen Baroš. Rijeka koja je ostala bez skladišta za drvo izgradila je novi „scalo legnami“ (današnja Zagrebačka obala) te „hidriscalo“ za pristajanje hidroplana redovitog prometa.  Unatoč gradnji, riječka je luka naglo nazadovala jer nije imala zaleđe.                                                                                                                                                                         
Sušački bazen Baroš imao je veliko zaleđe nove države te je naglo napredovalo, naročito izvozom drvene građe i žitarica. Drugi svjetski rat taj je napredak zaustavio, a pri kraju rata nijemci su minirali svaki metar riječke obale. Pariškim ugovorom 1947. godine cijelo područje dolazi pod novu državnu upravu s gradom Sušakom. Svršetkom ratnih sukoba oba grada postaju jedinstveni gradski teritorij, pod jednim imenom Rijeka. Mađari su sretnije riješili spajanje Pešte i Budima pod zajedničkim imenom Budimpešta.

Max Peč

[elvis]

Mađari su sretnije riješili spajanje Pešte i Budima pod zajedničkim imenom Budimpešta.

Prije bi rekao da su Mađari bili sretniji s imenima dvaju gradova koji su se spojili

[zokxy]

Iz prošlosti Rijeke

Postanak Vojaka

 Na cijelom tom području postojale su samo dvije kuće. Polić, poslovođa u pilani na Pećinama i poljakinja Serdar kod kasarne. Serdar su bile dvije sestre od kojih se jedna, nakon ljetovanja, oženila za veletrgovca drvom Murkovićem.
/quote]

Zna ki itko koje bi to kuće bile? 

Milić, nisam zaboravio na pitanje, pa evo i odgovora: Max Peč malo se zabrojao, ipak je bilo malčice više kuća - prvo klikni na link za jednu oooorgooomnu fotku Sušaka - nije iz 1940. već negdje 1932-34 cca ... a na drugoj sam ti fotki izrezao dio, i malo napisao štogod da ti bude jasnije ... u pravokutnim okvirima su 1 + 2 + 2 kuće i prazan Vojak kako je bio tridesetih godina!

Prva fotka:  klikni na http://img841.imageshack.us/img841/7615/1940pijunskasnimkafiume.jpg

A evo i cropan dio fotke koji se odnosi na Vojak

[milić]

To te ja pitam. Zokxy uljepšao si mi dan hm noć..
Na slici vidim i i izgrađenu bolnicu koja je čini mi se otvorena 1936. tako da bi slika mogla biti i kasnije datirana od 1934. g.
Zokxy hvala ti još jednom i zaslužio si     možda i u nedjelju.

[ilirija]

Iz prošlosti Rijeke

Ratne uspomene

Većini građana nije poznato da postoji trg križanje četiriju gradskih ulica: šetalište Gorana Kovčića Bulevard, Joakima Rakovca, koja vodi prema trsatskoj crkvi, Mihanovićeva koja ide prema orijentovom igralištu te kao četvrta, koja vodi do kafića „Teta Roža“, Kumičićeva ulica. Ispod tog trga nalazi se ogromno ravno zemljište koje danas služi kao parkiralište za okolne stambene zgrade. Danas-sutra divno zemljište za veliku garažu i terasu s pogledom na cijeli Kvarnerski zaljev.
Zanimljivost tog trga je da se ispod nalazi napušteni vojni bunker s topovima i spremištem oružja. Sve je izgrađeno za vrijeme talijanske okupacije od 1941. do 1943. godine.
Bunkeri opskrbljeni topovima služili su kao kontrola ulaska u Kvarner kroz Mala i Velika vrata, između Istre, Cresa i Krka. Danas je sve to zatrpano i nasipano te obraslo. Znatiželjan šetalac ipak će primijetiti stršeće dvije betonske kupole za topove, samo ako se nagne preko cestovnog zida.

Maks Peč

[elvis]

Znatiželjan šetalac ipak će primijetiti stršeće dvije betonske kupole za topove, samo ako se nagne preko cestovnog zida.

[milić]

Tako po opisu sam i ja shvatio da bi to bilo tu. Samo četvrta ulica, a što se vidi i iz karte, nije Kumičićeva nego Krimeja. To područje inače zovu Pariz valjda po imenu oštarije smještenoj na tom razkrižju.
Moji roditelji su 1948. imali svadbeni ručak u Parizu - njoki z gulašom. Govorili su da su bili odlični. 

[elvis]

Ne sjećam se da je Lappino, naš Connoisseur fortifikacija, označio tu lokaciju 
Ili sam ja previdio ili je u međuvremenu lokacija očišćena do temelja od tih položaja, ali ako se lappino ne javi probat ću navratiti i pogledati 

[ilirija]

Kad se malo nagneš preko zida,vidiš





Snimak kod ulaza u neboder

[mušica]

Ne sjećam se da je Lappino, naš Connoisseur fortifikacija, označio tu lokaciju 
Ili sam ja previdio ili je u međuvremenu lokacija očišćena do temelja od tih položaja, ali ako se lappino ne javi probat ću navratiti i pogledati 

Naveo je Lappino ovu lokaciju, mislim da ima i neka njegova slika na tim bunkerima samo ne znam da li je ovdje ili na LPR.
Nisam siguran ali mislim da su njemačke gradnje.

[zokxy]

Naravno da je naveo, i zna gdje su, ali kako su baš na nezgodnom mjestu, nikako dobro uhvatiti te bunkere, pa mislim da ni on nije uspio ... bio sam ovim istakom do ulaza, nema se što vidjeti ... ne možeš ući, jedino možda s druge strane pa kroz toparnicu, ali se na desetak metara visine od parkinga ispod meni nešto ne šeće ... ima i pristupačnijih bunkera ...

I točno, njemački su ...

[ilirija]

Iz prošlosti Rijeke

Sušački vodovod

Sušak i Rijeka bila su dva grada, ali u dvije različite države. Rijeka je imala sreću da opskrbom vodom nije nikad oskudijevala jer izvor Zvir je nepresušan i odlične kakvoće.
Sušak se opskrbljivao iz izvora Rječina, ali je vodotok redovito presušio tijekom ljetnih mjeseci. Grad je tada kupovao vodu iz susjedne Rijeke. U potražnji novih izvora došlo se do otkrića vodonosnog sloja u uvali Martinščice. Sreća da se nepropusni sloj zemlje uzdiže prema moru te stvara barijeru prodiranja morske vode. U tu svrhu izgrađeni su betonski bunari na licu mjesta, ali bez dna da mogu prodirati u tlo. Bunari su imali sa strane otvore da može ulaziti voda koja se tada prebacivala u sabirni glavni bunar. Imena su dobivali po svecima kada su građeni. Sakupljena voda se tada prebacivala u glavni sabirni bunar, a odatle u rezervoar na brdu sv. Križ te od njega u gradske vodospreme koje su najmanje 50 metara iznad naselja i kuća da bi voda mogla stići do zadnjih katova na temelju zakona spojenih posuda.

Maks Peč

[elvis]

Ili sam ja previdio

Naveo je Lappino ovu lokaciju, mislim da ima i neka njegova slika na tim bunkerima samo ne znam da li je ovdje ili na LPR.
Nisam siguran ali mislim da su njemačke gradnje.

Naravno da je naveo, i zna gdje su,

Mea culpa, Mea maxima culpa! 

[ilirija]

Krađa trsatskih zmajeva

Koliko god bile poznate crtice iz povijesti, još ima zanimljivih tema. Iznimno ću pisati o slučaju od prije 90 godina koji nisam izravno vidio, ali posljedice jesam.
Talijanski okupatori harali su gradom i pljačkali i uništavali našu imovinu. Jednog jutra proširila se vijest ulicom Račkoga o događajima na Trsatu.
D’Annunzijevi banditi provalili su u Frankopansku kulu na Trsatu i otuđili jednog od dva velika brončana zmaja koja su krasila ulaz u kapelicu Mir junaka. Pljačkaši su kip zmaja dignuli s postolja, omotali vrećama i konopom htjeli spustiti plijen na lujzinsku cestu. Vez je popustio i ukradeni zmaj pretvorio se u krhotine.
Toga dana cijela je ulica Račkoga, pa i ja s roditeljima, krenula u šetnju prema Orehovici da na makadamskoj cesti promatramo i skupljamo krhotine trsatskog zmaja.                   

Maks Peč

[ilirija]

Iz prošlosti Rijeke

Nesuđeno parkiralište

Svršetkom rata 1945. godine, posjetio me dobar prijatelj, arhitekt Zdenek Sila u inspekcijskom uredu. Došao je tražiti pomoć za oce franjevce s Trsata koje je pomagao pri obnovi vjerskih zdanja. Naime, mjesne vlasti Trsata odlučile su zemljište ispred crkve pretvoriti u parkiralište za vozila. Zamislio sam se poznavajući teren. Trebalo je spriječiti tu namjeru.
Rat je mnogo toga opustošio. Ogradu i dvoja velika željezna vrata odnijela je okupaciona talijanska vojska u talionicu. Predložio sam da se teren uredi, isplaniraju puteljci i postave nova velika vrata na ulazu u park s bravom i lokotom i napomenom da moraju biti zaključana. Trebalo je ostaviti otvorena samo mala vrata uz crkvu za ulaz vjernika.
Teren je privatno vlasništvo i tko želi ući mora se najaviti franjevcima. Ukoliko bi netko htio nasilno ući, u tom bi slučaju postupili po zakonu o zaštiti privatne imovine. Franjevci su tako postavili nova željezna vrata i nitko se do danas više nije sjetio mijenjati namjenu terena ispred crkve. Danas taj dio krasi divan spomenik blaženom Ivanu Pavlu II., zamisao vrlog oca Serafina.   
               

Max Peč