Foto reminiscencija

[milić]

Je li tvoje pažljivo oko vidjelo balkon na neboderu oli na private hauz?

[Rijeka]

This one? 

[milić]

A Riječanka se, očito, nije služila pažljivim okom. Na kamijone, koji spominje Sabina, piše cvjećarstvo. To je bilo na fotki butige Kiki.
Ovo je oštarija, šta si nam ti sad predočila.

[elvis]

A viđe vamo ovijeh batića. Tako ih zovu u Studeni, a i na Pehljine, san dobro napisal jazbac? Kako se službeno zovu šapnut će nam biljoznalci.

I mi smo ih tako zvali! 

A evo i naših starih znanaca - jaglaca samo šta su, za razliku od onih iz Ledina, grupisani.
Nisam siguran, ali mislim da ih u Studeni zovu sopice. Provjerim pa javim.

Ne sjećam se ikojeg drugog imena osim jaglaci ali znam da smo ih koristili ili barem pokušavali koristiti kao trubice/zviždaljke. 

[milić]

Postao sam opsesivan, rekli bi psihići - leči se. Evo još jedne perspektive već poznate lokacije i građevina. Ovdje mi se čini da je pravoslavna crkva porasla. Ili me opet optika vara.



Uf, gledam usporedne slike i , nažalost, nije porasla.
Idemo mi dalje. Danas se popodne napravio krasan dan pa je bio grijeh doma ostati. Mala šetnja Trsatom uvijek prija.
Najprije park i ništa novo . Jedino lipa ćelava k'ok'ok'o, ha ja. Ali koprivić je počeo pernatiti. /Pera - po kastavski listovi./ Njega nisam uslikao.



Ona šepureća kuća ne mrda dalje. Bit će nema se.



Pa sam susreo moju dragu dottoressu koja je u penziji. Pa mi kaže - a, još ste samostalni. Pa sam se zamislio i kažem si - ona zna. Ona zna da može biti i drugačije. Brzo sam pobjegao od nje da se ne sjećam crnila.
Brzo sam došao do jednog od mojih utočišta - Gradine. Pa sam prije ulaska htio testirati Narančastu zvijer što može kontra sunca. I može, može...Sviti sveti Jure pod suncem.



I evo par slikica s kule.










A o povratku, s kule do doma moga, čitajte u slijedećem broju...
Kasna je ura, moran poć leć. Sutra se rano ustat.

[Sabina]

Je li tvoje pažljivo oko vidjelo balkon na neboderu oli na private hauz?

Na privatan hauz 

Dobre su vam ove slike sa suncem...takva je i ona pobjednička slika a zanimljiv je i kadar s Korza.
Čekamo  dalje ... šetajući reporter

[milić]

Namjerno ne ću, razdvojeno, da, pisati o kafićima koji su između Gradine i ove kuće.



Da nebi mislili da ih sve znam./ A znam  ./ Dakle skoro sve kuće s ove strane crkve  imaju neki sadržaj u prizemlju.

Meni je nekako najdraža ova đelaterija / ni za boga dželaterija  /.



 Radi samo preko sezone kad se sladoled žešće jede - cca travanj- listopad. A unutra, slikat ću kad se otvori, ima jedna simpa slikica auto balila bez krova - recimo kabrio.

U ovoj maloj kućici ima, pa nema, kojekakve pečenjare. Neko vrijeme je i moj Kompa iz tremađo to držao. Sad opet ništa.



A onda škola. Iz poštovanja prema školi skidam moj jeftin šešir i šutim.



U desnom kutu zgrade škole je već dugo godina ambulanta.
Idemo dalje do apoteke  Đukić? i Gromišćice kako popularno zovu
kafić Trsat ili Gradina /ne znam kako se stvarno zove/. Inače Gromišćici je ime Aranka /e, i tu je Leka bio popularan/ i bili smo, s povećom grupom, prije par godina na jednom izletu u Monaku.



Još jedan blokić kuća u kojemu je smještena pečenjara Sinko /odskora, ne znam ni da li radi/, pekara i šilica za koju mnogi ne znaju. A dobra je...



Pa jedna privatna kućica, s druge strane ceste, meni jako simpatična. Sad je tu neki servis bicikala, čini mi se. I skije su se brusile.
Do pred malo bio je kafić bivšeg nogometaša Rijeke Tadića. A još prije butiga BK.



S iste strane ceste je i, već i nama, poznata Beertija. Meni je naziv avijonski. Nisam već dugo tamo bio. Moja greška. Ispravit ću je uskoro. 




Uz, za naše prilike, dugovječni Pampas svojevremeno je bio video Broadway, a kasnije je kratko vrijeme bila radionica keramike Vesli otisci. Čuo sam da je neka cura, pretežno dječje otiske,  radila u keramici. Nije dugo trajalo. Meni idejica simpa, ali očito ne može se od toga živjeti.



I evo kuće u kojoj je smješten Pampas već dugi niz godina. Picerija koja je zadržala više manje isti asortiman jela, ali je dobrahno posjećena. Očito je dobar odnos roba-cijena. I ja dosta zalazim tu. Pašta Pampas i dalje je moj favorit.



Toliko za sad. Namjerno sam izostavio neke sadržaje u tekućem obliku, da ne ispadne da je Trsat leglo malarije.
Spomenut ću ih u drugom naletu.

[LLeon]

i Gromišćice kako popularno zovu
kafić Trsat ili Gradina /ne znam kako se stvarno zove/. Inače Gromišćici je ime Aranka

Kafić se zove Trsat.
Moj omiljeni kafić i omiljeni konobar Sale. Boh mu daj zdravlja.

S iste strane ceste je i, već i nama, poznata Beertija. Meni je naziv avijonski. Nisam već dugo tamo bio. Moja greška. Ispravit ću je uskoro. 

Bio par puta tamo, ali... jedino što vrijedi je velik izbor piva, pa mogu probat nešto što se teško nađe na drugim mjestima. I ambijent je OK. Sviđaju mi se oni stolovi od bačvi sa barskim stolicama.
Inače je prevelika gužva i glazba zna bit preglasna pa se ne može normalno razgovarat, nego moraš drečat.

[elvis]

jedino što vrijedi je velik izbor piva, pa mogu probat nešto što se teško nađe na drugim mjestima. I ambijent je OK. Sviđaju mi se oni stolovi od bačvi sa barskim stolicama.

Tebi je bitno samo jedno a to su dvije stvari: izbor piva, ambijent i stolovi od bačvi 

[LLeon]

Kad sam napisao prvu stvar (izbor piva) sam se sjetio i druge (ambijent), pa i treće (stolovi od bačvi), a nisam promjenio prvi dio rečenice.
Kako god, između Trsata i Beertije uvijek ću prije izabrat Trsat.

[milić]

Jučer sam šećući Trsatom dospio do situacije da nisam mogao proći uz ovaj kamion koji se ispriječio na mom putu. Pomalo ljut vidim da krca neki materijal koji je izbačen iz prizemlja kuće koja se renovira. Gledam malo bolje, a kamiondžija moj bratić.



- Hoj z manu pa ćemo nigdi kafe popit - će on.
Nisam imao pametnijeg posla pa sam se uspentrao u kamion. I počeo je put u nepoznato. Ali je kratko trajao jer smo taj materijal izkipali pored crkve u Dragi. Još sam gledao da nije Sabina slučajno tamo. Ali nije bila. Kaže da tamošnji svećenik, čini mi se da je rekao Mikele - možda Talijan?, misli proširiti područje oko crkve.
Danas sam išao Kumičićevom pa skrenuo u ulicu Krimeja. Prošao sam kroz onaj parkić gdje je reljef - nama poznat CRIMEA ali sam zaboravio slikati. Ali sam zato spazio da se priprema obnova facade, kako bi Kastavci rekli, na neboderu kbr.?.
S Pariza vidim dizalice - žirafe kako u zrak bleje, ništa ne pasu. Ma ni Filipinci nama ne mogu pomoći. 



Od Pariza sam kroz Donji park došao i u Trsatski park. Od donjeg ulaza sve gledam ima li šta novo i ne vidjeh baš ništa. Ali onda, pri vrhu, zastadoh i nasmijem se. Ma gledaj ovo raskrižje putova. Možeš samo pravo ili lijevo. Pa govore da su Riječani ljevičari, crveni, bolonjezi... Ma kad su tako ceste napravljene da ne moš desno ni da oš.   



Ovaj puta sam fotkao i koprivića da vidite kako je on napredniji u odnosu na lipicu koja je još ćelava kao da je Ionescova.



I tako, noga pred nogu izašao ja iz parka. U ulici Nike Katunar ima jedan oveći niz garaža na kat. Gore garaže, a dolje poslovni prostori. Najdulje je opstala, koliko ja znam, jedna frizerka. Na ovoj slici desno.
Lijevo je do pred 2, 3 godine bio kafić Dexa. I sad vidim nešto preuređuju i liči mi na kafić. Vidjet ćemo šta će biti. Teško ovdje može kafić biti hranilac jer je naprosto premalen prostor, jasno, za ovaj tip lokala.




A ovdje dalje bilo je i mesnice i hamburgera, ali kratkog daha. Godinama već prazno. Šteta.




 Ima i jedna knjižara - papirnica već par godina, ali nema fotke. Čudi me da se još drži. Ponekad se zaletim nešto kopirati, a neki dan sam kupio neke plastične mape.
Na parkiralištu između moje zgrade i zgrarde u Marohnićevoj stalno viđam ovaj autić. Sin kaže da je mazda. Možda x5? Priznajem - sviđa mi se.



Pred samim ulazom u moj neboder ima jedno drvo zimzeleno. Meni se čini da je to mirta. Je to to?


Idemo dalje. Kako ono Kazinjo kaže?
Nema predaje!

[Rijeka]

Talijan Mikele??? Ajmee, njemu je moja mlađa zlatokosa bila prva koju je krstio 
Možda ga posjetim, sad kad znam gdje je. 

[milić]

Sve, skoro, svećenike poznaješ.
A nakon jedne mise pričam s jednim plovanom i vidim da baš i ne govori tečno kako oni, je li, inače rade. Kad ono - Poljak. Čini mi se da je rekao da je na Veprincu.  jazbac, fusher moguće?

[ilirija]

Talijan Mikele??? Ajmee, njemu je moja mlađa zlatokosa bila prva koju je krstio 
Možda ga posjetim, sad kad znam gdje je. 

Mikele talijan = crkva sv. Antuna opata  = Draga Orlići. To je taj. Znam ga
A za Sabinu treba potegnuti još kilometar, dva. Njoj je bliži sv.Kuzam

[Sabina]

Hahahaha mene ćete pored crkve često vidjeti ali u njoj skoro pa nikada 

Opet simpa pričice i obilazak...naš milić šetač-reporter 
Sve saznamo iz prve ruke gdje je tko parkirao, šta je istovarivao, gdje se preselio, šta je procvalo i prolistalo...baš mi treba tako nešto jer u grad vrlo rijetko zalazim...moja putanja selo-selo ...pardon prigrad-prigrad