Foto reminiscencija

[milić]

Ovu zadnju sam mislio i ne staviti. Ali bila je jedina, a htio sam još samo to reći (da smo bili u restoranu).
Znači i tebi se slike naginju na moru. A ja mislio to mi je od Arbanasovog Humberta i piva.
(Ostao moj Talijan bez Humberta, ali je zato Omer skakao kao mladić. Kažem, ništa nije slučajno   .)

[ilirija]

(časna pijonirska, Ilirija)

 

Pusti priče dečko. Davno smo ti i ja bili piniri

[milić]

Pusti priče ...

i fataj se čaše!

[milić]

Krenuh danas put Lidla, kako bih potražio adekvatnu sijalicu za stajaću lampu koju kupih onomad u Palmanovi. Mišljah da je lampa kompletirana, ali vraga. Fali glavno na njoj-svjetleće tijelo. Pa sam doma imao par onih štednih žarulja, ali sve su dulje nego je sjenilo duboko. Pa mi sviti u okaco.
E, i idem ja tako šorom, vučem Narnčastu Zvijer, a on krepan ki pas. Zalinilo se to. Dva dana non lavora i evo ti rezultat. Pa je bija na onom najlakšem nivoju, onom 700x500 miksera ili čega već. A ja njiga danaska navija na maksota pa nek sopće.
E, i tako mi iđemo utabanim putom kad, vidi vraga, nešto novo.
Vrata od vežičke (koja se zove Pećine  ) vodospreme su otvorena. Ne baš širokim širom nego, ono, malkice užim širom. E, i ja uđem. Kad tamo njih par nešto gledaju i dumaju. Mislim si, u sebi, e baš si im ti falio. Ali oni me prijateljski pogledaše te se nasmijaše. (valjda sam karikaturalno izgledao) A ja, koristeći njihov trenutak smiješka ću:
-   A moren ja ku slikicu okinut, kad je već otprto?
-   A što ne bi mogli, u jedan glas će oni svaki za sebe.
I namještaj se ovako, namještaj se onako Narančasta Zvijer neće da proguta cijelu građevinu odjednom.
Na kraju konaca morao sam se povući odnosno zauzeti novi taktički položaj kako bi Narančasta Zvijer (u daljem tekstu NZ) progutala kuću u komadu. Ali, sad mi smetaju ovi radnici što tamo rade.
-   Razlaz i pristup' vanjskom zidu! – Dreknem ja na nje.
I začudo, poslušaše me .
I ja okidoh par fotki, a u strahu da me ne rasture zaboravio sam (ma vraga zaboravio, nisam imao ni na kraj pameti) ih priupitati dozvolu da malo unutrašnjost pofotkam.
Ali sam ih zato upitao što činidu.
Kaže, jedna mlada i zgodna (kad si u srebrnim godinama svi su mladi-lijepi) da stavljaju podnu, vanjsku rasvjetu. Vidi se i na slici ako se gleda u pod, jasno ne u sobi.
Evo, pa gledaj!





A joj…Skoro sam zaboravio da je ovo reminiscencija pa da vam reknem na što me ovo reminisciralo. Tu smo, iza vodospreme, pušili i na penjeve se igrali kad sam išao u peti i šesti razred OŠ Vežica.

[milić]

Spomenik Palim Vežičanima u NOB-i je dobar rad. Ne znam čijih je ruku to djelo, a ne da mi se tražiti. Znam da je jedan naš visoko pozicionirani član zaljubljen u taj spomenik pa bi on mogao znati autora.
Gledam sad malo izraz lica ovog borca od bronce. Energičan, pomalo odsutna pogleda, nos pravilan, osobnih znakova nema (tako nekako piše u starim vojnim knjižicama). Na glavi mu kačket koje baš i nisu šljakeri vežički onda nosali. Francuske kapice da, ma kačkete baš i ne.

[milić]

Ivica i Marica je bio moj omiljeni restoran. Znao sam nakon posla svratiti tu na pivicu, a ponekad i neku sitniju klopicu. Uvijek je bilo tu slanih srdela i inćuna. Pa bi meni i mom kolegi D. to jako prijalo uz pivo.
Danas se zove Na Sušaku i već godinama tu se s grupicom tečajaca engleskog iz Lingue nađemo dva puta godišnje. Jako dobar restoran. Uvijek dobijem ono što naručim ( a koja mudrost  , ali razmislite malo. Često se dobije i ono što se ne naruči). Kvaliteta je adekvatna cijeni. A cijene su ok. Bifteci su im za pet. Ali ja jedem lignje na žaru. 
Torta Sušak im je za šest!

[milić]

Busić mi uvijek zapne za oko. Ovo nije onaj što šopingholičarke voza iz TC nego neki čudni. Linija br. ne znam koji ali ide nekako od Žerveove do Drage pa onda do grada i Žerveovom opet u Dragu (ako sam dobro shvatio)
Međutim glavna zvijezda ove slike je vatrogasni dom na Vežici. Ne znam kad je točno izgrađen, ali nekako sredinom sedamdesetih bi moglo biti.(1977. tu sam polagao testove za vozački ispit. Kad su se čitali rezultati i podijelili testovi na mojemu je bila prekrižena nula. Mislio sam da sam roknuo ali ne. Imao sam 0 /nula/ netočnih odgovora  ) I čini mi se da je to bio dobar potez jer je dislociran od centra grada i velikih prometnih gužvi. Iskreno, ne sjećam se da sam ikad naletio da kola iz ovog Doma idu na intervenciju. A tome valjda pomaže smještaj ovog doma.

[milić]

A sad ću vam otkriti jednu tajnu. Samo vama i samo ovaj put.

Nekako u vrhuncu izgradnje Gornje Vežice krajem sedamdesetih prošlog stoljeća, hoću reći već je bila izgrađena, nekako ovdje, na ovom historijskom mjestu zaustavila se kolona automobila među kojima je bio i onaj koji je u svojemu blindiranom trbušiću vozio i najdražeg gosta svakog grada, svakog sela, svakog ratara i stočara, radnika i umnika, ratnika i pokojnika…Druga Tita. I njegovu drugaricu, drugaricu Jovanku.
Izašavši iz automobila riječki i okolni druzi ponosno su pokazivali svojih, ma dobro i tuđih, ruku djelo.
Drug je Tito bio zadovoljan viđenim pa je stručno primijetio::
- Lepo, bogami!



Lijepa je Vežica, meni skoro najdraža. Črjeni krovići, miće lešice po keh kalemi uspijevaju.

[milić]

Ovo je fotka koju sam postavio ovud kako bi vidjeli da se NZ raspalila jerbo je načula da sam spreman, pardon parićan baciti je u tri baje za smeće da se više nikad obnoviti neće.
Ma NZ, ne boj se dobra si dok samo laješ, a ne ujidaš.
(Naime, ča. Nisam zadovoljan s kvalitetom koju mi NZ pruža. Pa sam se razljutio i s krpicom za brisanje naočala par puta joj otro vidilicu. Uvidjela je da se ne šalim pa se malo i potrudila, poboljšala koliko ja vidim. A ovo, što  se slika malo nagnula nalijevo nije kriva NZ vengo ja, jer mi je srce malo nalijevo nagnuto, a što ću mu ja. Valjda je to prirodno. )

[milić]

Evo Vežice i to Gornje i opet.
A zašto i opet? Pa neke zvijeri, kad zađu u godine, se počnu ponavljati. Ali NZ je još mlada i zna jako dobro zašto je to uslikala. Osim one dvije ptice (šojka i vrana) spazila je nešto čemu ja ne znam podrijetlo. Naime, vaše oštro oko zamijetit će navrhbrda jednu malu bijelu kućicu. Onu lijevo. E, ta je već dugo tu. Ta vam je crkvica sv. Križa. E, ali ona druga bijela, mala kućica, što je to? To NZ muči.

[milić]

Ljudi božji, a žene moje, nemojte zanemariri ovo gornje pitanje. Dakle, što navrhbrda radi mala bijela kućica. Ako ne dobijem odgovor koji je potkrijepljen urbanistički i ekološki utemeljenim podatcima ja sam spreman leći na ovu prugu, po vežički štreku, i čekati dok vlak ne dođe. A onda se dignuti, dobro desetak minuta prije ne baš kad je ispod mosta sv. Ane, i u znak protesta, što se gradnjom te kućice narušio vjekovni izgled meni skoro najljepšeg dijela grada, odšetati do TC i popiti hladno pivo.

[milić]

I tako dođoh ja do Lidla.



 Ali ne nađoh ja lampadinu. Ali sva sreća da i mi konja za trku imamo, malo boljeg nego što je njemački. Nit je lipicanac, koji je i španjolski i austrijski i slovenski i hrvatski i ja mislim da više ničiji nije, nemamo ni onoga hladnokrvnjaka ni posavca ni bosanca nego talijanski Tower Center, koji je malo izvan centra.
A u njem prodavačica Luce, il se tako prodvaona zove? Bit će, jer je na čileanskom luce svjetlo. E, tu imade i lampi i lampadina i žarulja i žarnica. I nađoh ja jednu koja vrijedi više nego deset običnih. I kupih ja nju, a na kutiji piše nešto ovako:

kat.br. E27 LED 8 W
Uvoznik ANIMO D.O.O.Brajda 2
E sad je napeto:
Proizvođač: LUKSOMETAR D.O.O
Zemlja porijekla: HRVATSKA.

Pa mi ovo ni jasno da uvoznik, da zemlja porijekla HR, da nije nešto se dogodilo, da se nije Rijeka sa Sušakom i okolicom ...Ma ne, to je samo još jedan ----san.
A ni ovo mi baš ne sIjeda. Zar postoji još koja tvornica žarulja u HR? Imamo TEŽ, ako ga još imamo, imamo li i  Luksometar, pitam ja vas?
A da, i cijela cijena piše na njoj. Kunas 56- bez lipa.



 

[elvis]

Ta vam je crkvica sv. Križa. E, ali ona druga bijela, mala kućica, što je to? To NZ muči.

To je vodosprema.

A ni ovo mi baš ne sIjeda. Zar postoji još koja tvornica žarulja u HR? Imamo TEŽ, ako ga još imamo, imamo li i  Luksometar, pitam ja vas?

Ne znam točno kada ali mislim da već neko relativno duže vrijeme ni TEŽ ne proizvodi žarulje, još dok su bile klasične u modi, tj mogle su se pod normalno kupiti, par puta sam kupio TEŽove žarulje, vođen inicijativom "kupujmo Hrvatsko". Nažalost, sitnim slovima je na dnu pisalo Made in China (nije bilo Made in PRC  ), pa sam odustao od tog "domaćeg" proizvođača.

[milić]

To je vodosprema.

Hvala! 

Ne znam točno kada ali mislim da već neko relativno duže vrijeme ni TEŽ ne proizvodi žarulje, još dok su bile klasične u modi, tj mogle su se pod normalno kupiti, par puta sam kupio TEŽove žarulje, vođen inicijativom "kupujmo Hrvatsko". Nažalost, sitnim slovima je na dnu pisalo Made in China (nije bilo Made in PRC  ), pa sam odustao od tog "domaćeg" proizvođača.

Bit će da je tako nekako i s ovom sijalicom.

[mikimiki]

A sad ću vam otkriti jednu tajnu. Samo vama i samo ovaj put.

Nekako u vrhuncu izgradnje Gornje Vežice krajem sedamdesetih prošlog stoljeća, hoću reći već je bila izgrađena, nekako ovdje, na ovom historijskom mjestu zaustavila se kolona automobila među kojima je bio i onaj koji je u svojemu blindiranom trbušiću vozio i najdražeg gosta svakog grada, svakog sela, svakog ratara i stočara, radnika i umnika, ratnika i pokojnika…Druga Tita. I njegovu drugaricu, drugaricu Jovanku.
Izašavši iz automobila riječki i okolni druzi ponosno su pokazivali svojih, ma dobro i tuđih, ruku djelo.
Drug je Tito bio zadovoljan viđenim pa je stručno primijetio::
- Lepo, bogami!

Ja sam pak čula da drug nije bio zadovoljan viđenim, gledajući panoramu Gornje Vežice bez ijednog zasađenog stabla. Pa je naredio da se Gornja Vežica uredi hortikulturno. Da se posade stabla.