Park heroja - Trsatski park

[milić]

Jedan lijep pogled na lipe i spomenik.

[milić]

Bura je obrala limune, ali još ih ima. (Cvjetova, koliko sam vidio, nema.)

[milić]

Evo, i kostanji su obukli, konačno, jesenje boje.

[milić]

Evo klupe na koju je ukazao jedan član NREF-a. One koja je pažljivo zbrinuta najlonskom vrećicom. Mislio sam da je od onda već popravljena, misleći da se fb čita i u Čistoći. Kao i obično, kad je u pitanju ažurnost komunalaca, prevario sam se. Evo je i dandanas bandažirana s najlonom.

[milić]

Sad je vrijeme, kad je vegetacija oslabila, vidjeti  poziciju svjetlarnika. Dakle, ovdje je ''prozor'' kroz koji svjetlo, dok ga ima, dopire u kosturnicu. Taj svjetlatnik je, po mojoj slobodnoj procjeni, u centru stropa kosturnice.

[milić]

E, danas se vidjela prava jesen i parku,koju želim podijeliti s vama. Pa ajmo!

[milić]

A zbog ovog žutog praska sam čak nakratko izašao iz parka. Ovaj žućo je na ulazu u donji park. Čak sam mislio da je onaj cvijet žuti, koji procvate u kasnu zimu. Ne znam kako se zove, ali Mikimiki zna. Pa će nam šapnuti, ako vidi ovo.

[milić]

Berba limuna može početi, sad kad je ovako vidljiv. Nema ni lišća, a ni cvijeta koji je opažen prošli put.

[milić]

Izbaci uljeza!
Ovo je dizalica smještena na radilištu koje pratimo i koje ću kasnije prikazati.

[milić]

Lipe u osipanju.

[milić]

Još jedan pogled na pravu jesen.

[milić]

Klupa bandažirana najlonom još je takva. Dobar materijal je taj vražji najlon.

[milić]

I hrastovi su požutjeli.

[milić]

Pogled na zadnji dio spomenika. I uvid u čari prirode. Ova ćelavica je lipa, a ove žutokose su talođer lipe. Razmak među njima je dvadesetak koraka. A razlika je očita.

[milić]

Još uvijek mi park nije dojadio. Kad me put vodi prema Trsatu najradije prođem njegovim stazicama. Pomalo me počelo biti strah pasa koji sve veselije kidišu bez brnjica (što je to?) a povodci služe da se voditelji pasa tuckaju po rukama, butinama, ritici i ostalim dijelovima tijela dok gledaju kako se psi rastrčavaju, meni se čini, uvijek prema meni. Ali glavno da ni vuki, kako je Grmošćanka nezaboravno rekla. A ono drugo znam, valjda.
I tako uđoh danas, za promjenu kroz onaj uski prolaz na kojem su još šarke na kojima su nekad bila obješena vrata. Šarke jesu, ali vrata  nisu.
Pogled na još uvijek nepopravljenu klupu. A kad će - ne zna se!