Elvis, pol ure sam tražio i nisam našao
slikice koje si stavio negdje na našem forumu. Tražio sam pod Klana i Studena, Fotografije iz Klane i Studene, ali jok.
Radi se o onom grobu usred šume iznad Klane, u Dlitu. Grob zarobljenog ruskog vojnika koji je umro? prilikom rada u šumi.
Evo što piše o tom grobu u novom Zborniku Društva...
(Hvala Riječanka na knjizi!
)
Bilo bi dobro spariti tekst i slikice.
RUSKI GROB* U jednoi je prigodi pretraživanja župnoga arhiva župe Klana autor naišao na kuriozitetni zapis i prepisku koju je 1916. i 1917. vodio tadašnji kianjski župnik Ivan Koruza s vojnim vlastima Austro-Ugarske.
Bjlo je to u vrijeme Prvoga svjetskoga rata kada je negdje na širem području Kiane bila stacionirana jedna austrijska vojna jedinica koja je čuvala stotinjak ruskih zarobijenika i organiziraia sječu šume u državnoj šumi Dlito za potrebe i interes austrijske vojske.
Kuriozitetni zapis o smrti vojnog zarobijenika ruske vojske usred Prvoga svjetskoga rata u šumi Dilto pobudio je moju pažnju pa sam detaljnije obradio raspoloživi arhivski materijal i došao do sljedeće spoznaje.
Dana 18. prosinca 1916. u 14:30 sati je u Dlitu pronađen mrtvi mladi ruski zarobljenik na samoi granici izmedu slovenskog i hrvatskog Dlita u blizini izvora rijeke Reke te blizu današnjeg mosta neslužbenog graničnog prijelaza.
U zapisniku Knjige mrtvih na 288. stranici pod brojem 32 stoji da se mladi ruski vojnik zvao Panfil Gladkij Sawow, rođen u Mogilnom, Podolija (danas Bjelorusija), istočno-grčke vjeroispovijesti, seljak.
Kao uzrok smrti navedena je potpuna tjelesna iscrpljenost što izgleda nije odgovaralo istini jer župnik skoro godinu dana nije htio izdati službenu osmrtnicu tvrdeći da podaci nisu točni, pa jc konačni upis izvršen tek na osnovi dekreta c.k. Privremene uprave u Trstu 12. rujna 1917. odlukom Biskupije u Trstu.
Pretpostavlja se da je uzrok pogibeiji (barem prema pričama u narodu) bila nesreća pri sječi, danas bismo to nazvali nesrećom na poslu.
Nesretnik je pokopan u Dlitu, na mjestu pogibije i da nije bilo posebnih okolnosti, vjerojatno bi se grob zaboravio i nestao kao što su nestali mnogi u Prvome i Drugome svjetskome ratu, a time bi nestalo i sjećanje na pokojnika
Za nalaz zapisa su saznali neki klanjski planinari koji su znali za grob pod nazivom Ruski grob.
No, informacija je dobiia posebnu važnost kada je u razgovorima doprla do prijatelja čianova Zgodovinskoga društva iz Ilirske Bistrice, Vojka Čeligoja i Franeta Poklara, jer se ispostavilo da su oni o grobu znali znatno više. Spoznajom o imenu pokojnika proširila se informacija o njemu i njegovoj neobičnoj i tragičnoj sudbini, sudbini čovjeka koji je svoje vječno počivalište našao u tuđini, u šumskoj zabiti i osami i čiji je grob nakon 85 godina konačno dobio ime.
Iz razgovora s Čeligojem i Poklarom doznali smo da je preko trideset godina do tada o grobu bez imena brinuo, obnavljajući ogradu i redovno ga posjećujući, umirovljeni šumar iz Jablanice Danilo Štefančić koji je skrb preuzeo od svoga prethodnika, također šumara Matije Šibenika, a ovaj je brigu za grob dobrovoljno preuzeo od lugara Simčića iz Lisca. Oni su ga održavali svojom voljom bez da im je to netko naredio. Kolege iz bistričkoga društva su nakon otkrića osobnih podataka preminuloga ruskoga vojnika obavijestili Veleposlanstvo Ruske Federacije u Ljubljani i Društvo slovensko-ruskoga prijateljstva "Dr. France Prešern" u Moskvi nadajući se da će ta vijest doprijeti i do eventualne žive rodbine skupa s informacijom da je grob njihovog davno umrlog rođaka očuvan, iako se nalazi daleko od rodnoga kraja, te da je sačuvano sjećanje na njegovu preranu smrt u tuđini pod čudnim okolnostima. U dogovoru s Veleposlanstvom je Zgodovinsko društvo izradilo i na križ s dvjema poprečnim letvama u skladu s pravoslavnim oznakama u posebnoj prigodi postavilo pločicu s natpisom:
Tu počiva ruski vojnik
Panfil Gladkij Savov, žrtva I. svjetskog rata
roden u Mogilnom, Podolija
umro prosinca 1916.
U novinama koje su prenijele vijest Vojka Čeligoja ispod fotografije groba stoji Poklarov poziv prolazniku namjerniku:
"Stani kada prolaziš mimo! kod Rusa! U Dlitu nad izvorom Velike vode usred bukovih šuma samuje grob i skriva tainu nesretnoga ruskoga vojnika Panfila Gladkija Savova, koji je tu daleko od svoje domovine završio svoj mladi život."
* Ivan Šnajdar, Zbornik Društva za povjesnicu Klana 9, str 519