Oš neš Bangladeš

[lappino]

Par riječi o zemlji, tj. par impresija, uz par slika. Informacija se ionako može naći na netu, ali dobro dođe koji put svojim očima vidjeti sve to.

Aerodrom u Dhaki me je nekako podsjetio na sovjetska vremena, siromašnošću ponude, te službenim osobama koje žicaju pare. Ova ekipa iz Bangladeša to, međutim, radi nekako ugodnije. Rusi bi rekli „DAJ ŠTA PARA!“, a ovi „Pa, ako može, ja bi premda te nadasve umoljavao dobivanje nekakve monetarne kompenzacije“…

Ceste su me isto podsjetile na ruske iz onih vremena, s rupama u koje može propasti tenk. Zapadni, naravno, ne ruski. Ponašanje na cesti je pak posebna priča. (A ja mišljah da sam sve vidio u Koreji ili Kini…) Uostalom, upišite u Jubito „Dhaka Traffic Jam“, pa će vam biti jasno. Još nešto, ovi u B. trube ko sumanuti. Kina (poznato trubilište u prometu, za koje bi npr. u Rusiji odmah dobili rafal iz kalašnjikova) je goli kukuruz za njih. Trubi se uvijek i svuda. Neprestano. Uzastopce. Što bjesomučnije, to bolje!

Lijeva strana, desna strana (vozi se inače lijevom) – ma to su finese.  U cijelom gradu, ne Dhaki, nego Chittagongu gdje sam bio, nabrojao sam 2 (slovima: DVA) semafora. Grad ima cca 4 milijuna ljudi. Semafori su radili, ali nitko ne da ih nije fermao 2%,  nego su svi radili kontra. Dok sam se vozio, vozač je nebrojeno puta namjerno ulijetao u škare, a to su radili i svi ostali na cesti. Inače, na cesti su auti u manjini, ali je dosta kamiona, buseva, motornih rikši-trokolica, te ponajviše rikši-bicikala. I nitko ne je8e nikoga! E, ali na to treba dodati i pješake koji se doslovno bacaju pod kotače. Da, i stoku krupnog i sitnog zuba, čim se malo udaljiš od centra. Na tim seoskim cestama najbolji su mi bili psi koji bi se razlegli nasred ceste, kompletno nezainteresirani za okolinu. A koje bi onda svi uredno zaobilazili…

Slike, par scena s ulice, slikano iz auta:













...

[lappino]

Zemlja je siromašna, očigledno, ali je ne treba otpisivati. Prvo, the only way is up, za njih. Drugo, radna snaga je jeftina tako da ekonomist s MBA mjesečno ima cca 200 eura – desetke puta manje nego u Jameriki. Oni koji pak režu brodove (o njima posebno kasnije) imaju cca 40 eura mjesečno. Naravno, to znači da će puna vreća svakojakih grickalica, sokova, sladoleda, štajaznam, koštati dobrih 2 eura. Najbizarnija scena koju sam promatrao uključivala je sitnu dječicu koja su kopala po otvorenom rovu kroz koji je tekla kanalizacija neopisivog sadržaja i još neopisivijeg zadaha. E, ali: prvo, nisu se odmah bacili na stranca tražeći pare kao što bi to učinili u Manili i, drugo: izgledali su kao da se ludo zabavljaju. Ima još jedna stvar: Gini koeficijent, koji definira srazmjer/nesrazmjer raspodjele bogatstva u državi je jednak za Hrvatsku i za Bangladeš. Pa nek se mi mislimo. Uglavnom, u jednoj rečenici, ekipa je siromašna, ali sretna.
Zemlja je 90% muslimanska, u praktičnom smislu. Znači da će stjuardesa u avionu svako javljanje započinjati sa Bismillahi Rahmani Rahim Allahu Akbar Allahu Akbar Allahu Akbar, i da će se cijeli dnevni raspored vrtjeti oko rasporeda molitvi. Također, hotel u kojem sam bio (neprilično bogat u odnosu na okolinu) bio je u susjedstvu nekog mujezina koji je non-stop recitirao svoje molitve, štagod, i to glasom prema kojem je onaj američki najavljivač UFC mečeva (IIIIIIIITTTTTTSSSS TAAAAAAJJJJJMMMMM!) uškopljeni bečki dječak. Istovremeno, ekipa koja je nekakva „srednja klasa“ veli da se danas manje drži do starih tradicija i običaja, i da je zemlja dobrano pozapadnjačena – i jest, u smislu nekakvog konsumerizma.


Tako da imaju i golf terene, a u smislu nacionalnog sporta imaju cricket, malo manji je interes za nogomet. Kriket je inače varijanta gvoša na travi:



Samo je cricket ipak malo manje jasan i razumljiv.

Golf tereni i lokalne Plitvice:





Također, primjer lokalnih kalafata:



...

[lappino]

Konačno, ono po što sam bio došao. Tj. ne baš, ali se radi o nečemu po čemu je Bangladeš poznat, a to je rezanje brodova.

Digresija: upita nas nadobudne studente brodogradnje jednom jedan profesor: „Zašto mi djeco gradimo brodove?“ Pa krenu filozofski odgovori tipa „Ploviti se mora“, „Mi smo pomorska zemlja“, „Nacionalnog ponosa radi“ itd... a profa se samo šeretski nasmije: „Mi gradimo brodove da zaradimo pare.“

Da ne idemo u dubinu, i brodovi plove da zarade pare. I plove DOK zarađuju pare. A kad više ne zarađuju, onda ih se vozi u Metis i prodaje na kilo. Metisi za brodove su ponajveć u Indiji  (Alang), Pakistanu (Gadani) i Bangladešu (Chittagong). Tu se sve radi o „nasukavalištima“, koja su planetarno poznata kao mjesta nevjerojatno grozomorne ekologije i nevjerojatno grozomornih radnih uvjeta, uz dodatak široko raširenog dječjeg rada.

Svi se kao zgražaju, i žele nešto promijeniti, ali rješenje nije jednostavno. Konvencija iz Hong Konga, koju su 2009. godine potpisali predstavnici 63 zemlje, zamišljena je da se stane na kraj raspašoju u rezalištima brodova. E, ali. Konvencija nije ratificirana, a kaće, nezna se... Kao, ide se na to da brodovlasnici iz Europe ne bi smjeli svoje brodove slati na „nasukavališta“ (ali nitko ne može objasniti način na koji će se vlasnicima zabraniti da brod na samrti prodaju, ne znam, pseudo-vlasniku iz Burkine Faso, a ovaj ga pak pošalje di god mu se sprdne). Tako da će ekipa iz Bangladeša i dalje trljati ruke komadajući čelične mrcine.

Još par riječi o brodovima kojima je ovdje kraj puta. Često su to, naravno, dotrajale olupine koje mole da ih se baci pod brener. Ali, još češće se radi o brodovima koji su tehnički potpuno ispravni, i koji bi mogli ploviti još godinama i godinama. Ali su, jelte, prestali zarađivati novac, previše troše, preskupo se održavaju, ili jednostavno nemaju teret u dogledno vrijeme. I onda se ti i takvi potpuno ispravni brodovi, idu bacati na obalu - poput samoubojstva kitova...ne znam, meni je to fascinantno.

No, da ne duljim, evo par slika.











...

[lappino]

Konačno, evo još par bivših brodova koji još nalikuju brodovima...









Brodska oprema se naravno prodaje dalje, a npr. čamci za spašavanje dobivaju drugu ulogu...



...

I to je to, hvala na pažnji! 

[ilirija]

  Sviđa mi se ovaj dio o rezalištima.

[gorgoroth]

  meni se sve sviđa 

Btw mogao bi za novinara,neka te Novi list unajmi za reportaže 

[rijeka53]

... grozno, ofaj dobar freeLance 

[LLeon]

 
Pročitah u jednom dahu. Pogotovo ovaj dio o rezalištu brodova.

[milić]

Odlično si to prenio. Bravo Lappino! Tekst ima ritam, stil...A slike imaju oči. Kod tebe stavrno slika vrijedi više od tisuću riječi.
Smješkam se ispod brka, kojega nikad nisam imao. Zašto?
I mi u 3. maju smo negdje osamdesetih, ne da mi se gledati točno, kad smo gradili brodove za ČSSR, Slapy, znam da se jedan zvao, kasirali stare brodove. Više se ne sjećam čiji su bili, ali naši, mislim YU flota, sigurno. Možda Lošinjska? Makedonija je bio jedan brod. Još je u upravnoj zgradi Navoza njezin timun. Ukupno 4, 5 brodova, manjih.
A s tim je bilo cirkusa više nego je itko očekivao. Jedan nam se i potopio na ex 4. navozu. Više muke je bilo za izvući ga nego hm, za potopiti .
Tako da se za ove "tvoje" bosonoge autogeniste može reći da su majstori u odnosu na naše.
Kako sam čuo ondašnji Brodomaterijal je bio nosilac tog posla koji je u 3.maju od izvođačsa, čitaj šljakera, prihvaćen na nož. Dakle, mi režemo i šaljemo stari čelik u Vitkovice, a oni nama crnu metalurgiju za svoje brodove, a Brodomaterijal dobiva lovu i Moravičke holke.

[zokxy]

Lappino, duboki naklon i kapa dolje ...   

[fusher]

bohte*ebal!! od broda kabrijolet su storili!

[Sabina]

Odlična reportaža...obožavam priče izravno sa ulice ali i ova sa slikama sa"groblja brodova" je savršena...kod njih izgleda pojam "zaštita na radu" jednostavno ne postoji...samo nam ti putuj i šalji izvještaje 

[FiumeRi]

 
Odlična reportaža.
U rezalištu ne vidim niti jednu dizalicu ili bilo kakav znak "mehanizacije". 
Šta cijeli brod raskomadaju na ruke? 

[lappino]

Hvala svima na lijepim riječima.

Ovo o rezalištima zahtijeva malo više pojašnjenja, možda.

Prvo, nisam tamo išao po to, iako je mjesto jedno od najpoznatijih na zemlji upravo po rezanju brodova. Rahmat, portir u hotelu gdje sam bio odsjeo mi je doslovno nakon "dobra večer" ponudio svoje usluge kao vodiča po rezalištima*, koje je već pružao drugim strancima. Zna ekipa što vole izvitopereni zapadnjački umovi! E, ali, drugi dan ujutro nisam lika mogao naći, pa sam na recepciji organizirao taksi za neku solidnu lovu da me odveze "tamo" (a niti sam znao kamo, niti sam mogao uopće razmišljati da mogu upasti u tako neko mjesto). Ali, tad me nazvao kolega iz bangladeškog odjela firme mi, pa mi reče, jesi lud, ovako na kvarnjaka pa ići tamo, nego, daj da ja tebe osobno odvezem. I tako ja otkazao taksi, sjeo s kolegom i vozačem u auto i rezultat je na slikama. Ovo jedno rezalište gdje smo baš ušli unutra, to je bilo ko fol pod krinkom nekakve certifikacije, i naišli smo na vrlo dobar prijem. Također, pomoglo je što je bio neradni dan, pa okolo nisu bauljala sitna dječica s brenerima. 

Ovo o dječjem radu. Nisam očekivao da ću to vidjeti, i NISAM to vidio. Međutim, ako na ulazu u rezalište stoji natpis "Nema dječjeg rada (No child labor!)", to onda stavljam u isti koš s natpisima "Safety First!" - a sa slika se dobro vidi razina zaštite na radu... 

Pa treba malo više reći o tehnologiji. Brodovi se, bilo je već rečeno, nasukavaju snagom svojih motora, izabravši vrijeme kad je plima, tako da dođu što bliže obali. Nakon što se nasuču, s njih se skida sva oprema koju je moguće skinuti, tako da ostane goli čelik. Taj se goli čelik reže plamenicima, i ekipa koja to radi je obično najbolje plaćena. Naravno, budući da samo deru plamenom po čeliku bez gledanja di šta i kako, može se desiti da uzrokuju kakav požar ili eksploziju, pa se piše rashod djelatnika toliko i toliko. Ostale rutinske opasnosti koje oduzimaju život radnicima jesu otrovna/zagušljiva atmosfera u tankovima, te komadi broda koji padaju odozgo (TIMBEEEEER!). Nakon što se odreže komad/sekcija odgovarajuće veličine, ona se čeličnim užadima izvlači na obalu - to se radi vitlima (mehan'zacija!), ali ekipa koja vuče čeličnu užad do komada broda, bosonoga i jedva s gaćama na sebi, e upravo ona i jest zaštitnim znakom bangladešanske brodoreznje.

Eto.

_______________________
* Ovdje je reportaža lika kojem je Rahmat pokazao rezalište. Ima više dječice sitne u kadrovima.

http://www.travelyourassoff.com/2012/01/abandon-ship-chittagong-ship-breaking.html?showComment=1395058842624#c7992745306096292037

[elvis]