Foto reminiscencija

[milić]

Lijep dan, sunce zove van. Pa se ja uputih tragovima Riječankinog posta o kući na dnu Kumičićeve.
To je ovo.



Ali ajmo redom. Opet sam prolazio stepeništem Branka Žakule i sjetio se da je tu, u ovoj kući



bila svojedobno, valjda pred tridesetak godina, gostiona Primorka. Kasnije se vlasnik s imenom preselio na Mavre. Lijepa je bila ova terasa pa sam, s onda bliskim kolegom, nakon posla znao navratiti na piće.
Zamjetio sam  dječje igralište zaraslo u travu.



 pa me podsjetilo da i oko moje zgrade ima igrališta koja su prazna. Nema djece. Ima li šta besmislenije nego igrališta na kojima nema djece? Ima, ima sigurno. Ali ja se ne mogu ničega sjetiti.
No, i tako sam dumajući došao u ulicu D. Godine pa preko Podvoljaka
do Kumičićeve. Ma, mislim ne idem ravno dolje do spomenute kuće nego ću još malo trenirati sebe i Narančastu zvijer. Pa sam skrenuo, nakon nadvožnjaka, desno u uličicu koja, sad vidim, je isto Kumičićeva pa prema Švalbinoj. I, sram me,  ali prvi put sam tuda prošao. Htio sam s gornje strane izbiti na poziciju "Riječankine" kuće, ali sam malo zalutao. Zato sam prvi put nanjušio pravo proljeće. Ovdje, u ovom cvjetnjaku.



Eto dokaza da nije svako zlo za zlo. Ne pamtim kad me zapahnuo takav miris proljeća. A eto ga, tu, nadohvat noge.
Pa kad sam već zalutao htjedoh se probiti do kuće. Spazio sam put i krenuo.



Došao sam do samog dna Kumičićeve . Tamo gdje uranja u Štrosmajerovu. Od tuda nije bilo problema za naći traženo. Ali vrata su zakračunana. Na vratima firma, a u dvorištu nema traga života.



Mislio sam da je bar netko unutra pa da ga priupitam za historijsku povjest, kako bi rekao jedan moj, kuće. Ništa. Nula points.
Polako krenuh nazad prema domu svom. Mislim što kuhati pa jesti. I sjetih se. Danas je petak, mogao bih ribu. Pa da, usput mi je i ribarnica koja peče ribice. I zazovem ja Riječanku, pitam može li mi ofrigati 3/4 kg srdela. Krivi broj  . Nema veze. Zovem pravi i može, kako ne.
 I usput, nagore, vidim da je otvoren portun ispod Dječjeg dispanzera. Idem ja fotkati.

...

[milić]

I tu sam prvi puta bio.
Velika je to kuća. Tako da jedva stane u kadar.
Evo je i s ceste.



A prije toga, sad sam se sjetio, bio sam u ovom parkiću. Nisam bio sto godina tu. Jednom, umjesto u kazalište gledati vrag zna što, tu sam s dva, tada najbolja prijatelja, sjedio, pušio i tražio, pazi ovo!, djetelinu s četiri lista. I našao. I to ne jednu nego tri. A ovi moji bili nesretni. Kako ja našao, a oni ne. Sad tko je bio u životu nesretniji moglo bi se pričati.
Ali jedno je sigurno, ni ovo mjesto nije najposjećenije u gradu.



Kad idem busom uvijek mi zapnu za oko ove male kućice. Čudno da su ostale takve, valjda od izgradnje, oduvijek.





Aha, tu je još uvijek i nekad poznata i dobra picerija 3D. Da vidimo šta oni nude.



Al se nekad tu dobro jelo. Ne znam kako je sad, ali svratit ću pa javiti.

A ove glicinije, pogodio sam naziv od šuba, jel da su krasne.  Malo iznad bude i oleander, ali još nije u cvatu.



U ovoj kućici koja je već dugo prazna, nekad je bila mesnica. Onda neka prodavaona elektroničke opreme. Sada nula. Nešto se neko vrijeme radilo okolo nje pa sam mislio da će nešto biti.



A ni ovdje dugo nisam bio. U ovoj kući bila je knjižnica i Mjesna zajednica Krimeja. Ne znam je li to još tu. Treba ići i vidjeti.



Evo je i kemijska čistiona Zora u kojoj ja najrađe čistim svoju robu s etiketom RIO, Dević i sl. Tu do nje je dugo bio tišjar Riosa Livio mu bijaše prezime i ime. Ne znam zašto sam zapamtio ime pa još i prezime.


Napomena 12.4.14.
Ova fotografija je nedostajala. Ali nitko da mi napiše da sam stavio dvije iste, a ne Zoru.
Ispravak ispravka! Sad tek vidim da se čistilište zove Blitz, a ne Zora kako se nekad zvalo. Ja, šta ćemo. Imamo Hrvatsku, ali nemamo više hrvatski.

A vezano za ovu kuću bila je neki dan u NL reportaža kako se vlasnik ove crvene kuće svađa s vlasnikom susjednog objekata koji je nekada, ja se toga sjećam, bio kuglana. Pisalo je na njoj SD VULKAN.
A ta kuglana nije bila automatska nego onako, na palentu. Rukom su se slagali čunjevi. Čak sam i ja par puta slagao ih.



Evo, tu je bila , na mjestu ovog betona i zemlje, kuglana.


Za danas sam prešao vremensku normu. Odavno je prošlo 22.00 moja ura od odlaska u krevet. Ali, eto ponijelo me ...
Lijepo pozdravljeni!!!

[milić]

Uf, umoran sam ko, valjda, konj koji je cijeli dan orao. Ovaj put Goran nije omanuo. Par dana prije bio je s pravim vodičem koji ga je odveo na pravo mjesto. Prvi logor partizanskih boraca Kastavštine "Zvir".
Krenulo se kampanjolom, već poznatom. Naprijed vozač, moram priznati odličan, Goran i moj ujak Vlatko. Otraga kujica Brkica i ja. Nije baš udobno iza sjediti, ali...



Ubrzo smo došli na pravo mjesto.



Ovo je prva oznaka za špilju. Ne piše da je tu, u špilji, taj logor.
 Ulaz je ograđen.



Pažljivo smo se spustili u jamu duboku više od deset metara. Vode dobre, iako hrđom načete, stepenice u brodskom stilu.
Brkica je odustala od spuštanja u jamu.



U jami ima nešto slabašnih spiljskih ukrasa, ali sve u svemu ništa posebno.



Poslikao sam spomenik i krenuli smo prema drugoj destinaciji.



A za ljubitelje cvijeća evo slikice i pitanja- a ka rožica je pak tista?




A grijeh bi bio ne objaviti ovu fotku snimljenu pred Puhovom kućom u Studeni iz koje potječu svi članovi ove ekspedicije.

[milić]

Evo još par slikica iz unutrašnjosti logora. Inside story.

[elvis]

A di su GPS koordinate istog? 

[milić]

Čuj elvis, ja ti se ne znam služiti s time. A nemam ni takav mob. Ali mogu ti posuditi GPS - Gorana Puhoviga Sebelju. 

[Rijeka]

Čuj elvis, ja ti se ne znam služiti s time. A nemam ni takav mob. Ali mogu ti posuditi GPS - Gorana Puhoviga Sebelju. 

[elvis]

 

[milić]

Danas sam sa starim frendom i morskim vukom u smiraju ophodio Žurkovo.
Oduvijek sam tamo volio biti. U svako godišnje doba. Sad , desetak godina, kako ne vozim malo rjeđe, ali uvijek veselo tamo boravim.
A danas sam malo razmišljao koliko sam omiljenih mjesta na Žurkovu, ja zovem tako cijeli obalni pojas, promjenio .
Trenutno mi je najmilija ova plažica. Ali je često puna pa nađem neku alternativnu, najčešće onu terasu kod bunkera.



Lani nije radio ovaj kiosk, Galeb mislim da mu je ime, ali po stanju neće ni ove godine.

URL=https://imageshack.com/i/mklopvj][/URL]

No, kad spominjem kioske, barake... zgrozio sam se koliko tih lakopostavit, lakosrušit objekata se gradi. Ma valjda 10. Sve vrvi od radova na njima
Netko je ogradio, valjda svoj posjed, uz ronilački klub što me iznenadilo. Ne znam šta misli s tom ogradom koja je od cijevi, debljih nego skelarske .



Tu, na ovoj plaži kod Zelenih vrata sam se kupao najranije u životu. Ne sjećam se točnog datuma, ali negdje oko 15.4.1973. Na kraju trećeg kvartala srednje škole. Bili mi - sve dečki i kemičarke - sve cure. Pa smo se pravili važnim, a bome i one. Brrrr, još se tresem od hladnoće.



I u onoj prekrasnoj plaži, prije Barba Tome, su smjestili baraku i terasu  - umjesto žala.



I tako, korak po korak, došli mi do lučice Stara voda pa nazad.



A i u uvali Svežanj, zove li se tako?, je izniknuo jedan objekt. Nije UFO jer se valjda zna tko gradi i tko mu je dozvolio. Ali , mislim...





Zamjetio sam i ovu žutu gliciniju.



A i ovu uživanciju.



To bi bilo to. Nisam baš u formi pa idem spavati. Doviđenja!

[LLeon]

A i u uvali Svežanj, zove li se tako?

Zove se tako.

Ne znam šta misli s tom ogradom koja je od cijevi, debljih nego skelarske .

I meni se čini da su deblje.  

[elvis]

Ne znam šta misli s tom ogradom koja je od cijevi, debljih nego skelarske .

I meni se čini da su deblje.  

A meni se čini da im je vanjski promjer ....   

[mušica]

i Gromišćice kako popularno zovu
kafić Trsat ili Gradina /ne znam kako se stvarno zove/. Inače Gromišćici je ime Aranka

Kafić se zove Trsat.
Moj omiljeni kafić i omiljeni konobar Sale. Boh mu daj zdravlja.

Mi smo taj kafić uglavnom zvali  "kod Borisa" (Arankin suprug)

Sale je definitvno najkonobar u široj okolici

[milić]

Gledam kako je kuća, u kojoj je prodavaonica Kiki, poprimila nov, ljepši izgled.
Tko zna da li će butiga opet raditi, ili će Nada, vlasnica iste, odjahati u povijest tj. pemziju?



A gledam kako je i "ona" kuća uz školu Vežoca zasjala u pravom sjaju. Meni se, na zgražanje nekih, sviđa.

[milić]

Idemo malo mijenjati rutu. Pa i Fiuma je moj grad, a ne samo Sušak.
Prva impresija je špina u prekrasnom parkiću pred kazalištem. Osim kao pojilo za ptice služi i za pranje voća prije upotrebe, za nestrpljivce kao ja. Ali, majko... Otvoriš je, a ono - tuširanje. Opere i voće i tebe i park...



Pogledajte malo ovaj Brodokomercov non-stop kako smo nekad zvali te trgovine, a sad ih zovemo, a nikad ne dođu k nama, je tako elvis, marketima.
Ali ovaj događaj pred puuuno godina, ali u vrijeme nove Hrvatske, želim podijeliti s vama. I to kao opomenu.
Dakle, šta? Kupio ja meso, zelenjavu, voće... Recimo u vrijednosti cca 150 kuna. I trebao kupiti još paštu. Ja uđem u ovaj market i kao visokociviliziran, takvi smo vam mi odozgora, čovjek pustim to kupljeno na jednoj, zato namijenjenoj, polici. Brzo ja obavim kupovinu i da ću uzeti te moje torbice pa doma. Ali, gledaj lijevo, gledaj desno, torbi nema. Ajme, ljudi , pokrali su me. Niš, šta ću. Opet ja u šoping, samo obratnim redosljedom.



Idemo dalje, hm to je govorio i onaj koji je u pržunu. I moj omiljeni kafić već neko vrijeme ima ekspozituru na placi. Sa zametljivim ukusom je uređen, ali nije to kafić u kojem volim dangubiti. Ovo je ono, dođeš, makneš i odeš.



Krenuo sam prema lukobranu, ili kako ga Španjolci zovu Molo longo. Ova centralna zgrada terminala je tako velika, a tako prazna, kako bi Riječanka rekla ili nekako slično , da mi je jedva stala u kadar. Ušao sam u nju, ne zbog WC-ja, da vidim kako trenutno izgleda. Dosta dobro. Vidi se da je održavana, ali nema, osim zahoda ništa drugo. Šta nisu Waterfront ili kako već financirali EBRD ili kako već. Ne mogu vjerovati da takvi štruknjoki, koji su iz tako eminentnih bjelosvjetskih institucija, mogu tako pogriješiti u financiranju vrhunskih projekata . Ma može još jedna valjaona .



Nastavak slijedi odmah. Samo idem do terminala, ups WC-ja.

[milić]

I tako, šećući lukobranom, gledam malo tamo, malo vamo. I spazih je. Bože kako je lijepa. Koje obline ima. Ma moram je uslikati da je vama prezentiram. I evo je. Ta-ta-ta fanfare najavljuju. Blitvu, kako smo posprdno, u srednjoj školi, zvali ovo za privezivanje brodova.



Vraćajući se pomalo nazad pogledam malo pažljivije ove brodove koji su na zimovanju kod nas. Pa se, ovako zločest, prisjetih moga dragoga prijatelja Mirana koji je cijeli život profesionalno proveo na ovakvim brodovima radeći kao skiper. Kako se jedan put iskrcao jer vlasnik, koji je najveći dioničar jedne poznate švicarske firme za proizvodnju slušnih aparata, nije htio posadi povećati panatiku za neku bagatelu. Dolar, dva. Previše je socijalno osjetljiv, moj Miran, vražja jugo škola.



Iza Karoline Riječke brdo lego kockica. Žutih, crvenih, zelenih...



Al se ovdje dobro pilo...

I na kraju, opet nagradno pitanje. Znate li šta su ovi lokoti
Ja znam, ali neka netko objasni, jer ja sam nekako počeo mucati...



Gledao sam malo pažljivije i njih. Svi su, skoro, isti. Nema nikakvih znakova prepoznavanja.