Foto reminiscencija

[ilirija]

Odmah, kad se pređe gornja cesta (nikad ne znam koja je koja: gornja je Kamova, a donja Trinajste divizije, ili obratno) smjestila se pećinska crkva kojoj isto ne znam ime. (Kemu se išće neka išće, pa neka nan javi).

[milić]

Evo i dokaza da sam u pravu. Oni meni da vrata zatvaraju, u mojoj zemlji, jedinoj. Ja nemam rezervnu domovinu ko neki, pa da moram trpiti to s...e.
Naime, ča.
Htio sam se popeti na onu grotu pa s nje uslikati Dagotovu kuću. Ali, nemere. Lokot na vrata pa se ti okreni, braco moj. Koji tvoj Dago-Švabo?
Mislim da ću osnovati fb grupu "Dolje lokoti s vratiju".




I tako sam se okrenuo neobavljena posla. Ali sam naletio na dvije prekrasne mlade žene. Sjedile one kod izgrafitirane kuće i jele. Vidim, ej kad su žemske u pitanju vidim kot sokol, u istim zelenim majicama pa pomislim možda su blizankinje. Priđem bliže, a ono jedna škura, druga bela. I otpočnem ja s pričom.
- Znate li vi cure, ko je bio Dago Tomamlinar, a?
Nemaju pojma. Aha, sad ću ja njih podučiti. Imam negdje to zapisano. Dok sam tražio gdje mi je, one će meni:
- Mi vam radimo u Čistoći i održavamo ovo kupalište.
Aha, mislim si, spremne ste za priču.
I dok su one jele mortadelu, kruh i pomidore ja sam im pričao i o Dagotu i o nekadašnjem izgledu ove plaže i o svemu i ničemu.
Ma baš smo se lepo napogovarali. Pa mi ova škura (kaže da ni Ciganka nego Romkinja) kaže da se zove Bona da ima 31 godinu i da ima troje djece. Najstariji sin jedanaest godina, a kćerke  5 i 8. I da ona nije nikakvu školu prošla. Ja pitam pa ča ni osnovnu, a ona će ma ni jedan razred. Ali mi se pohvalila da zna pisati. I htjela je da je uslikam. I jesam.
Ova druga mi je isto puno toga rekla, ali me zamolila da ništa ne govorim okolo. I neću.

[milić]

Dakle, nakon razgovora s njima, koji je trajao ohoho, pribrao sam se i pomislio eto neću obići sve plaže pećinske, ali do Vila Marije bih mogao.
Usput sam vidio da se Dagotova kuća dobro vidi i s ove pozicije pa me baš briga za Lenčevu lučicu.

[milić]

E tu ću stati. Ima još malo, ali ovaj tinypič me zeza sve u šesnajst. On će mene...Neće da me opslužuje više slikama. Ako neće on, znam ko oće. I to ne slikama.
 

[milić]

Odmah, kad se pređe gornja cesta (nikad ne znam koja je koja: gornja je Kamova, a donja Trinajste divizije, ili obratno) smjestila se pećinska crkva kojoj isto ne znam ime. (Kemu se išće neka išće, pa neka nan javi).

Tu sam još bio pametan pa sam znao prepisati. Ali, doći ćeš ti na moju, ja ne mogu to upamtiti.  Vjeruj!

[grašćina]

Ovi Milić vavik pohaja i nahaja nika lipa mista ka mi bude sjećanje na davnoprošlo vrime  kada san kot maletina po Pećinah se šetala...

[milić]

Evo, nešto se udobrovoljio tinypic.
Nastavljam...

I krenuo ja u osvajanje ovih par plažica. I naišao na Pajol. A prošli put, dakle s Damirom, bili i pili. Pa još jedan naletio pa opet popili. Ali, što se pilo, pitam ja vas? Piće koje je prava doktorica, kako je travaricu, koja sve liječi,  nazvala konobarica, i danas prisutna.
I sad Milić je u Hamletovoj dvojbi:
- Piti il ne piti, pitanje je sad!
Ma neću piti, ali jedan crtani mogu pročitati.
I tako, dok sam ja čitao,



zazvoni telefon. Opa, mislim si, nanjušio me onaj moj...
Ali nije bio prvopomisleni, već jedan drugi. I nasrnuo on da će doći do Pajola pa bog. A kako ćeš čovjeku odbit. Pa sam ja još malo čito i išao protegnuti nožice doklem on ne dojaše, pardon doveze se, jer je autom došao, a inače jaše motor.

[milić]

Prvo, što vam moram priopćiti, je da nigdje, valjda, nema vakog tuša. Ti se tuširaš, a noge se moče-morem. Nenadhebivo!

[milić]

I tako prošetao pa gledam plažu na kojoj mi fale poznata lica naših članica.

[milić]

I došetao do ovih, Ružićevih vratiju. Išao bih ja i dalje, ali doći će prijatelj.



Pa sam još malo, ipak krenuo naprijed. Vuklo me pa bog.

[milić]

Evo, ovdje se vidi, doduše ne baš zorno, mjesto gdje sam se najranije, tamo od 1965. kupao. Vidi se i poznata vješala, bez špaga i vješala, nama starijima dobro poznato mjesto za skakanje, a i po jednom starom avataru.

[milić]

Eto, samo do tuda je doprla moja nožica br. 42 danas. A imao sam puno veće planove…
Okrenuo se na petama i spazio ovo…


Tu je nekad bilo spremište od nekog birca, što li. Sjećam se da je tu, na tom mjestu, jedno vrijeme, čak prodavana pijača. Hladna, ledena limunada, ali i pivo. Čuo sam da je tu bilo svega i svačega. Ali to su samo priče…

[milić]

Još jedan pogled prema žirafama i gradu koji lješkari na ljetnom sunašcu.

[milić]

Ovaj pogled, u bistro more, me je podsjetio kako bi bilo lijepo okupati se u njemu, danas. Ali ja sam išao na more bez kupaćih, što i nije neki problem. Ali bio je dan i neki bi  mi zamjerili da sam se kupao u šotobragama ili, ne daj bože…

[Rijeka]

I tako prošetao pa gledam plažu na kojoj mi fale poznata lica naših članica.

Navukao se ti na Pajol, ccc ...