Foto reminiscencija

[LLeon]

dođi pa ćemo sva trojica na pivu. A to pivo je čarobna riječ.

Jao onima što već jutrom na uranku
žestokim se pićem zalijevaju
i kasno noću sjede
vinom raspaljeni.

Na gozbama im harfe i citare,
bubnjevi i frule uz vino,
a za djelo Jahvino ne mare,
ne gledaju djelo ruku njegovih.

Stoga će u ropstvo narod moj odvesti,
jer nema razumnosti...

(Izaija 5:11-13)

[milić]

Čita  se, čita...

Evo i prave slikice.

Evo i Lidla. Što napisati o ovom nadiranju, pretežno njemačkih, trgovaca. Naprosto čovjek ne može vjerovati da smo im, ovako mali i siromašni, interesantni. A evo, jesmo. Ima ih i neka ih. Iako mi je žao Brodokomerca koji, čini mi se, opet tone. Što bi rekli surovi kapitalisti – nisu se prilagodili novim vremenima. Danke Dojčland!
Meni je nekako u Lidlu ugodno kupovati. Primjećujem njemačku urednost i pedantnost. A u odnosu kvalitete i cijene čine mi se ok.



Kupio ja puretinu i još mnogošto. Čekao jednog prevoznika, kad zove drugi. Rekoh ja njemu, dođi pa ćemo sva trojica na pivu. A to pivo je čarobna riječ. Eto, došao čovjek, popričali, popili po pivo, a trećega još čekam. Vrag zna gdje je na pivi...

Što ovi, kako se danas kaže autoktoni, a što ovi od svukuda, a koje domaći zovedu prišliči. Mislin da je to grdo, da se ljude koji su izradili Rieku zove tako, mislim na to prišlič.

PrišliČ  očekivao bi Ć

Ti znaš da mi čakavci ne omanemo u pisanju i izgovoru glasova č i ć.
Stoga ovo je namjerno napisano zbog nakaradnog govora.
A autoKtoni nisi primjetio?

[elvis]

Ti znaš da mi čakavci ne omanemo u pisanju i izgovoru glasova č i ć.
Stoga ovo je namjerno napisano zbog nakaradnog govora.
A autoKtoni nisi primjetio?

 

Ma primjetio sam autoktoni, ali me je zbunjivalo ono č, em si domaći em domaći ne bi tako pa nisam bio siguran je li to namjerne a greška ili ne.

BTW kod nas su za ne-autoKtone govorili da su "od otale"

[fusher]

i spreka.

[milić]

Možda nista znali, ali u ovoj kući na Podvežici je stanovala, od prije cca pola godine pokojna,  popularna riječka žicarica Daj Babi Kunu. Inače pravog imena Miroslava Golubović. Kažu da se bavila najstarijim zanatom još od šezdesetih godina. Vjerujem da joj je dobro išlo jer je kupila, kako sam u ono  vrijeme čuo, stanić u ovopj zgradi koja je u ulici M. Kontuša, na broju 6A. Imala je i auto, škodu RI 105-01. Malo je onda automobila bilo po Rijeci. Znam da smo mi kao dečkići, negdje 65.-66. po ljetu igrali u Kontuševoj, 100-tinjak metara niže od ove zgrade, nogomet bosi.  Tek je bila napravljena cesta i postavljen asfalt. Jako su često stradavali vršci prstiju na nogama. Pogotovo kad bi htio «potkopati loptu».
Znači, igrali bi nogomet, recimo kvarat ure, pa kad bi naišao auto stali, pa onda opet nastavili. Na mići goli.
Voljeli smo, u to doba, strašno nogomet. Među ljubiteljima nogometa bio je i Miroslavin sin Boris. Malo smo se družili, jer je on par godina mlađi pa kad ti imaš čak 12, 13, a on 9, 10 to je ogroooomna razlika. Jednom prilikom gledali smo trening Orijenta. Onda nam je Orijent bio vrh nogometa jer su igrali stvarno odlično, a trener je bio Ivan Đalma Marković. Igrači su pucali na gol, onaj prema Kontuševoj ulici, a kraj gola je stajao Miroslavin mali Boro. Lopte su sijevale oko njega, ali on nije mario.
Đalma se ljutio na njega vičući:
-   Boro (pazi, znao mu je ime!) makni se, lopta će te!
Ali on je i dalje tamo stajao i vraćao napucane lopte. Odjednom ga je lopta tako snažno pogodila u glavu da, vjerujem i danas osjeća posljedice tog šuta. Nažalost, očito je Borotova glava bila važnija mojim mislima nego sam pucač. Danas mi je žao da nisam zapamtio i tko je pucao, tako snažno.

[milić]

 U zadnje vrijeme često viđam ovaj šareni autobus oko kojega se već  prolilo mnogo tiskarske boje i žuči. Ovdje je prilegao kako bi nastavio, mislim, za Tower Centar jer mu je to jedna od stanica. Simpatičan tuRIstički autobus. I sve bi to bilo dobro i lijepo da se njime voze turisti. Od Opatuije do Rijeke i nazad, kako je predviđeno rutom. Ali, avaj! turista nema pa nema. Nema ih već godinama pa da bar ponekad popune ovaj autobus. Autobus voza samoga sebe i šofera. Zašto je tomu tako? Aj bo. Ali, gledajući ga ovako veselog, a u duši žalosnog, odlučio sam da ću, tamo negdje u devetom mjesecu, kad zahladi malo, provozati se njime do Opatije, prošetati lungomarem i vratiti se. Cijena karte, cijelodnevne je 50- kuna, ali njome možeš, kako to domaći kažu, hop on – hop off na sve Autotrolejeve buseve bezbroj puta u jednom danu pa i na ovaj TuRIstički, oslikan by, meni dragodjetinjasti, akademski slikar Vojo Radoičić.

[milić]

Opet je otvoren, a što bi drugo nego, kafić na mjestu nekadašnjeg, vrag bi mu zapamtio ime, ali zapamtio sam da su govorili da je vlasnik bio nekadašnji prvotimac Rijeka, HNK je li, Tadić. Aha, sad sam, nekako kroz maglu, vidio da se zvao Pomodoro, ili tako neka izvedenica od Oro-ta. (Jedan moj došao u GKR i traži knjigu:- Šjora imate ča od Rusota!? Hihihi). Nisam još bio u ovoj Santi, kako vidim sad na razvijenoj slici da se kafić zove. Nadajmo se da se i ovaj neće tako brzo zalediti u poslovanju kao onaj prethodni tj. Pomidoro ili kako već.

[milić]

A ovdje, u ovoj Beertiji je probrana ekipica udrugaša u nekoliko navrata održala post partijadu. Nisam već dugo svratio tu, a morao bih, makar da vidim jesu li sve boce na broju. Pred neko vrijeme, ma ko će sve to popamtiti, ako ne zapišeš up to day kako kaže moj dragi trsatski marinero K. a koji kaže i da voli čitati moje foto reminiscencije, čitao sam da su beertijaši otvorili i hostel. Pa neka neko priča da se traži najviše de luxe kategorija, a puna je Rijeka hostela. Pet, šest komada u zadnja dva, tri lita.

[milić]

U ovom prostoru, mnogima znanom, a nekoj poosebito, danas je autoservis, a nekad se tu iznajmljivao alat i popravljao. Stalno sam to imao na umu, ali kad bih, rijetko, zatrebao kakav alat, ja bih zaboravio da se to i iznajmljuje. Zato bih se brzo sjetio prijatelja kakvog i otišao do njega po besplatni najam. Je to ta prokleta primorska špažićarija, ča li, ali ja se stvarno nikad u tim trenucima nebih sjetio iznajmljivačnice alata na Trsatu. Izgleda da je zbog mene i zatvorena jer ne vidim više tu reklamu za iznajmljivanje alata.



Ali, to nije sve!
Čitam i ne vjerujam svojim očima, pardon oku. Je li to moguće, ljudi moji, da se daje na znanje i ravnanje obavijest da taj i taj servis besplatno izmjenjuje ulje, sve filtre i dijelove kočnica. Ma je li to moguće??? Tribalo bi to izvidit!



 

[Asterix]

Miliću, ti skoro pa si kod mene doma došao . Iznajmljivač alata se preselio na drugu adresu zbog nižeg najma.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[elvis]

Čitam i ne vjerujam svojim očima, pardon oku. Je li to moguće, ljudi moji, da se daje na znanje i ravnanje obavijest da taj i taj servis besplatno izmjenjuje ulje, sve filtre i dijelove kočnica. Ma je li to moguće??? Tribalo bi to izvidit!

Ništa čudno,ali samo pod uvjetom da sve to kupiš kod njih.

[milić]

Miliću, ti skoro pa si kod mene doma došao . Iznajmljivač alata se preselio na drugu adresu zbog nižeg najma.

U ovom prostoru, mnogima znanom, a nekoj poosebito,...

 

Čitam i ne vjerujam svojim očima, pardon oku. Je li to moguće, ljudi moji, da se daje na znanje i ravnanje obavijest da taj i taj servis besplatno izmjenjuje ulje, sve filtre i dijelove kočnica. Ma je li to moguće??? Tribalo bi to izvidit!

Ništa čudno,ali samo pod uvjetom da sve to kupiš kod njih.

Ali to ne piše. 

[elvis]

Ali to ne piše. 

Nisam bio kod njih ali znam da sam već kod par servisa vidio reklamu da besplatno ugrađuju dijelove kupljene kod njih. Tako već godinama mijenjam žarulje u autu, kupim kod Mezgeca i on mi je odmah ugradi. 

[fusher]

besplatan servis a litra ula 200 kun...a mane seru da je puno 150 za ruki

[Rijeka]

...  odlučio sam da ću, tamo negdje u devetom mjesecu, kad zahladi malo, provozati se njime do Opatije, prošetati lungomarem i vratiti se. Cijena karte, cijelodnevne je 50- kuna, ali njome možeš, kako to domaći kažu, hop on – hop off na sve Autotrolejeve buseve bezbroj puta u jednom danu pa i na ovaj TuRIstički, oslikan by, meni dragodjetinjasti, akademski slikar Vojo Radoičić.

Mogli bi svi zajedno