Foto reminiscencija

[mikimiki]

Dobar je i iz Roka Opatija. Njihov fast food se zove Veloce by Roko.

[milić]

 
Sa sreća da niman lasi inače bin jih se oskubal!
A ima li kakvo dobro pecivo, na pr. u Mošć. Dragi, pa da si ga svako jutro idem kupiti.

[ja moren]

CITAT MILIĆ-neki dan

Ali onda sam se sjetio jednog dodađaja iz moje, ne tako davne, prošlosti.
Netko zvoni na vratima. Otvaram kad ono mlada cura. Nešto mi gura u ruke. Ne, hvala...I zatvaram vrata. Nato će ona:
-Zar se kod vas tako zatvaraju vrata pred ljudima.
I tu me dobila.
- Izvolte, uđite...
I pričamo mi tako o svemu pomalo, a ona je plesala u ovoj folklornoj sekciji, koja se vidi gore. Pa je iz Pregrade, pa je upoznala novi način razmišljanja o životu, pa ovo pa ono.
Meni, te sekte, idu na klinac.
- Ali, vjerujte mi, ja bih sve učinila da privučem jednog novog vjernika.
- A bi li ti, sad tu i ovdje legla  samnom, kad bih ti rekao da ću vam se pridružiti?
- Ali, gospodine, pa ja sam u celibatu.
I ode mala, zaboravio sam joj ime, tako da je sve prašilo za njom. I žena se kasnije smijala na ovu moju pričicu.
Da celibat...A sigurno ni pivu ne toče tamo.
E lipi moji šesni Harekrišnovci. Ostadoh ja tute


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Spametilo me je to jenega vica

pozvonil jehov svedok na vrata i čovek neki mu je otpr

dobar dan- dali možda imate par minuta da malo popričamo?
Čovjek širon otvori vrata-i rukun pokaže prema dvevnen boravku-"evo..izvolite sjednite malo..

Gost se posede na kauč a domaćin pasa skuhat kafe va kuhinju...nakon par minuti evo ga van z dve šalice kafa i stavi na stol i reče: evo izvolite,a sada mi recite ...ča ste ono oteli popričat?




NE ZNAN-vi ste prvi ki me ikad va kuću pustili....

[milić]

Iman ja priču i od Jehovih svedokinj, ali o temu ćemo meki drugi put.

-------------------------


Eto mene u vežičkoj tržnici. Nisam bio u njoj, moram dobro razmisliti, barem deset godina. Ma i više.
Još dok sam uslikavo ulaz ova bjonda ženskica mi se učinila poznatom. I je! Ona se, naime balzamirala. Takva je bila i prije 30-ak godina, dok je radila u 3.maju. Doduše, nije bila naša zaposlenica, nego Kemikalije iz Zagreba. Preko njih smo nabavljali boju i ljepila te ostale kemijske proizvode. Uvijek je imala punđu, po tome je bila prepoznatljiva. Onda i sad. Zaboravio sam kako se imenuje.
Ako malo bolje pogledate, Zokxy je otvorio ekspozituru naše Udruge. Trafika se kliče 051.
E sad, hoćemo li mi kao Udruga to trpjeti, a bez da Skupština to odobri? Mislim na samovolju i to…? Drugarice i drugovi smatram da drug precednik nije u pravu kad otvara ekspoziture po Vežici i okolnim selima. Ajde, da podmiti zadrugare i autora imena s kojom Velebitskom, još bi se mogli i dogovoriti. Ali ovako, bez da je pito…Ne more to tako, drug precednik!

[milić]

Ušo ja nutra. Na ovom nivoju tržnice, čim uniđeš, s lijeva i desna nalaze se štandovi s voćem i povrćem uzgojeni na vežičkim vrtovima, kojih ima svegačega, evo ja neki dan brojo, pet. Netko mi je reko da je to sve roba koja se kupi na veletržnici pa se preprodaje ovdje, ali ja uto ne vjerujam. Moguće da i ima takovih slučajeva, ali ne vjerujen da bi moji Vežičani to dugo trpili. Pa oni znaju što je prava roba, a ne ona od prekupaca i nakupaca i tako to, jelte. Pa svi su oni odrasli uz poljoprivredu. Što ovi, kako se danas kaže autoktoni, a što ovi od svukuda, a koje domaći zovedu prišliči. Mislin da je to grdo, da se ljude koji su izradili Rieku zove tako, mislim na to prišlič.
A da, odo ja malo ušir. Ma tu je nekad radila moja, predmalo umrla rojakinja Marica. Jedared, kad nije bilo kalanpera, ona mi nabavila semenski iz Međudrave, pardon Međumorje. Jebga, tako nekako.
No, ona je radila na lijevoj strani, dolje prama moru. Sad je tu neki mesar Bržola. Valjda mu je to prezime jer bi mu ime bilo malo drugojačije. Ive il Mate, a ne Bržola. Sad sam se setio da je prezime Bržolica. E, to su hercegovska prezimena. Bržolica, Mimica, Slavica, Lozica… To meni reko jedan što samnom radio.
Osim tih povrtlara i mesara nema više niš. 
Tu me bilo sram slikat, da ove placarice ne pomisle da ću jih metnut u Plejboj pa sam se spustio dole, na nižju etažu. E tu brale imaš što vidit.
Evo, pa gledaj!

[milić]

Pobjegao sam van, bržebolje. Samoća i praznina ubijaju. Života, života hoću!
I kud ćeš ljepši život nego cvrkut malih Vežičana iz Dječjeg vrtića Galeb.
Ne znam točno kad je ovaj vrtić napravljen, jer meni nije trebao, a ni mojemu sinku. Bit će da je tu od kraja sedamdesetih, tako nekako.

[milić]

Ajmo mi dalje prema Lidlu. Naime, to je bila misao vodilja i cilj današnjeg puta. File svježi pureći 45,99 per kilogram. A tek pivo! E, to ne bih trebao ni spominjati, jer ima ovdje puno njih, lakomih na pivo, pa da mi ne razgrabe sve ove, po povoljnoj cijeni.
Ali dugo je još do Lidla.
Boćarski dom na Podvežici.



Ja sam svega par puta u životu boćao. Zna se koji je moj sport bio.  Ali ovo je stvarno sport ovog podneblja. Dok ga neki niti ne smatraju sportom. Sjećam se da je moj tata, još dok smo živjeli na Pehlinu, boćao za tamošnji klub. Bio je odličan koštador. A glavni izbijač im je bio jedan bez ruke. Barba Ive Šepin – Ivan Host, ali nije Venturi…... Sigurno, jer je bio dugo godina šef osiguranja u 3.maju. A to nije mogao biti svatko. U to vrijeme, dakle radi se o ranim šezdesetim godinama XX. stoljeća, malo je bilo mesinganih boća. Tatina je bila od bakelita, a pazio je na nju kao da je od zlata. Nakon meča oprao bi je te stavio u vunenu čarapu pa u ormar, među rublje.
I danas jedna grana moje familije nešto znači u boćarskom sportu. (Ilirija, Zokxy i Damir V. će shvatiti koja je to grana, kad napišem da nam je glavna grana te familije platila turu, onu večer u Kapu….)

[milić]

PIK-ova pekara na Vežici. Ovo je ulaz. Moj tetak, valjda se tako zove muž od mamine sestre, je bio vozač tu. Samo što se tada firma zvala Pek.Pod. Pekarsko poduzeće – Rijeka. Evo, sad za 1. maja je prošlo pedeset godina kako smo se dokotrljali u ove krajeve. A barba Ivica, tako smo mu tepali, a ime mu je bilo Ivan, nas je kamionon, neki Fiat, doselio iz Pehlina. Koja ljepota je bilo živjeti u onakvom, za ono doba, modernom stanu za razliku od Pehlina, gdje smo imali jednu sobu i kuhinju te zajednički zahod. Stvarno se nekad gazilo ljude, male radnike. Nakon desetak godina rada u poduzeću, evo ti brale stan pa ti misli što ćeš s njim. Moraš ga uzeti, jer stanogradnja ne čeka nikoga, pa ni tebe.

[milić]

Autopraona na Vežici. Dugo je tu. Nekad je bila prizemnica, a sad je, eto katnica. Nisam baš puno novaca ostavio u njoj, što se tiče pranja auta. Ali do nje ima i kafić. Ma ne bojte se, nisam ni tu puno ostavio. Ponekad s prijateljima, što sadašnjim što bivšim, znam tu zslutat, ali ne prečesto. Ta nije mi uz put a još manje uz kuću. Na Trsatu i oko mene  (Ha kao da sam centar svijeta-egocentrike mrzim, osim sebe…) sve vrvi od kafića, a ja ću u praone. Moš mislit.

[milić]

Vatrogasni dom na Vežici je napravljen sedamdesetih. Sjećam se da sam polagao pismeni dio vozačkog ispita. A to je bilo 1977. godine. Kasnije se tu, osamdesetih, dijelilo bonove za gorivo. Koje godine? Aj bo.

[milić]

Ulica Draga Gervaisa. Od nje je nekako krenula izgradnja Vežice. Od nje prema sjeveru. Ona pa Kvaternikova, pa  Kontuševa, a kasnije i Gornja Vežica.

[milić]

Evo i Lidla. Što napisati o ovom nadiranju, pretežno njemačkih, trgovaca. Naprosto čovjek ne može vjerovati da smo im, ovako mali i siromašni, jnteresantni. A evo, jesmo. Ima ih i neka ih. Iako mi je žao Brodokomerca koji, čini mi se, opet tone. Što bi rekli surovi kapitalisti – nisu se prilagodili novim vremenima. Danke Dojčland!
Meni je nekako u Lidlu ugodno kupovati. Primjećujem njemačku urednost i pedantnost. A u odnosu kvalitete i cijene čine mi se ok.



Kupio ja puretinu i još mnogošto. Čekao jednog prevoznika, kad zove drugi. Rekoh ja njemu, dođi pa ćemo sva trojica na pivu. A to pivo je čarobna riječ. Eto, došao čovjek, popričali, popili po pivo, a trećega još čekam. Vrag zna gdje je na pivi...

[ilirija]

Evo i Lidla. Što napisati o ovom nadiranju, pretežno njemačkih, trgovaca. Naprosto čovjek ne može vjerovati da smo im, ovako mali i siromašni, jnteresantni. A evo, jesmo. Ima ih i neka ih. Iako mi je žao Brodokomerca koji, čini mi se, opet tone. Što bi rekli surovi kapitalisti – nisu se prilagodili novim vremenima. Danke Dojčland!
Meni je nekako u Lidlu ugodno kupovati. Primjećujem njemačku urednost i pedantnost. A u odnosu kvalitete i cijene čine mi se ok.



Kupio ja puretinu i još mnogošto. Čekao jednog prevoznika, kad zove drugi. Rekoh ja njemu, dođi pa ćemo sva trojica na pivu. A to pivo je čarobna riječ. Eto, došao čovjek, popričali, popili po pivo, a trećega još čekam. Vrag zna gdje je na pivi...

Jesam nešto propustio?

[Sabina]

Evo i Lidla. Što napisati o ovom nadiranju, pretežno njemačkih, trgovaca. Naprosto čovjek ne može vjerovati da smo im, ovako mali i siromašni, jnteresantni. A evo, jesmo. Ima ih i neka ih. Iako mi je žao Brodokomerca koji, čini mi se, opet tone. Što bi rekli surovi kapitalisti – nisu se prilagodili novim vremenima. Danke Dojčland!
Meni je nekako u Lidlu ugodno kupovati. Primjećujem njemačku urednost i pedantnost. A u odnosu kvalitete i cijene čine mi se ok.



Kupio ja puretinu i još mnogošto. Čekao jednog prevoznika, kad zove drugi. Rekoh ja njemu, dođi pa ćemo sva trojica na pivu. A to pivo je čarobna riječ. Eto, došao čovjek, popričali, popili po pivo, a trećega još čekam. Vrag zna gdje je na pivi...

Jesam nešto propustio?

Tu je Lidl iza šumice  ... sad će to milić popraviti

[elvis]

Što ovi, kako se danas kaže autoktoni, a što ovi od svukuda, a koje domaći zovedu prišliči. Mislin da je to grdo, da se ljude koji su izradili Rieku zove tako, mislim na to prišlič.

PrišliČ  očekivao bi Ć