Sveti Kuzam-trim staza-Solin-Viktor Lenac- Draga

[Sabina]

Danas nas je vjerojatno svih iznenadio prekrasan jesenski dan pa je to valjalo odmah iskoristiti.
Ujutro u 8 sam krenula od kuće (što ne znači da ne možete krenuti iz bilo koje od ovih navedenih točaka i napraviti cijeli krug) i od Svetog Kuzma sam skrenula desno prema trim stazi (inače moja uobičajena tura)


Uz pogled na selo moje malo 



Stigla sam do raskrižja gdje inače uvijek skrenem lijevo ali ovaj put sam nastavila naprijed do trim staze u Kostreni



Čak ni srušena stabla nakon velike bure nisu nas spriječila da idemo naprijed ...



....do prelijepog vidikovca s kojeg se pruža pogled na Dragu



A nakon toga i do Solina.
Citat o Solinu iz Novog lista:
Rezultati petogodišnjih istraživanja već prilično vidljivi. Bedem je otkopan i konzerviran na tri mjesta, otkriven je obrambeni zid širok dva metra i visok oko metar i pol. Pored zida otkopane su i tri kule.
Vrh Solina, brda iznad Kostrene, ne samo da krije najstarije tragove života u Kostreni, već i na cijelom području Kvarnera!
Dokaze naseljenosti ovog dijela Kostrene arheolog Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja smješta u mlađe kameno doba, točnije u četvrto tisućljeće prije Krista pa je tako kostrenski Solin prvi lokalitet na otvorenom na kojem su na Kvarneru pronađeni arheološki tragovi koji se mogu datirati u mlađe kameno doba.
Ovaj arheolog, naime, već petu godinu na Solinu obavlja istraživanja ovog pretpovijesnog i kasnoantičkog lokaliteta. Iako radi sa skromnim sredstvima i malom ekipom, rezultati istraživanja danas su već prilično vidljivi i sastoje se od dijela kasnoantičkog bedema sagrađenog na mjestu pretpovijesne gradine.
Bedem je otkopan i konzerviran na tri mjesta, a pritom je otkriven obrambeni zid širok dva metra i visok oko metar i pol. Pored zida otkopane su i tri kule s ulazima unutar zidina koji uključuju i kolni ulaz. Starac predviđa da će, ukoliko se istraživanje nastavi ovim tempom, otkopavanje trajati još barem četiri godine. Pritom ne isključuje neke nove nalaze koji bi upotpunili spoznaje o kontinuitetu života u Kostreni.
Liburnijski limes
– Postoji mogućnost da ćemo daljnjim iskopavanjem ovdje pronaći i sakralnu građevinu. Naime, u prilog tome, prema nekim spisima, govori i podatak da su se Solinu nalazili ostaci grčkog kloštra. Naravno, moguće je da i nije bila riječ o samostanu već naprosto o ovoj utvrdi koja je prije par stoljeća, dakle prije pošumljavanja i devastiranja u Drugom svjetskom ratu, bila zasigurno vidljiva, objašnjava Starac.
Prvi stanovnici Solina, prema njegovim riječima, bili su skupina koja je živjela na području cijele istočne strane jadranske obale. Izbor Solina kao mjesta za život vjerojatno proizlazi iz nesigurnosti pa se tako populacija koja je u pravilu živjela uz more, seli u špilje ili na brda.
Prvi obrambeni pojas, izgrađen u suhozidu, datira u razdoblje brončanog doba, a na njemu Rimljani grade i svoj fortifikacijski kompleks kojeg danas na Solinu otkopavaju arheolozi. Cijeli se sustav nalazi u sklopu liburnijskog limesa koji je trebao spriječiti provale barbara na ova područja. Rimski bedem građen je u četvrtom stoljeću, a osim kamena u njegovoj izgradnji je korišteno i vapno, što je s obzirom na položaj Solina i udaljenost od izvorišta slatke vode, tadašnju izgradnju ovog kompleksa čini prilično zahtjevnom.
Fortifikacija prestaje biti korištena krajem antike jer je, kako objašnjava Starac, za održavanje ovakve fortifikacije trebalo novca, a u raspadajućem carstvu ga nije bilo. Tako na Solinu zasad nema tragova iz vremena bizantskog carstva, ali ni iz vremena prvih dolazaka Hrvata na ova područja.
Prvi stanovnici nisu obrađivali zemlju. Nađeno je dosta školjaka kojih primjerice danas ovdje nema, poput oštriga i jakobovih kapica, dok životinjske kosti upućuju na populaciju okrenutu prema stočarstvu pa i lovu. Od divljih životinja zanimljivo je da su pronađene brojne kosti jelena kojih danas ovdje nema, kaže Starac.
Arheološki park
Prepostavlja se da je Kostrena ponovo naseljena tek u 15. stoljeću, a uz Solin je iz novije povijesti vezana i legenda o skrivenom uskočkom blagu kojeg su ondje uskoci zakopali u vrijeme turskih napada.
– Blago, nažalost, nismo našli, priznaje Starac, ali dodaje da neprestano nailazi na ostatke iz Drugog svjetskog rata. To je ujedno i vrijeme najveće devastacije ovog arheološkog nalazišta. Područje je najprije uništeno sadnjom crnog bora kojeg su ovdje zasađeno tridesetih godina prošlog stoljeća, a potom i cijeli sustav bunkera kojeg su gradili Talijani između 1941. i 1943. godine. Razaranje Solina nastavili su Nijemci, a Starac je ovdje našao mnoštvo gelera i čahura metaka dok je zid na nekim dijelovima uništen zbog eksplozija.
– Činjenica je da se u Drugom svjetskom ratu nije pucalo samo sa Solina veći i na Solin zbog njegovog strateškog položaja, ističe Starac.
Duga povijest života na Solinu i njegova obrambena funkcija kroz tisućljeća trebala bi biti adekvatno valorizirana i predstavljena javnosti. Starac Solin vidi kao arheološki park koji je smješten u sklopu rekreacijske zone trim-staze u Kostreni. Brojni nalazi koji upućuju na tisućljećima dugu povijest naseljenosti ovih područja pohranjeni su u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, a jednog dana trebali bi biti izloženi i u Kostreni.







To je zaista mjesto koje vrijedi pogledati a ako baš niste ljubitelji kamenih ostataka od tuda se pruža odličan pogled na dragi nam grad



Nakon toga se treba spustiti prema Kostreni zavojitim putem a kada dođete na asfaltiran put ide se strmo nizbrdo a zatim jednim puteljkom desno kroz šumu i onda kada opet dođete na asfalt na drugom skretanju idete desno i kroz usku uličicu Vrh Martinšćice dođete do malih stepenica kojima dođete na glavnu cestu i onda desno jedno 50-tak metara do parkirališta Viktor Lenca pa bijelim putem prema Dragi



Tu smo došli do kamenog mosta koji vodi prema Vežici ali jednom mi je jedna žena rekla da tuda nije moguće proći (iako iskreno sumnjam u to  ) ali meni ionako krajnji cilj ni nije bila Vežica već kuća ali ako želite možete u obilazak uključiti i Gornju Vežicu, zvjezdarnicu i Sveti Križ.



Ja sam krenula od mosta uzbrdo pa preko potoka i ispod zaobilaznice livadama uz zaobilaznicu sa strane Drage i kod bivših perila skrenula oštro uzbrdo pa izišla na onaj famozni oštri zavoj u Dragi gdje je obveza voziti 20 km/ na sat.
Za desetak minuta sam bila kući. Točno u 11 i 20 da na vrijeme stignem na ručak

Savršen dan za laganu turu hodanja od 3 sata + razgledavanje. Uvijek mi se taj put činio jako dug ali kad se ide preko brda čovjek zaista stigne jako brzo. Uvijek kada hodam takvim stazama razmišljam o tome kako je nekada ljudima to bila uobičajena tura za razmjenu dobara a sada nam je teško krenuti i do dućana udaljenog do 1 km bez auta.
Toplo preporučam ovu turu.

[zokxy]

Ovaj je kameni most bio tu odavno, no Talijani su ga popravili 1942. G. Sada je mulatjera kojom se islo na bunkere Sv. Kriza prekinuta izlazom zaobilaznice i zaista se tuda ne moze dalje od parsto metara uzbrdo, do prekida. Puno sam se motao tuda, imas i moje reportaze o Solinu i Soplju na forumu i portalu. A sa Aster i Lappinom obisli smo i neke fortifikacije na vrhu. 

[Sabina]

A baš sam pretražila pod putopise dal ima šta o ovoj ruti i nisam našla pa sam napisala...Potražit ću malo bolje. A jeli moguće da nema ni jedan bunker na strani Solina kad su vec tri na drugoj strani?

[zokxy]

 
Betonskih bunkera nema, no rovova i iskopa, kao i povrsinskih polozaja ima, samo sigurno ih nisi nasla, malo su iznad rusevina Solina. A i na Soplju ih ima. 

[milić]

Sabina  . Tebi je lako ići u šetnju kad te čuva Bond . Ne moraš se bojati ni medvjeda ni zločestih ljudi.
Nego , u kakvom je stanju trim staza?  Nekad, pred, a skoro , 30-ak godina sam često tamo znoj proljevao. A i krv jer sam jednom bio pao .

[Sabina]

hahahaha Miliću...oduvijek sam željela biti Bondova djevojka  Ma ne bojim se ja ničega ni medvjeda ni veprova ni zločestih ljudi ali da iskrsne frka bas me zanima ko bi bio brži ja ili Bond  ... a staza je OK...ma ustvari recimo da su ocjene od 1-10 dala bih joj 7-icu...moglo bi i bolje ali za šetnju je dobro. Pa kad se poželite samo štitnike na koljena i može 

[ilirija]

Uz pogled na selo moje malo 

selo moje malo. Nešto je mutna. Tijani?

[Sabina]

selo moje malo. Nešto je mutna. Tijani?

Je Tijani...tu točno u sredini pa malo desno je moja kuća

[Sabina]

E da...i prekjuče sam otkrila dio staze koji se odvaja od trim staze i vodi najvjerojatnije do Draškog potoka...staza je jako očuvana (ili obnovljena) a prvom prilikom ću je istražiti do dna (ovaj put mi se nije dalo skračivat rutu jer bih prebrzo dosla kući  )

[elvis]

E da...i prekjuče sam otkrila dio staze koji se odvaja od trim staze i vodi najvjerojatnije do Draškog potoka...staza je jako očuvana (ili obnovljena) a prvom prilikom ću je istražiti do dna (ovaj put mi se nije dalo skračivat rutu jer bih prebrzo dosla kući  )

Mislim da je to ona staza koja se vidi sa Sv.Križa ... već neko vrijeme je želim proći ali nikako da se poslože zvijezde 

[Sabina]

Mislim da je to ona staza koja se vidi sa Sv.Križa ...

Nekako mi se čini da to nije ta na koju ti misliš...jer ova je skroz okrenuta prema Dragi i brdom Solin zaklanja Sveti Križ, ali kad se prosuši istražit ću pa ćemo vidjet

[Sabina]

Danas sam malo proučila ovaj dio puta od trim staze ravno dole u Drašku dolinu:

Skreće se ovdje na slici desno u ovom dijelu trim staze:



mulatijera je jako dobro očuvana i čvrsto napravljena. Ne znam dali je nekada kasnije obnavljana:



Ustvari kada sam došla do dna vidjela sam da se mulatijera vjerojatno trebala zvati ženatijera jer je krajnji cilj puta Draški potok tj. točnije dio potoka koji se nekada zvao "perila" to sada, na žalost, izgleda ovako 



Kažem na žalost jer znam kako je izgledalo prije. Bila sam tu prije jedno 18 godina kada je perilo jos imalo krov i Draški potok je imao drugačiji tok. Bilo je jako lijepo i tu su vjerojatno silazile žene i iz Kostrene na pranje rublja.

Bilo bi mi drago ako netko ima staru sliku perila da je postavi ovdje za usporedbu. Unaprijed hvala.

[milić]

Ustvari kada sam došla do dna vidjela sam da se mulatijera vjerojatno trebala zvati ženatijera

Sad si me ubola u srce. Sjetio sam se moje pokojne mame.
Zadnje dvije godine života provela je u Domu Kantrida jer je posenilila. Na momente je bila odlična i onda smo znali šetati, razgovarati. Pa mi je rekla, jednom zgodom,  da se u životu naradila. Da je bila cijeli život " oprćena kot talijanska mula".
Drugim riječima mula je već ženskoga roda tako da se zna tko je za paradu, a tko za šljaku. Mula tj. žena šljaka , a konj tj. muški paradira.

[Sabina]

Ustvari kada sam došla do dna vidjela sam da se mulatijera vjerojatno trebala zvati ženatijera

Sad si me ubola u srce. Sjetio sam se moje pokojne mame.
Zadnje dvije godine života provela je u Domu Kantrida jer je posenilila. Na momente je bila odlična i onda smo znali šetati, razgovarati. Pa mi je rekla, jednom zgodom,  da se u životu naradila. Da je bila cijeli život " oprćena kot talijanska mula".
Drugim riječima mula je već ženskoga roda tako da se zna tko je za paradu, a tko za šljaku. Mula tj. žena šljaka , a konj tj. muški paradira.

Baš vam je dobro i rekla...mi i jesmo ko mule. Uvijek se naprtimo više nego što treba. Baš kad sam došla do kraja i vidjela gdje je put doveo zamislila sam sve te žene koje su sve to prtile vjerojatno na glavi ili u rukama. A trebalo je sve to oprati (ko zna kako i u kako hladnoj vodi) i onda mokro (dvostruko teže) nositi natrag. Od svih tehnoloških dostignuća najviše skidam kapu onome tko je izumio vešmašinu.

[milić]

To je i moja mama govorila, mislim na mašinu. Zvala ju je Marica. Inače mojoj mami je ime bilo Marija, a najbliži i od milja smo je zvali Marica.