Danas ujutro sam se ustala prije 7 i kad sam vidjela da ništa ne pada (suprotno najavljenoj prognozi) odlučila sam izići negdje npr.od željelničke stanice Škrljevo u smijeru Podole ili Ponikva. Uzela sam ruksak i stavila unutra stvari koje uvijek nosim + kabanicu i kišobran jer nebo nije bilo obečavajuće ... i svog vjernog pratioca četveronožnog člana Croinfo Foruma
Ali kad sam došla autom do Svetog Kuzma iznad otoka Krka se ukazalo sunce i nije mi trebalo više od par trenutaka da promjenim smjer kretanja i na raskrižu umjesto pravo skrenem desno na zaobilaznicu. Od kada je napravljen taj dio zaobilaznice autom sam na Krčkom mostu za punih 11 minuta
Pakirala sam se ispod mosta i odlučila krenuti od luke Črišnjevo uz more pa kud stignem...
Puteljak je sasvim pristojan (kasnije sam doznala da je nedavno uređena šetnica od jedne uvale (poslije ćemo čuti njeno ime) do Črišnjeva)
Nakon nekog vremena sam vidjela ovo ...
i ja bih voljela baš TO dobiti za rođendan
Nakon toga smo naišli na neku trafostanicu a mislim da je taj dio nekda bila kao neka lučica koja to više nije...
Nakon toga sam naišla na nešto što me je oduševilo i uljepšalo mi dan. Prekrasna mala uvala koja ima i svoje ime Uvala Dumboka
Prekrasna mala uvalica u kojoj su izgleda svi izletnici jako uredni i radišni. Trenutno je bilo bez žive duše ali kod svake kućice je sagrađen mali roštilj, poljski WC, postoje i špine s vodom, malene terasice, klupice i stolovi, kod jedne kućice je čak naslikan prava mala freska sa jatom riba a na jednoj kućici čak imaju čak i fotočelije za proizvodnju struje.
Da mogu rado bih si tu sklepala jednu malu vikendicu.
Nakon toga smo prošli još jedno dvije male uvalice koje me se nisu posebno dojmile
I nakon jednog većeg uspona došli u civilizaciju.
U početku lučicu za koju, iskreno, nikada nisam čula: Lučica Neriz
I na kraju u Jadranovo...
Naravno ne bih ja bila ja da ne zavirim u sve moguće kutke koji mi se čine zanimljivi...a poslije mi možda bude i krivo jer vidim ono što nikako nisam htjela vidjeti.
Sa same obale Jadranova sam zapazila ogromnu zgradurinu nalik nekoj školi ali neobično na njoj je bilo to što su ama baš svi prozori i roletne bili razbijeni.
Odlučila sam pogledati izbliza i pročitati dali postoji kakva pločica da znam o kakvoj se vrsti zgrade radi. Popela sam se uzbdo glavnom cestom i brzo se pojavio odvojak za tu zgradu. Ispred zgrade je bilo puno smeća: staklenke, stare kase, namještaj, deke...vidjelo se da zgrada ima i malo dječije igralište. Prvo sam pomislila da se radi o razrušenom vrtiću ali kad sam ušla unutra (jer je sve bilo otvoreno) shvatila sam da se radi o napuštenom i razrušenom dječijem odmaralištu. Našla sam karton zaposlenika koji je to i potvrdio
A najtužnije od svega je to što se sa tog objekta još uvijek pruža prekrasan pogled u kojem niti jedno hrvatsko, niti neko drugo dijete, ne može uživati......
Malo utučena sam krenula dalje. Pošto se ne volim vraćati istim putem odlučila sam doći do glavne ceste pa Jadranskom magistralom natrag do odvojka za Krk. Uspon je bio dosta naporan a put uz glavnu cestu dosadan....i tada naravno ja kao ja ne mogu ko svi normalni ljudi cestom nego ajd da istrazim neki "kraći put". I skrenem malo prije skretanja šumskim putem i naravno kao sto se uvjek zeznem skrenem lijevo umjesto desno ... nikada od mene desničara
i naravno zalutam među grmlje. Mislim sigurna sam da je to nekada bio jako prohodan put ali vremenom je zarastao i nije se moglo dalje.
A kako sam poučena prijašnjim iskustvom više ne idem glavom kroz zid pa sam se lijepo vratila i uzalud izgubila pola sata hoda. Vratila se do raskrižja i skrenem desno (ovaj put ispravno
) ... zatim velikom nizbrdicom i stignem u centar Črišnjeva. Onda do ispod mosta do auta pa kući.
Sreća nije me pogodila niti jedna jedina kap kiše,vrijeme je bilo savršeno, poluoblačno i toplo. Ravno 4 sata hoda mi je trebalo da napravim ovaj krug i zabilježim sve zanimljivo. Pa ko voli...nek izvoli.