Foto reminiscencija

[milić]

Idemo mi dalje. Doduše uzbrdo je pa je i sporije. 
Ova kuća interesira mene jer tu živi jedna debela grana moje familije. Riječanka će znati o kome je riječ.

[milić]

U ovoj kući, tamo oko 1970. bila je gostiona Izletnik. Tu živi moj školski drug, tako se to onda govorilo, Marijo Kalčić (vidi fotkicu posta br 188 iz ove teme). Gostiona je, govoraše, dobro djelovala, pogotovo za smirenje  , dok nije došao neki nervozni gost.

[milić]

E, sad treba malo stati. Ovo je Dom, kako ga zovu Pehinari. Sadašnji Pehlinari ga zovu Vrtić, Mjesni odbor, Klub penzionera...

[milić]

Tu, s JI strane Doma nalazi se jedan oveći betonirani plato. Kakve malonogometne utakmice su tu padale. No, ja sam još bio premlad da budem zvijezda, ali moj brat, Vinko Srok, R.i T. Host... su tu briljirali.
S te terase smo se kao mulci divili brzini kojom hidrokrilac Vihor napušta odnosno ulazi u luku. No, obzirom na kišu i razne izrasline, danas je pogled loš, ali inače je luka bila kao na dlanu.

[milić]

Evo te terase .
Na njoj se osim nogometa održavalo i ljetne priredbe na otvorenom. Kad bi završila šk. god. tu su učenici pokazivali svoja dostignuća u recitiranju. ..
Stariji su pak tu znali i zaplesati.



Pogledajte, molim vas, ovaj betonski zid na vrhu, iznad ovog od klesanog kamena. Tu smo se znali popeti i smjestiti na jednoj platformici pa se međusobno gađali kestenima, kojih ovdje ne nedostaje.

[milić]

I tako ja uslikavao oko Doma kad k meni dođe neki čovjek, sav zajapuren govoreći nešto što sam ja shvatio kao zašto tu slikam, a nikoga nisam pitao. Ja se predstavim i kažem da sam tu nekad išao u vrtić pa da malo evociram uspomene. Tu se malo primirio, predsatvio se kao Stjepan Horvat- voditelj kafića u Domu. Ponudio mi je da uđem pa da neke stvari, koje sam ga pitao o povjesti Pehlina i nije znao, pitam uz šank, prisutne.
E, to sam brzo prihvatio jer je šank moje prirodno stanište pa sam kao riba u vodi.
I počnem ja s propitivanjem, a šankeri pojma nemaju. Pa kad je ovo, pa tko je ovdje pa.. I shvatim ja da ovdje nema domaćih, sve neki prišlići. A onda ja, jer sam još imao piva, postavim spasonosno piatnje - je li netko ikad radio u 3.maj-u.
Kad jedan, kasnije saznah Mikan Stupar, se zagonetno nasmiješi i otpočne priču. Bio od 1962. do 2010., ako se ne varam, cijeli radni vijek. Poslovođa bravara.
Ma pričao bih ja još s njim, aii posao zove. Platio turu i ostavio šankere u dimu.



Teraco u unutrašnjosti Doma sa zanimljivim detaljom.

[milić]

Osvježen pivom i pričama izađoh da snimim prostor na kojemu je bila crkvica, kapela Majke Božje, poznatija u puku pehlinarskome pod imenom sv. Jelene.



Evo tog prosrora koji sad služi kao parkiralište i mokrilište. Ja se uvjerio.
Tu raste i jedna lipa, starija od mene, ziher. No, za tu lipu vezujem jedan komično-tragičan slučaj. U eri popularnih filmova o Tarzanu jedan pehinarski mladac umislio da je Tarzan. I skače on po lipi, s grane na granu. Dok jedna nije pukla. A Marinko Paškvan (tako Tarzanu bješe ime), zvan Maćo, polomi još nekoliko grana padajući te tresne o tlo. Zajaukao je, jer se dosta povrijedio, i šepesajući, postiđen otišao put doma.

[lappino]

Evo te terase .
Na njoj se osim nogometa održavalo i ljetne priredbe na otvorenom. Kad bi završila šk. god. tu su učenici pokazivali svoja dostignuća u recitiranju. ..
Stariji su pak tu znali i zaplesati.



Pogledajte, molim vas, ovaj betonski zid na vrhu, iznad ovog od klesanog kamena. Tu smo se znali popeti i smjestiti na jednoj platformici pa se međusobno gađali kestenima, kojih ovdje ne nedostaje.

Ah ova terasa, evocira uspomene iz mladosti...

Tamo negdje taman iza totalnog mraka, 1991. godine, bili valjda neki lokalni izbori, štajaznam, uglavnom HDZ organizovao nekakvu priredbu tu na Pehlinu, a treba kao nekakva muzika, pa ja uletio kao gitarista čisto slučajno. A znao sam svirati jednu i pol stvar, ali zato cijelu "Mojoj majci", olitiga "Ružu Hrvatsku" od Kazališta. I to smo svirali neprekidno jedno 20 puta za redom.

 

Tako da sam svirao za HDZ. (Pa što?!? Bio sam mlad i trebao mi je novac! Rekoh sebi bolje da sam sve to priznam, nego da me jednom netko otkrije i ucjenjuje. A u ovo doba internet-krađa svakojakih golišavih slika zvijezda raznih, ju never nou...)

[milić]

Budi ti oprošteno!

[mušica]

Evo te terase .
Na njoj se osim nogometa održavalo i ljetne priredbe na otvorenom. Kad bi završila šk. god. tu su učenici pokazivali svoja dostignuća u recitiranju. ..
Stariji su pak tu znali i zaplesati.



Pogledajte, molim vas, ovaj betonski zid na vrhu, iznad ovog od klesanog kamena. Tu smo se znali popeti i smjestiti na jednoj platformici pa se međusobno gađali kestenima, kojih ovdje ne nedostaje.

Ah ova terasa, evocira uspomene iz mladosti...

Tamo negdje taman iza totalnog mraka, 1991. godine, bili valjda neki lokalni izbori, štajaznam, uglavnom HDZ organizovao nekakvu priredbu tu na Pehlinu, a treba kao nekakva muzika, pa ja uletio kao gitarista čisto slučajno. A znao sam svirati jednu i pol stvar, ali zato cijelu "Mojoj majci", olitiga "Ružu Hrvatsku" od Kazališta. I to smo svirali neprekidno jedno 20 puta za redom.

 

Tako da sam svirao za HDZ. (Pa što?!? Bio sam mlad i trebao mi je novac! Rekoh sebi bolje da sam sve to priznam, nego da me jednom netko otkrije i ucjenjuje. A u ovo doba internet-krađa svakojakih golišavih slika zvijezda raznih, ju never nou...)

Ajme u magli se sjećam da sam i ja prisustvovao tom događaju ali ničega se ne sjećam ( količina ispijene pive bila uzrok )
Jesam li i ja svirao možda? Koja je je to ekipa uopće bila?

[milić]

Sjetih se da nisam završio prisjećanje na Pehlin. No, to i je neverending story, ali mislim na fotke kojih je još nekoliko u spremištu.
Put od Doma starom cestom vodi me ustrmice k mojemeu prvome obitavalištu-Palacu.
To je ova kuća u sredini, u dnu fotke.



Ali prije nje kratki osvrt i na desnu stranu ceste. U dijelu kuće žuto obojanom živjeli su šezdesetih Prpići. Zaboravio sam kako su se zvali stari (mmm Marko i...pojma nemam). Sinovi su bili, stariji Ivica, a mlađi Vlado. Ivica se oženio za Ratku i napravio veliko sranje.
Vlado je radio sedamdesetih u Njemačkoj. Od onda ga nisam vidio.
U drugom dijelu, iste kuće živjeli su Ulijanićevi. Barba Vice i žena mu Eva. Imali su četiri kćerke: Milojku, Radojku, Branku i...blokada.  Milojkin sin, nažalost pokojni, Arsen Srdoč je moja generacija i išli smo skupa u školu Pehlin, a kasnije i na Vežicu. Branka je bila dugogodišnja tajnica općine Viškovo, a Radojka ili ova blokada je zajedno s mužom Tominićem držala nekad jako popularnu gostionu Crni bik u, čini mi se, Kosima.

[milić]

S druge strane ceste nalazi se ova ruševina. Prije pedesetak godina možda je imala koji kamen više, ali eto nje, još se drži. I onda mi je bilo žao napuštenih kuća, urušenih, porušenih... Kao uostalom i danas. Koliko ljudi ulože rada, ljubavi u kuću i onda... Vrag zna šta se dogodi, ali kuća to jako lijepo prikazuje.
No, sjećam se da smo se oko te kuće igrali i da je bila šterna , ali s druge strane, ne uz cestu.

[milić]

Na mjestu ove kuće nekad je bila mala kućica u kojoj su živjeli teta Lorica i Martin Frković sa sinom Anđelkom, koji je bolovao od dječje paralize i negdje sedamdesete umro.
Voljeli smo se igrati u njihovom dvorištu s Anđelkom, iako je već bio u kolicima. Djeca su bez predrasuda. Uzimaju stvari, ma kakve one bile, normalnima. A da i, najviše zbog Anđelka, imali su televizor. Među prvima na Pehlinu. Najviše mi se u sjećanje urezalo Carosello. To su bile reklame na RAI. I Sportski pregled ponedjeljkom na JRT.

[milić]

U ovoj kući, pred kojom je onaj mali bunkerić opisan by Zokxy, živjeli su, po pehinarsku Savranovi, a po prezimenu Udovići. Sjećam se samo mlađih članova familije, i to ne svih, Bruna, Nevija i Ljubice. A i njihov barba, stari mladić, Berto je živio u ovom desnom dijelu kuće.

[milić]

Na kratko ću se osvrnuti na ovu kuću. O njoj možete uskoro očekivati više kad prorade moje pehinarske veze i potrage za korijenima famoznog Ivana Hosta alias Giovannija Hosta Venturija.
Dakle tu je živjela, u doba moga djetinjstva, obitelj Host. Barba Franić ,koji je već bio Torpedov penzioner, i teta Mimica placarica s dva sina Tončićem i Renatom.