Crkva Presvetog Otkupitelja na Mlaci srušena 1949. godine - prikaz, nacrti, renderi
U ovom članku ćete moći saznati nešto više o ovoj crkvi srušenoj u poslijeratnim godinama, sa obrazloženjem da smeta gradnji novog Bulevara, kao i vidjeti mislim do sada na netu neviđene nacrte ove crkve prohujale s vihorom ...
"Prije nego što je Rijeka, bez područja Sušaka, bila i formalno anektirana tadašnjoj fašističkoj Kraljevini Italiji 1924. godine, starodrevna župa Uznesenja Marijina u Starome gradu bila je podijeljena. Tadašnji apostolski administrator, koji je postao i prvim riječkim biskupom, Isidor Maria Sain (1926.-1932.), utemeljio je 16. srpnja 1923. godine četiri nove župe, među kojima i onu posvećenu Presvetom Otkupitelju na Plasama.
Kako nova župa nije imala svoju crkvu, kapela sv. Andrije apostola preuzela je tada ulogu župne crkve, kojom su upravljali salezijanci. Ta je crkvica 1926. godine proširena i blagoslovljena, a 1944. je stradala u bombardiranju angloameričkih zrakoplova i uskoro nestala s lica Zemlje. U njezinoj neposrednoj blizini bit će podignut zavjetni hram i župna crkva Presvetog Otkupitelja. Gradnju zavjetne crkve na Mlaki potakao je riječki biskup Ugo Camozzo (1938.-1948.) u travnju 1941. pred Čudotvornim raspelom u Katedrali, najavivši kako će iduće 1942. godine povodom 300 obljetnice posvećenja crkve sv. Vida početi gradnja nove zavjetne crkve s mauzolejem. Biskup Camozzo i vjernici zavjetovali su se da će u parku na Mlaki podići zavjetni hram Isusu Otkupitelju nadajući se da će Rijeka biti pošteđena ratnih razaranja.
Gradnja crkve počela je u proljeće 1942. godine prema zamisli mletačkog arhitekta Virgilia Valotta. Neoromanička trobrodna crkva, na čijem je zvoniku bila postavljena skulptura Krista, građena je u ratnim uvjetima i nikada nije bila potpuno dovršena, a usto je bila i oštećena u savezničkim bombardiranjima. Gradnja crkve iskorištena je i u propagandne svrhe. Bilo je zamišljeno da se uz crkvu, koja je podizana na trgu nazvanom Piazza della S. Entrata prema D’Annunzijevom “svetom ulasku u Rijeku” 1919. godine, uredi kosturnica s posmrtnim ostacima talijanskih vojnika poginulih tijekom Drugoga svjetskog rata. U kampanji koja je s tim u vezi vođena znatnu novčanu pomoć dala je tadašnja talijanska država, a i sam Mussolini je priložio tada znatnu svotu od 100 tisuća lira za gradnju kosturnice i zavjetne crkve.
Bila je to još jedna riječka zavjetna crkva s mauzolejem sagrađena u doba talijanske uprave, jer je na Kozali već postojao Zavjetni hram (Tempio votivo) sv. Romualda i svih svetih, podignut u spomen na poginule talijanske dobrovoljce tijekom pet dana riječkoga Krvavog Božića 1920. godine. Temeljni kamen za crkvu na Kozali “s kriptom za mrtve i s oltarom za Boga” blagoslovio je 17. studenoga 1929. riječki biskup Isidor Sain. Kripta s posmrtnim ostacima 458 vojnika bila je otvorena 16. ožujka 1930. godine, a 1934. godine na isti dan bila je dovršena gradnja crkve, koju je 9. rujna 1934. posvetio riječki biskup Antonio Santin.
Politika je dala sagraditi i župnu crkvu Presvetog Otkupitelja. Zbog (geo)politike je, međutim, i stradala jer je odlukom političkih moćnika i srušena. Kada je prilikom bombardiranja savezničkih zrakoplova stradala 1944. drevna crkvica sv. Andrije, koja je imala najstarije zvono u Rijeci, s upisanom 1308. godinom, sjedište župe preseljeno je u obližnji zavjetni hram Presvetoga Otkupitelja. Nažalost, i ta će riječka crkva nakon završetka Drugoga svjetskog rata biti sravnjena sa zemljom. Ekspoloziv je bio postavljen pod temelje crkve 4. studenoga 1949. godine. Vapaji apostolskog administratora Karla Jamnika (1947-1949.) i župnika Tomislava Kelenca da se crkva poštedi rušenja ostavili su ravnodušnima tadašnje komunističke moćnike, među kojima i ministra Vjećeslava Holjevca iz Ministarstvu za novooslobođene krajeve koje je imalo sjedište u Voloskom. Crkva je minirana i potpuno uklonjena iz parka na Mlaki s obrazloženjem da smeta prometu. Danas se ne može raspoznati gdje je nekoć stajala monumentalno zamišljena crkva (uz jednu malu iznimku, koju donosimo u fotogaleriji).
Kip sv. Josipa s Djetetom Isusom u naručju, koji je nekoć stajao bočno na zvoniku, jedini je sačuvan i sada je izložen na pročelju Nadbiskupijskog doma u Rijeci kao podsjetnik na nemila vremena dvaju diktatura, fašističke i komunističke, koje su ostavile bolna sjećanja u kolektivnom pamćenju Riječana. Početkom kolovoza 1999. godine ukinuta je župa Presvetog Otkupitelja, a njezin je teritorij dodijeljen župama sv. Josipa, Gospe Lurdske i Marije Pomoćnice." (tekst Sušačka revija, Goran Moravček)
Mletački arhitekt Virginio Vallot, doktor arhitekture izradio je nacrte
Ostatak fotografija, nacrte i rendere pogledajte na linku:
http://www.croinfo.net/nepoznata-rijeka/8847-crkva-presvetog-otkupitelja-na-mlaci-srusena-1949-godine-prikaz-nacrti-renderi
