Park heroja - Trsatski park

[milić]

Evo današnjeg krokija iz parka.



Ove parkovne naprave , odnosno površina oko njih, su zaštićene nekom, meni kao tepison, podlogom koja ublažava posljedice pada. Prije, a valjda tridest godina, pričao mi jedan prijatelj da je bio u Švicarskoj pa da je na ovakvim igralištima prvi put vidio zaštitu od pada. Ali još bolju. Tamo da su pak bile cijele površine na nekim oprugama, tako da je pad još bolje amortiziran. Kad je hodao po tome da je pomislio da mu se vrti u glavi jer je to propadalo, ljuljalo se.

[milić]

A i klackalice



imaju amortizer. Ova autoguma ipak dobro amortizira udarac kad si dolje.
U doba moga klackanja glavni štos je bio iskočiti s klacke da ovaj drugi bubne svom težinom o tlo, tako da barem natuče riticu.

[milić]

A kad vidim ovu klupu, uvijek se sjetim moje žene. Tu da je na Badnjak oko 1979. sjedila u kratkim rukavima, a ispod klupe se izležavao onaj cuko-pršutojedac Aro, i učila anatomiju, čini mi se.



I još samo kratki zdravstveni izvještaj.
Nije dobar. Naša draga Tisa izgleda da ...ma strah me za nju.



 

[milić]

A ovaj izvještaj će zabrinuti Sabinu i Asterix.


Divlji limun nije baš najbolje.


Sav se smežurao. Ne izgleda mi dobro. I neki dio lišća je požutio.

[milić]

U parku sve ide po špažiću.
Čak je i divlji limun požutio. Jednoga ću ukrasti i secirati, a možda i kušati.

[milić]

Tise?
Ova loše,



ova dobrahno.

[milić]

I jesen potiho šuška.

[milić]

Neki dan sam bio opet u parku samodatim zadatkom-otrgnuti divlji limun, spremiti ga u džep da me nitko ne vidi te doma ga secirati i testirati (ovo me strašno podsjetilo na ono famozno Šeksovo locirati...).
Ali avaj! Pun park ljudi i pasa. Znači neprimjetno otpada. Mislio sam onda, kad nitko ne gleda, otrgnuti ga, ali nemoguće! Toliko je svaki plod zaštićen bodljama koje su hm jako bodljikave. Ne može čovjek do limuna, ma ni slučajno. Treba nekim alatom prerezati granu pa nekako otrgnuti plod.



A drugo je po starinsku.
Ova tisa loše,



a ova dobro.

[milić]

Park čine i još ponešto osim prirodnih tvorevina.
Naprimjer dječje igralište s napravama u donjem dijelu parka.
Evo par sličica.







I to je to za ovaj puta.

[milić]

Neki dan sam bio opet u parku samodatim zadatkom-otrgnuti divlji limun, spremiti ga u džep da me nitko ne vidi te doma ga secirati i testirati (ovo me strašno podsjetilo na ono famozno Šeksovo locirati...).
Ali avaj! Pun park ljudi i pasa. Znači neprimjetno otpada. Mislio sam onda, kad nitko ne gleda, otrgnuti ga, ali nemoguće! Toliko je svaki plod zaštićen bodljama koje su hm jako bodljikave. Ne može čovjek do limuna, ma ni slučajno. Treba nekim alatom prerezati granu pa nekako otrgnuti plod.

Danas sam konačno se dočepao divljaka. Puhala je bura, ali ja sam imao zadatak. Limun mora pasti! Iskreno, kako je puhalo znao sam da neće biti ni pasa, doslovno, u parku ma mene je bilo strah da me ne strefi kakva odlomljena grana. I lupi tamo di sam najjači.
Ali hrabri pobjeđuju. Šta je malo bure prema želji za novim spoznajama. Mislim je li limun žut? Kakav je unutra? Boja? Miris? Okus? Koliko ima sjemenki? Eto , to je bilo jače od bure. Čak sam se i žrtvovao za znanost. Kušao sam limun i još sam živ i donekle zdrav.



Ovaj divlji limun



sam cijelo jutro nosao u džepu po Trsatu i donio ga u moj omiljeni kafić-pogotovo kad je hladno.
Družio sam se s prijateljima i limunom do podna, a onda ga secirao, prije nego li počeo kuhati ručak.
I evo što se vidjelo, nakon otvaranja skalpelom:



Eto, to je taj limuncin okusa manje kiselog nego pitomi. I ima jako malo soka. Jedva sam iscijedio par kapi.
I na nekoj stranici, čini mi se TZ Lošinja, piše da su divlji limuni puno veći nego pitomi i da uglavnom služe za proizvodnju citronske kiseline.
E sad smo opet na početku. Ovaj, neću ga više zvati limunom, je puno manji od pitomog. Tako da se može dvojiti je li to divlji limun uopće?!

Inače u parku se još ne uočavaju jesenji tragovi. Osim za nečije pažljivo okace. Ima nešto malo zlaćane boje, ali očekivao sam više.

[milić]

Haha, smijem se samome sebi. I jošte jednom haha. Pa može i slikom  . Eto, sad kad sam se ismijao objasniti ću vam što se zbilo. (Vi se nebi trebali smijati jer će to onda biti izrugivanje, a to i nije baš lijepo, je li.)
Jučer sam namjerno, prije kave u mojemu omiljenomu kafiću, prošao parkom kako bih snimio stanje. Jesen hoću da vidim. Prije jeseni vidio sam malog (od cca 1.90 m ) od sestrične kako trči parkom. I pofotkao ja malog, tisu, limun, lipu, lišće...I odo ja na kavu. I predvečer kad sam htio dati izvješće cijenjenom pučanstvu-šipak. Ne merem naći fotke. Oko sam izgubio tražeći. Oko 20,00 sam odustao i u miru pogledao Šegrta Hlapića. Ma baš mi je filmić pasao.
Ali milić ne bi bio milić da ne učini ono što i naumi. I tražio sam jutros i brzo našao.
I da ne duljim, evo što je zabilježilo izoštreno oko moje kamere.



Jesen je vidljiva i prije ulaska u park.

[milić]

Kako je park zasađen pretežno vazdazelenim drvećem to je teško prepoznati jesen u njemu. Dapače. Vidi se i ovo. Cvjetanje u jesen.

[milić]

Pažljivo pratim tisu, ovu bliže spomeniku. Dugo već nije dobro. Ali diše. Do kada, ne zna se.

[milić]

Kratki pogled na najviši plato parka gdje je spomenik sa stihovima I.G.Kovačića, meni teško probavljivim.



Tu je i divlji limun koji mi je point of interest u zadnje vrijeme.



Pobrojao sam ih i svi su na broju. Vidim da se razni izžeđali tipovi vrte po parku pa bolje ih je imati na oku.

[milić]

A sad čovječe i ženo stani. Stani i gledaj jesen. Jesen je u parku, lišće je u jarku.
Nema više hlada pod lipama. Uf, kako ću sada meditirati kad me i pilot prilikom slijetanja na Krk vidi. Ma nema veze. Stavit ću šešir pa me neće prepoznati.