Rijeka kao način života
Daniel Hunjadi. Za neke jednostavno »Dado Armada«, a za mnoge u Hrvatskoj, pa i susjednim zemljama, čovjek koji u svojem domu na Marčeljima (gdje je Dado doselio s Kozale) ima sasvim sigurno najbogatiju kolekciju dresova, znački, plakata, ulaznica.,. ili najkraće rečeno sve što je povezano uz HNK »Rijeku« i Armadu. Uostalom sve govore ove brojke: 1300 ulaznica i 105 dresova HNK »Rijeke«. Gotovo sve ulaznice (nedostaje ih točno 17) za utakmice hrvatske reprezentacije. Jedna soba od 15-ak kvadrata u njegovu stanu na Marčeljima, pretvorena je uz svekoliko razumijevanje supruge Lome i kćerkice Arije u mali muzej HNK »Rijeke«. Mali samo zato jer mu ponestaje prostora!
Na jednoj strani su dresovi, na policama u fasciklima pedantno složene ulaznice. Na zidovima su stari plakati, domaći i gostujući dres iz 1975. godine, pa značkice, ploče s klupskim pjesmama, lopta s potpisima igrača koji su 1978. godine osvojili prvi klupski trofej Kup Jugoslavije ... Tu su i brojni klupski časopisi, izresci iz novina, pokoji suvenir drugih riječkih sportskih
klubova. Svoj kutak ima i Armada, kod Daniela je i prvi transparent iz 1987. godine Između svega toga krije se i nešto što je teško učiniti opipljivim - silan trud i ljubav. I novac naravno, jer mnogi eksponati su otkupljeni od drugih kolekcionara.
Brkićev dres- Bolje da ni ne govorim koliko sam platio neke stvari jer mislim da bi me supruga Lorna ubila, ha, ha ... - govori Dado, koji se vratio na početak svoje kolekcionarske priče koja je razvila iz čiste ljubavi prema klubu i prerasla u opsesiju. - Počelo je sa sakupIjanjem članaka o Armadi. Istodobno nikada nisam bacao ulaznice s utakmica na kojima sam bio tako da ih se s vremenom sakupio lijepi broj. prvi dres sam uhvatio 1995. godine od Senada Brkića. Dobro se sjećam, bila je to utakmica »Rijeka« - »Mladost 127.« i padala je velika kiša. S godinama odlaženja na utakmicu se nakupilo dosta toga, a ja sam kao član Armade došao u fazu kada sam na neki način morao odabrati put kojim ću krenuti. Neki dečki su se više angažirali na svemu što sobom donosi biti dijelom one najuže jezgre Armade, a ja sam se više posvetio kolekcionarstvu iako sam i
nadalje ostao dijelom Armade. Počeo sam sakupljati svaku ulaznicu, zanimati se za stare suvenire »Rijeke«, zastavice, značke, dresove ... Zarazio sam se time, počeo razvijati svoju mrežu ljudi koji mi pomažu u sakupljanju i mogu reći da mi u posljednjih 7 - 8 godina ne nedostaje niti jedna ulaznica za utakmice »Rijeke«. Isto tako mogu reći da imam primjerke svih »Rijekinih« dresova u posljednjih desetak godina.
Značka iz 1947.Najstariji eksponati s kojima raspolaže su značka» Kvarnera « iz 1947. i plakat_za utakmicu »Kvarner« - »Zeljezničar« iz iste godine. A najdraži? - Teško je nešto izdvojiti. Recimo posebnu pažnju zaslužuju dva dresa iz 1975. godine, domaći i gostujući, koji su vrlo rijetki i merii samim time meni posebno dragi. Imam prvih 16 brojeva prvoga klupskoga časopisa u periodu od 1962. do 1966. godine. Kada sam profesoru Lazzarichu (autoru knjige Kantrida bijelih snova, op. a.) rekao da to imam, rekao mi je da je to nemoguće i da se to više ne može naći . Posebno mi je draga značka sa slovom »K« (Kvamerova, op. a.) . Tu značku sam tražio godinama. Dio toga sam dobio i od supruge pokojnog Milana Blaževića,
koji je imao svoju arhivu koju je godinama punio materijalima koje donosio putujući svijetom s »Rijekom«. U svojoj kolekciji ima i puno vrijednih stvari, koje bi bez problema pronašle kupce. Koliko vrijedi sve ono što prikupio svih ovih godina.
Nema prodaje- Teško je to izraziti na taj način. Prije svega moram reći da su mi 90 posto stvari darivali ljudi iz Rijeke i okolice. A sve što ide preko e-baya ili iz drugih krajeva Hrvatske i Europe se plaća . Neke stvari stoje 10 kuna, a neke i do par tisuća kuna. illožio sam jako puno novaca, ali moram se zahvaliti svima onima koji su mi darivali puno toga. Od pripadnika Armade koji mi donose ulaznice, preko uposlenika iz HNK »Rijeke« (Milica, Zdenka, Sandra, Alen ... ) koji mu sačuvaju sve što bi me moglo zanimati, pa do bivših i sadašnjih igrača. Mnogi već znaju za mene pa mi po inerciji donose stvari. Recimo igrači mi bez problema osta-ve dres kada ih zamolim. Zadnji primjer je vratar Vargić. Nazvao sam ga i pitao ga da , mi ostavi dres iz Seville ukoliko ga nije nikome obećao. Rekao je da nema problema. Pitao je Mancea za mene, a Ivan mu je rekao: Ako želiš nekom darivati dres, onda ga daj Dadotu!
Ne poznajem osobno sve igrače, ali kada se predstavim onda većina zna o čemu se radi. Teško je nakon svega toga staviti sve to na papir i reći to vrijedi toliko. Osim toga nikada to ne bih mogao prodati jer sve to ne smatram, svojim vlasništvom upravo zbog toga što su mi puno toga ljudi darovali. Ja sam samo prvi koji se sjetio sve to skupiti na jednom mjestu. Dado ima veliku želju: San mi je da »Rijeka« dobije svojmuzej i da sve što sm ja to godinama sakupljao završi u tom muzeju. Već sam vodio neke neformalne razgovore sa predsjednikom kluba Dean Šćulcem i predsjednikom Damirom Miškovićem. Pričali smo o tome i rekli u mi da će na p.ovom stadionu igurno biti mjesta za muzej. Moj san je da to bude muzej poput »Barceloninog« koji je igurno najljepši na svijetu. Dakle da to bude jedan đir kroz povijest HNK "Rijeke" - rekao je Dado.
Naljepnice za šibice za sve prvoligaše iz 50-ih godina
Plakat za utakmicu Intertoto kupa Frem (Kopenhagen) - Rijeka iz 1977. godine
Naslovnica prvog broja klupskog časopisa iz 1962.
Razglednica s potpisima igrača iz 1963.
Novi list, nedjelja 05.01.2014.
Ivan Volarić, snimio Damir Škomrlj
