Park heroja - Trsatski park

[milić]

Pogled na zadnji dio spomenika. I uvid u čari prirode. Ova ćelavica je lipa, a ove žutokose su talođer lipe. Razmak među njima je dvadesetak koraka. A razlika je očita.

[milić]

Još uvijek mi park nije dojadio. Kad me put vodi prema Trsatu najradije prođem njegovim stazicama. Pomalo me počelo biti strah pasa koji sve veselije kidišu bez brnjica (što je to?) a povodci služe da se voditelji pasa tuckaju po rukama, butinama, ritici i ostalim dijelovima tijela dok gledaju kako se psi rastrčavaju, meni se čini, uvijek prema meni. Ali glavno da ni vuki, kako je Grmošćanka nezaboravno rekla. A ono drugo znam, valjda.
I tako uđoh danas, za promjenu kroz onaj uski prolaz na kojem su još šarke na kojima su nekad bila obješena vrata. Šarke jesu, ali vrata  nisu.
Pogled na još uvijek nepopravljenu klupu. A kad će - ne zna se!

[milić]

Već odavno znamo da ništa nije kao što je nekad bilo, pogotovo priroda. Sve je otišlo va broskve, kako bi moji pametni Kastavci rekli. I je! Pogledajte, molim Vas najljepše, kako se ova brnistra obezobrazila i počela cvasti u prosincu. U stručnoj literaturi (kao Wiki) što ja redovito pratim, kaže da ona cvate u drugom dijelu proljeća.

[milić]

Kad sam već va rožicah, evo i jedne slikice maćuhica iz okruglog cvjetnjaka, nadomak spomeniku.

[milić]

Jedan lijepi, jesenji prizor kestena u opadanju lišća želim podijeliti s vama, dragi čitatelji.

[milić]

Pogled na oćelavljele kestene, koje duže vrijeme pratimo u njihovom vegetativnom življenju.
Danas sam zaboravio uslikati limune. Ali ima ih još nekoliko na najgornjim granama koje nemaju ni lišća ni cvijeta, samo bodlje unjeg stalne su.

[milić]

Jučerašnji lijep dan iskoristio sam za, između ostalog, šetnju parkom. Uvijek je lijepo prošetati parkom, makar vas iza grma čeka pseto iskeženih zubi, manijak (koga nikad vidio nisam, al sam čuo da ih je nekad bilo) lopuža koja će vas mlatnuti suhom granom po nježnoj tjemenici...
Naša tisa obgrljena bršljanom koji je polako, ali sigurno, davi, dok jednog dana naprosto ne ostane bez zraka, ko u onom vicu.

[milić]

Još saamo par žutih listova na kestenima ostalo je.

[milić]

A ovdje se vidi zašto su limuni na placi tako skupi. Makar i divlji, teško je dospijeti do njih. Okruženi bodljikama, kao prirodnom zaštitom, mene podsjećaju na Ezopovu basnu o lisici i kiselom grožđu. Stvarno je limun kiseo!

[milić]

Ovo je lovor kojega sam malčice zanemario u praćenju. No, ovdje se vide neke bobice. Je li to početak cvijeta (čini mi se prije) ili ploda?

[milić]

Ovo je juka koja se nalazi uz rub platoa na vrhu parka, uz spomenik. Sporadično sam juke uslikavao, tu i tamo, a zavrijeđuju i naslovnu ulogu. Nadam se da ću se ududuće sjetiti ovoga što sad napisah. Znači - prati juke! Isp. 15. 2. 17. nije palma nego juka.

[milić]

Klupa još uvijek, polomljena, čeka milosrdnu ruku majstora.

[milić]

Klupa, za promjenu, dolazi prva na red. Nema promjene! Ista ko i prošli put. 

[milić]

Lovor bubri. Bit će da je u drugom stanju. Ili skotan, kako bi rekao mr. E. 

[milić]

Malo van centra, vrtić rotondo.