Foto reminiscencija

[milić]

Ovo mi se još nije dogodilo!
Da su vrata sjeverozapadne kule na Trsatskoj gradini zatvorena. Od kad pamtim postojala su vrata. Ali nikad nisu bila zalokotana. Zašto?
Možda se netko hotimice htio baciti s vrha? Možda se nekom tako prohtjelo? Vrag će ga znati. 
Intanto, vrata su zalokotana.





A htio sam napraviti jednu usporednu fotografiju staro-novo. Ne znam kad ću uspjeti.

[elvis]

Ovo mi se još nije dogodilo!
Da su vrata sjeverozapadne kule na Trsatskoj gradini zatvorena. Od kad pamtim postojala su vrata. Ali nikad nisu bila zalokotana. Zašto?

Ja sam naletio na zatvorena ta vrata prije par tjedana, ali bilo je relativno kasno 21-22h pa sam mislio da ih zatvaraju navečer. Možda su ih zaboravili otvoriti ujutro? 

[Kigor]

Ja sam isto naletio zakljucana i to usred dana prije koji mjesec

[milić]

Teško mi je reć kad sam zadnmji put popeo se na tu kulu. Ali tako, od oka, ima dva tri mjeseca. I bilo je otvoreno. I uvijek do sada su vrata bila otvorena. Je li to neki novi običaj, što li? No vidjet ću što je posrijedi.

[milić]

Danas mi, upoznat ćete ga u sljedećim reminiscencijama, kaže prijatelj, elvis budi cito, da su vrata zatvorena već par mjeseci zbog oronulog rukohvata na stepeništu. Ako laže on lažem i ja.

[milić]

Koje krasno današnje jutro, a?
Bilo je malo prohladno pa si mislim neću na kupanje nego na fotkanje.
I krenem tako ja s namjerom da pofotkam vilu Dagoberta Thurnmullera (ako sam dobro zapamtio prezime) i prođem nekoliko plaža. Pa koliko stignem. Ima dana...(više nego kobasica). 
Ukrcam se ja na busić 1B i tik-tak eto mene do Tovarića, kako mu tepaju Dražanke (ja čujo to). Ali neće majci danas kupovati milić, već ima on samozadani zadatak.

[milić]

A evo i već legendarnog busića. A tek šole... Čim smo izašli iz busa kraj nas je prolazila jedna ljepotica s još ljepšim psom. Rekla mi je da je to samojed. Bel kot beli sneg. Nisan ga uslikal aš bin bil raje nju, ma...

[milić]

Odmah, kad se pređe gornja cesta (nikad ne znam koja je koja: gornja je Kamova, a donja Trinajste divizije, ili obratno) smjestila se pećinska crkva kojoj isto ne znam ime. (Kemu se išće neka išće, pa neka nan javi).

[milić]

Nisu meni crkve i mise na pameti kad šećem Pećinama. Mladost, mladost me doziva iza svakog kuta. Gledam ove stepenice po keh smo hodili dok smo mladi bili. S Vežice bi išli na kupanje pa po njima bi se dokotrljali do ove ceste



pa onda poprijeko ceste do ovih, drugih škalina.

[milić]

One su spojnica s donjom cestom, od koje vode opet stepenice (lako je dok su stepenice nadolje, ali kad se one "okrenu" pa počnu ići prema gore... ) skroz do plaže. No, iskreno, tu sam se malo dvoumio. Da li da promijenim plan pa se spustim po njima (srce je zvalo) ili se držati plana pa prema Grčevu. No, kako sam ja bijo profesionalni planer to je značilo držati se plana, makar i mimo volje. Daklem, krenuo ja Naprijed (bez Tita i Nazora) prema zadnjoj busnoj stanici na Pećinama.

[milić]

Odatle opet po skalicama pa po kockicama (već jako rijetkim) prema vili od pokojnega Dagota.



I evo te kuće zarad koje sam već mnogi korak napravio.

[milić]

Do ovuda se može s autom, a dalje jok.
Mene ovaj stup tako podsjeća na, ma baš na, kameni stup. Baš se lijepo uklapa u ambijentalnu arhitekturu. 

[milić]

A sad po lojtrici dol, pardon stubama, kako se to pravedno kaže.
Kad sam ja bijo mlad nije se moglo birati put, odnosno skale. Imao si samo jedne po kojima si išao i gore i dolje. Sad moš birat. Tako npr. ja sam skrenuo, još u mladosti, lijevo, a vratio se... e, nisam desno. Jerbo kad se odozdo penješ naspram gore opet krećeš lijevo pa po lijevim stepenicama se popneš na vrh.
Di sam ono stao. Aha lijevim škalam prema dolje.

[milić]

Pa jedna dronovska moje ex plaže koja mi je sve milija-opet. (Možda zbog Pajola? Bio sam s Damirom neki dan tu, ali vas na forumu nisam izvjestio. Lakše je staviti sličicu na fb i čekat lajanje. )

[milić]

Ovdje, u ovoj izgrafitiranoj kući nekad je bilo živo , pogotovo preko ljeta.



Tu je bio restoran i kafić. Znam da je kafić vodila neka Gromišćica, joj što sam voleo Gromišćice, a baš i ne pamtim jesam li ikad išta izija u ovom restoranu. Koliko se sjećam bili su ćevapi i ražnjići, a valjda i još nešto. Ja sam znao s bratom oddignuti se iznad morske razine pa izist lignje kod Nikolnikova (valjda se tako zvao). Mora da je bila i neka buregdžinica jer sam se sad sjetio da sam polomio plombu na 7L dolje. Jeo "burek" s višnjama i ostao bez plombe.
Ova lučica, što se ovdje mrvu vidi, nastala je nekako početkom sedamdesetih kao odmorišni kutak radnika V. Lenca. Neki dan sam s nekim se svađao oko tih i takvih lučica. Ja bih to sve dao u najam strancima. Neka se bar nešto zaradi, a ne da mi razvlače kosti još iz doba socijalizma ondašnji podobnici. Saki k...c je mogao kupiti barkicu i T4 i popejevat se po plažicama od Urinja do Preluka.
Kad bi im se to oduzelo, bar bi se znalo ki more, a ki ne. Je tako, ja moren?