Foto reminiscencija

[milić]

Okrepljen sv. štrudlom od sira ( 7 kuna komad) nastavljam prema plaži Grčevo za koju vidjeh  na fb da je postala gradilište.
Prije pogled prema brodogradnji. (Danas me zvalo da idem na ručak s pemzionerima od tremađo. Ma san rekal ne, hvala ja se ne ćutim penzionerom, magari san već skoro dvajset let u pokoju.)



Nastavak sjutra...Čini mi se da je dobra serija na HTV1. Mašem...

[milić]

Eto, to sjutra je u mene više od tjedan. A što ćeš, brale, kad su u mene dugi metri. A nemam blage ni što je s tom serijom Kuća od karata ili tako nekako. Bum videl.
Daklem, stadosmo prilikom spuštanja prema plaži Grčevo, meni nekad omiljenoj. Moj uži krug ju je zvao i Grobnička jer su se tu uglavnom kupali Grmošćani. I Gromišćice, jasno (Potdrav Jasenki!).
Pa da vidimo što se to tamo doli, puli mora događa odnosno dela.

[milić]

Tu je pozicija Pajol bara (Barem se to tako zvalo pred par godina.). I na/oko njega se nešto radi. Čuo sam, i fotkajući ovo, uglavnom negativne komentare oko ovih radova. Te nagrđuje se obala, te koncesionari će naplaćivati pa se nećeš moći besplatno kupati, te ovo i još ono. Ja nebih bio isključiv. Treba vidjeti kako će to izgledati pa onda reagirati. Pa i rušiti ako treba. (S tim da sam ja star za revolucionarne zahvate u prostoru pa to prepuštam mlađima i nezadovoljnijima.)

[milić]

Popeo sam se stepenicama prema, zamisli samo, gore. I ugledah jedno novootvoreno radilište. (Kažu da je senilcima super, stalno im je nešto novo i zanimljivo. Tako i meni s ovim radilištem – tko zna od kada je tu, ali ja ga prvi put spazih.)
Vidjet ćemo što će niknuti tute. To radilište je na lijevoj strani, malo prije stepenica koje vode drito na bus station. (E jessm objasnio!?)

[milić]

Aha, imamo mi i ovu slikicu.



Dakle, preko puta ove kuće je to gradilište.
Ali nije kuća uslikana zarad objašnjenja pozicije gradilišta, već zarad jedne divne uspomene na jednu osebujnu žensku.
Gospa Lea je bila rođena Mariborčanka koja je ranu mladost provela u Ljubljani. A onda je došao rat. Netko je tražio prostor za širenje, a netko je morao bježati iz svoga doma. I tako je Lea, inače Židovka, morala sa svojom familijom pobjeći pred nacističkom nemani u Srbiju. Ne sjećam se točno gdje, ali negdje u  pripi….u. Sad možete zamisliti Leu i njezine, koji su gradska gospoda, u selendri. Ali, kako je ona lijepo pričala o tim seljacima, Šumadinci su bili. I rat je završio, a Lea, školovana ženska, upoznala nekog Kordunaša u Beogradu. On novinar ona direktorica nekakve političke škole, ako sam dobro shvatio. I krenuli u novi život u BG.
Djece jok, a standard hop-hop. I priča ona kako su se ludo provodili. Mrcina da ju je varao gdje je stigao, ali ni ona da mu nije ostala dužna. Dapače, kaže da misli da je vazda vodila. I tako se godine kotrljaju, a dolazi i bolest i starost. Ode Kordunaš u grdnodobra spominjanja. Lea sama u BG, a sestre jedna u LJ druga u RI. I Lea stan u BG zamijeni, onda su stanovi bili još društveni, i dođe u RI. Još se dobro živjelo. Penzija solidna. Putuje se, bolest pomalo kreše, ali može se još puno toga.
Došao i nesretni rat. Lei penzija prečetvorena. I ne može se više putovati, ma ni sladoled kupiti. I tu uskače moja punica koja se s njom poznavala još od prije onoratnih vremnena.
Ode i punica. Ostala Lea i udaljena familija njena, koja je imala i svojih briga.
Svako toliko bi je mi pozvali na ručak, prošetali s njom Pećinama, pozvali na kavu…Pokloni, prilikom posjeta, su se sastojali od mesa, pašte, fažola…Kao to je domaće pa probajte.
I ode 2006. Lea, negdje u ožujku, a u srpnju i moja Bronka…
Ma ote u klinac vi i reminiscencije, rasplakali ste me.
Idem kuhat.
Ali prije, još samo malo cvijeća za Leu i Bronku. P. u M!

[Kont]

 

[Asterix]

miliću 

.. i svaka čast za ovo napisano ... u potpunosti se slažem

Ja nebih bio isključiv. Treba vidjeti kako će to izgledati pa onda reagirati. Pa i rušiti ako treba.

[elvis]

standard hop-hop. I priča ona kako su se ludo provodili. M Još se dobro živjelo. Penzija solidna. Putuje se, bolest pomalo kreše, ali može se još puno toga.
Svako toliko bi je mi pozvali na ručak, prošetali s njom Pećinama, pozvali na kavu…Pokloni, prilikom posjeta, su se sastojali od mesa, pašte, fažola…Kao to je domaće pa probajte.

Zašto sam pomislio na basnu o crvčku i mravu ...

[milić]

A da Elvis. Iz istog šinjela smo ispali.
____________________
A  ja se zezam s tom basnom jer ima jedan oprečan vic.
Pa počujte ga.
Mrav je cijelo ljeto radio, znojio se, a cvrčak udarao u tamburu, kupao se i opsluživao Švabice.
Znojeći se tako mrav je stalno mislio na to kako će ova propalica od Cvrčka, sad velika slova da ih personaliziramo, kad zašviče bura, snjegovi i to doći na vrata i sramežljivo ga priupitati nešto za jesti, grijati se...
I prođe ljeto, jesen pa dođe i zima. I s njom bure, snjegovi...
Kad jednog jutra kuca Cvrčak Mravu na vrata.
- Aha - pomisli Mrav - sad ću mu ja održati bukvicu o plandovanju.
- Što je? - grubo će Mrav - Došao si me pitati malo hrane ili...?
- Ma ne! - brzo će Cvrčak.- Znaš cijelo ljeto sam ganjao Švabice pa me se jedna sad sjetila i pozvala na skijanje. Ali ima i jednu prijateljicu pa je rekla da dovučem još nekoga sa sobom.
- A ne mogu ti ja, znaš nemam novaca. - razočarano će Mrav.
- A onda ništa, odoh ja pitati nekog drugog. - Cvrčak će pomalo razočarano.
I ode on.
Mrav pokunjeno ulazi u kućicu pa se nečega dosjeti.
- Ej, ej Cvrčak!!!!
- Da, ipak ideš. - poskoči Cvrčak.
- Ma ne. Nego sam ti htio reći da ako negdje tamo, na skijanju, sretneš onog blesavog La Fontainea da ga pošalješ u tri piz.. materine!
 

[milić]

Ajmo mi dalje s lijepim uspomenama.
U ovoj, meni jednoj od najljepših, hm htjedoh napisati kuća, ali ima puno ljepših kuća. Ne znam, ajmo probat ovako.
Čini mi se da je ovo jedno od najljepših mjesta u gradu i okolici za življenje. Ova prizemna kuća u Radničkoj ulici, malo udaljena prema istoku od Orijentovog igrališta, je dovoljno velika da se smjesti familija, a oko kuće prostora koliko ti srce želi. Ne znam do kad će moći imati ovako velik prostor za sebe, ali dok traje-traje. Ima i viška prostora u samoj kući jer je nekad, tamo oko 1993. tu bio i muški frizer Mušketir. A frizerka je nosila ime Nada. Tu je radila par godina, a onda se odselila negdje na Škurinje. I Mušketir je zatvoren.
Nažalost ova fotka je isto dosta loša, očito Narančasta zvijer nije danas u formi. Mrcina, špara se za sutra. Zna on kad treba biti najbolji.

[milić]

Prekjučer sam bio u gradu i malo izveo sebe u šetnju. Pa sam završio na placi, nakon DAR i GKR.
Uvijek mi se srčeko razigra kad vidim ovaj parkić. Od prvog dana, kad je još nastajao mi je bio nekako obećavjući. I je, na kraju je ispao baš onako šmekerski. Jasno da je najljepši u ovo doba, ali i u drugim periodima nije za zažmiriti, kad si uz njega. Sad u zadnje vrijeme kupim nešto od voća, ili kakv kolačić pa sjednem i blejim u golubove, kojima ni zrno ne dam, rascvale ruže, njušim ružmarin i ljeto u zraku.

[milić]

Inače, da se razumijemo, ja ne volim kupovati na placi. Najviše zbog gužve. Mrzim gužvu. Smatram da je to odraz neorganiziranog načina trgovanja, ali ja bih, realno, to pripisao mojoj profesionalnoj deformaciji. Mora ići sve po špagi.
Jasno da placa ima i svojih čari koje su nedohvatne za trgovačke centre. A i tu nemojmo biti naivni. Ni na placi više ne prodaje moja draga teta Mimica ili Pepica nego goli preprodavači. Ali i to je draž globalizacije, ča ne da ja?

[milić]

Kratko sam posjetio i ribarnicu. Pa se sjetio da tu nemam što tražiti. Već dugo ne kupujem plavu ribu na placi nego naručim u ribarnici Lokarda na Krimeji 3/4 kg srdela ili inćuna da mi isfriga i to je moj tjedni zadani obrok od riba. Ma daj, sav se zase..m od čišćenja, zasmrdim od friganja...
A druga riba mi se čini preskupa da je kupujem. Stoga ćao ribarnica osim u svrhu reminiscencije.

[milić]

Ali ja sam otkrio gdje se može dobar kolač upecati. Peknjica Liščevica, na placi, ne va Čavjah.
Tu sam nedavno kupio kilo kolačića pirnih. I platio osamdesetak kuna. A jelo se ko da su po dvjesto. Odličan omjer kvalitete i cijene. Kako bi moja zemljakinja rekla - Preporučam!




Mavam!

[milić]

Dvorana mladosti. Moje. Izgrađena u eri velikih radnih pobjeda socijalističkog radnog čovjeka.
Vrijeme kad je u njoj gostovala krema jugoslavenske košarke, bjelosvjetski glazbenici tipa Tine Turner, Suzy Quatro, Demis Roussos...





Sad gostuje Košatkaški klub Darda, KK Zabok...
Zadnje, što sam gledao u njoj prije cca godinu dana, je festival nogometa - takmičenje malonogometnih ekipa na umjetnoj travi. Unuk mog prijatelja M. (zna fusher kojega) Frane  je nastupao.  Inače, ne znam što bih tu gledao.
A i nastupi pjevača tipa Jole, Grdović i ostali me baš i ne privlače.