Ratne fotografije, van našeg kraja

[milić]

Četnik Dinarske divizije

Bome, pravi reprezentant.  Tako ja uvijek zamišljam četnike, valjda na osnovi filmova.

[ja moren]

Isti Jovan Rašković

[zokxy]

Romkinja negdje u Srbiji u službi njemačkog zadovoljavanja 

[zokxy]

Rijetka fotografija pripadnika njemačko-hrvatskih divizija (369. "Vražje" ili 373. "Tigar"), trojice podoficira, sa zarobljenim partizanom. Obostrana netrpeljivost jasno je vidljiva na njihovim prašnjavim, sirovim licima. Sudbina zarobljenika nije poznata.

Tekst © Ivan Ž.

Fotograf: nepoznat.
Datum: lipanj/srpanj 1943.
Mjesto: nepoznato, Jugoslavija.
Originalni natpis: nepoznat.

Izvor fajla: Alamy / Picture Alliance.
Broj: FX97P0 / nepoznat.

[Kont]

Tragom jedne fotografije...
Fotografija prikazuje njemačke vojnike koji promatraju strijeljanje 22 civila u Poljskoj 1939. godine (odmazda za Bromberšku krvavu nedjelju).

Žena na fotografiji koja s užasom na licu reagira na strijeljanje je Leni Riefenstahl. 
Rođena je 1902. u Berlinu. Bila je plesačica, glumica, fotograf, i omiljeni Hitlerov filmski režiser i producent.

Njezin je doprinos tehnici i umjetnosti filmskog stvaralaštva bio velik, dok se njezin najznačajniji film "Olympia", snimljen za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu 1936, uvrštava među 10 najboljih dokumentarnih filmova svih vremena.


Priznanje kao potvrdu svog umjetničkog talenta dobila je i prije toga za film "Trijumf volje", iz 1934. koji se smatra kao jedan od najefikasnijih propagandnih filmova Trećeg Rajha.


Usprkos negiranju prisustva propagandnih elemenata u filmovima koje je režirala i snimala, kao i odlučnom poricanju političkog angažmana (nikada nije bila aktivni član Nacističke partije), više od polovinu svoga života provela je pokušavajući opovrgnuti optužbe o izvjesnoj povezanosti sa Hitlerom. Kao izuzetno karizmatična žena, bila je poznata po brojnim ljubavnim vezama, tako da i danas vlada uvjerenje da je bila Hitlerova ljubavnica.
Po završetku rata je bila odbačena od strane filmske industrije, premda je odlukom Suda za ratne zločine, 1952. godine, oslobođena optužbe da je tokom rata djelovala kao suradnik nacističkog pokreta. Postojale su, nikad dokazane, sumnje da je za potrebe snimanja masovnih scena svojih dokumentaraca koristila statiste iz sabirnih kogora koji su nakon snimanja vraćeni natrag u logore gdje su kasnije većinom izgubili živote. Proglašena je, doduše, simpatizerom nacista, te se sa teretom takve osude nosila cijeli život.

Šezdesetih i sedamdesetih godina, otpočela je svoja putovanja po Africi.Više je godina provela fotografirajući zemlje istočne Afrike, a naročito su fascinantne njezine fotografije muškaraca iz plemena Nuba u Sudanu.

U sedamdeset i prvoj godini života  pronašla je zadovoljstvo u novoj strasti, podvodnoj fotografiji. Time se uglavnom bavila i tokom svojih devedesetih godina. a u 97. je preživela helikopterski udes u sudanskoj pustinji izašavši iz srušene letelice sa polomljenim rebrom. Kad se izvukla iz plamenom zahvaćene olupine, prigovorila je snimatelju što je nije uhvatio kamerom u akciji.

Uoči stotog rođendana, 2002. godine privela je kraju montažu svog prvog filma poslije pedeset godina prinudne apstinencije, dokumentarca nastalog u dubinama Indijskog oceana naslovljenog ‘‘Podvodne impresije”. Film je prikazan na satelitskom programu Arte.


U travnju 2003. objavila je zbirku fotografija "Africa", koje je skupljala tokom poslednjih četrdeset godina rada.

Umrla je u svom domu u rujnu 2003. godine u svojoj 101. godini života.

[jano]

Tragom jedne fotografije...
Fotografija prikazuje njemačke vojnike koji promatraju strijeljanje 22 civila u Poljskoj 1939. godine (odmazda za Bromberšku krvavu nedjelju)...

Ovaj događaj nije bio povezan s takozvanom "krvavom nedjeljom" u Bydgoszczu (njemački Bromberg).
To se dogodilo 12. rujna u Końskie (preko 300 km od Bydgoszcz).
To je bio jedan od mnogih djela zločina njemačke vojske protiv civilnog stanovništva tijekom napada na Poljsku 1939.
Stanovnici židovskog podrijetla bili su prisiljeni kopati grobnice za četvoricu njemačkih vojnika koji su pali u bitku s redovitom poljskom vojskom.
To se dogodilo na trgu ispred crkve u središtu grada.
Židovi (oko 40-50) tijekom kopanja i nakon kraja su bili tučeni i udarani.
To je izazvalo njihov bijeg u panike prema vratima jedne od kuća.
U tom trenutku je došao autom Bruno Kleinmichel, potporučnik rezervi 10. armije.
Počeo je pucati u te ljude.  Nekoliko desetaka drugih vojnika pridružilo se pucnjavi.
Prema izvješću Rittau, savjetnika  vojnog suda 10. armije, devetnaest Židova je ubijeno, a osam teško ozlijeđena, a tri od njih uskoro umrlo. Prema ostalim svjedočenjima ubijeno je 31, a one koji su preživjeli naređeno je da okupljaju tijela. Kasnije su bili pokopani na židovskom groblju.
Bruno Kleinmichel je stajao ispred vojnog suda koji je izjavio da je "namjerno ubio ljude, a da nije razmišljao o onome što je radio". Kao olakšavajuća okolnost je da je djelovao pod utjecajem uznemirenoj glasine da su Poljaci su navodno ozljedivali je tijela njemačkih vojnika, a civili, u suprotnosti s međunarodnim pravom sudjelovali je u borbama. Kao rezultat toga, osuđen je na samo dvije godine zatvora i degradaciju. Međutim, budući da je nakon rata, Hitler je najavio amnestiju, Kleinmichel nije trpe nikakve posljedice, jer doista nitko od ostalih vojnika.

Na vijest o izbijanju rata s Poljskom, Leni Riefenstahl se odmah vrati u Berlin s odmora u talijanskim Dolomitima. U roku od nekoliko dana, uspjela je dobiti u uredu kancelara Reicha statusa ratnog dopisnika i stvoriti poseban ogranak filma (Sonderfilmtrupp), koji je uključivao svoje redovne suradnike: operateri Guzzi i Otto Lantschner, Sepp Allgeier Fritz Schwarz Heinz Kluth, voditelj proizvodnje Walter Traut , fotograf Rolfa Lantina, operater kinematografa Hans Kubisch i zvukovni inženjer Hermann Storr, s kojim je Leni bila u veze u privatnom životu. Svi su bili uniformirani i dobili pištolj. Na čelu tima stajao je SS-Hauptsturmführer Stolze iz propagandne službe.
Stvaranje posebnog filmskog odjela Leni Riefenstahl bilo je vrlo neobično. Wehrmacht je imao svoje specijalizirane propagandne tvrtke dodijeljene pojedinačnim vojskama i podložne njihovoj zapovijedi. Morali su pružiti materijal iz prve ruke za potrebe nacističke propagande. Odred Leni Riefenstahl nije bil podvrgnut naredbi Wehrmacht i redatelj je bio u mogućnosti odlučiti o vlastitim postupcima. Kasnije je tvrdila da je nastala zbog svoje inicijative i zahvaljujući njenim nastojanjima. Međutim, postoje svjedočanstva da je djelovala prema Hitlerovoj zapovijedi. Erich von Manstein, jedan od vodećih zapovjednika Wehrmachta, u svojim memoarima napisao je: „Jedan dan je došla k nama, kako je rekla ” tragovima Führera”, poznata glumica i redatelj u društvu skupine kamermana. Tvrdila je da će snimati po narudžbi Hitlera. Ovo posao, osim toga da je obavljala žena, bila je uglavnom gadno vojnicima. Ali što raditi - imala je Hitlerovu zapovijed. "
Došli su u Końskie 10. rujna u popodnevnim satima. U gradu stacionirao je stožer zapovjednika 10. armije Walthera von Reichenau, a nekoliko sati prije ga su posjetil Adolf Hitler. Međutim, Leni ga nije našala.
Leni Riefenstahl bila je zaprepaštena tragedijom koja se razvila pred njezinim očima. Vidi se to s lica na fotografiji. Jasno to potvrđuje potpis, koji pod istu sliku daje njemački vojnik u svom spomenićkom foto albumi: „Leni Riefenstahl fällt der Toten Anblick beim Juden u Ohnmacht” (Leni Riefenstahl onesvijesti pri pogledu mrtvih Židova). Ipak, u memoarima objavljenim poslije rata, Lenij je tvrdila: "Nikada nisam vidijela ubojstva u Poljskoj - ni vojnika niti civila"
Izraz užasa na licu objasnila je strahom za vlastiti život. Čim je časnik koji je naredio da prestane mučiti Židove otišao, njemački vojnici ponovno su ih tukli. Zatim je Leni Riefenstahl navodno rekla, da kršu naredbu zapovjednika.
Kao odgovor, bila je opsovata, a jedan od vojnika zaprijetio je joj da je puca. Tada je netko uzeo ovu sliku. Riefenstahl je također 1952. predočila takvu verziju u Berlinu prije odbora za sudsku odluku u slučajevima denazifikacije. (Dva dana prije sastanka suda magazin „Revue” objavio je fotografije iz Końskie i napisao: „Leni Riefenstahl je jedna od rijetkih njemačkih žena, koje ne samo da su znali [o strahotama rata], ali ih je vidijela vlastitim očima ")
Do kraja života zaprijetila je suđenju svakome tko je ispitivao njezinu verziju. Masakr je u Końskie odlučila o daljnjim planovima Leni. Nije mogla nastaviti svoj posao i odlučila se što prije vratiti u Njemačku. Međutim, 5. listopada sudjelovala je u pobjedničkoj njemačkoj paradi u Varšavi. Ono što je vidjela u ratu nije promijenilo nje odnos prema Hitleru.

[Kont]

Izvrsno Jano
Koja žalosna priča je o ovoj fotografiji?

[milić]

Jadni ljudi u doba rata!

Kont 
Jano 

[jano]

...Koja žalosna priča je o ovoj fotografiji?...

Slika je snimljena 8. ili 9. rujna 1939,  na Starom trgu u gradu Bydgoszcz.
Prikazuje stanovnike grada kojih je uhitila njemačka vojska.
Sveštenik Kazimierz Stepczyński među njima.
Iza njih je ulaz u crkvu sv. Ignatije Loyole, isusovačke crkve.
To je mjesto egzekuciji, možda i ovih ljudi s fotografije.
Egzekucije su bili represija okupatora za događaje takozvane "krvave nedjelje" 3. rujna 1939. godine. Izraz "krvava nedjelja" ("Bromberger Blutsonntag") formulirala je Goebelsova propaganda (dnevnik "Deutsche Rundschau") nekoliko dana nakon ovih događaja.
Dana 3. rujna 1939. vojnici Armiji "Pomorze"  kretali su se preko Bydgoszcz, povlačenjem pred Nijemcima, i s njima gužve civila. Njemački saboteri, "V kolona", pucali u nih iz privatnih kuča.
Ukupno poljski gubitci konačno su procijenjeni na oko 40 mrtvih.
Na zapovijed zapovjednika grada  postrojbe su formirane da bi utvrdili krivih za pucanje poljskih snaga.
 Grad je češkan u potrazi za pripadnicima njemačkoj "V kolone".
Opća atmosfera nije bila pogodna za provođenje pravednih radnji protiv sabotaža. Oni koji su uhvaćeni sa oružjem u rukama ubijeni su na mjestu.
Egzekucije se izvodi na ad hoc osnovi, bez ikakve prosudbe. Poljaci su mogli identificirati ljude koji zasigurno nisu bili iz Bydgoszcz, odjeveni u karakterističnu sportsku i vojnu odjeću.
Prema različitim procjenama, njemački gubici mogli bi iznositi oko 300 poginulih, u tom broju također bi trebali biti uključeni ljudi ubijeni tijekom borbe i razmjene vatre s poljskim snagama.
5. rujna, vojnici Wehrmacht ušli su u grad.
Okupator je odlučio donijeti poljsku populaciju na kolektivnu odgovornost, a u rujnu je počelo istrebljenje stanovnika Bydgoszcz. Prve pogubljenja na Starom trgu održane su 9. i 10. rujna.
U narednih nekoliko mjeseci, oko 13-15 tisuća žrtava nacističkih zločina pala. Poljaci su pogubljeni i zakopani u masovnim grobnicama.
Svećenik Kazimierz Stepczyński početkom studenog 1939. bio je oduzet sa drugimi zatvorenicima u nepoznatom smjeru u blizini Bydgoszcz, gdje je bio ubijen. Do danas je nepoznato ovo mjesto.
Nijemci su 1940. godine srušili crkvu s fotografije, zajedno s cijelim zapadnim pročeljom tržišta.

[Kont]

Hvala Jano
Još Poljske 1939.

[jano]

Ovo je isto mjesto i isto vrijeme kao i na prethodnoj slici.

[zokxy]

Slovenija negdje ... 

[Kont]

Meni se više sviđa ovaj ružičasti Spitfire

[Daluka]

Slovenija negdje ... 

Žužemberk 13.02.1945.
Lt. Stevens, jedan od borbenih pilota koji su sudjelovali u napadu na ratni brod Kuck Kuck u današnjem 3. maju.  http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=3428.msg90469#msg90469

[Daluka]

Žužemberk, 13. 02. 1945. (u drugom mjesecu 45. bila su još dva napada savezničke avijacije, 1. i 2. 02.).