Kad čovjek ima "dosta utakmica u nogama" onda ga mnogošta podsjeti na neki ,ajmo reć, bezvezni događaqj.
Tako ja kad vidim Beli prisjetim se jedne dogodovštine kad sam bio s mojim prijateljima podvodnim ribolovcima 1991. na plaži podno Belog.
Kupali smo se, a kako smo prije doručkovali , na jednom stoliću je ostao između ostalog i moj švicarski vojni nož. Kad smo se vratili sve je tu, ali noža jok. U blizini su bili neki dečki - tako roba 12-ak godina. I pitam ja prvoga da li je vidio moj nož . A on mrtav hladan:" Ča onoga crvenog? "Da" kažem ja . A on će:" Ne nisam ga vidio." Nasmijao sam se i prepustio mu ga bez ijedne riječi. A šta ćeš kad se malome jako dopao.