Razno

[mušica]

sve što su komunisti pričali o komunizmu bila je laž, no ono što su pričali o kapitalizmu nažalost bila je istina

Ovaj dio mi zvuči realno

[elvis]

http://hr.n1info.com/a163500/Kolumne/Boris-Dezulovic/Bez-mene-molim.html

Pojmovi poput „BBS-foruma“, „news-grupe“, „Useneta“ ili „rasprave“ mladima danas, jasno, ništa ne znače, ali nekad davno ljudi su mislili da će upravo tome - dakle širenju ideja i raspravama o njima – jednog dana Internet i služiti. Govorim u futuru jer se romantična zamisao živog, akademskog interneta raspala u samom začetku: već te 1990. – dobru godinu prije nego što je Berners-Leejev WorldWideWeb uopće postao javno dobro! – Mike Godwin je prateći prve akademske online-diskusije opazio fenomen koji će povijest i memetika zapisati kao rečeni Godwinov zakon: što je online-rasprava dulja, to je izvjesnije da će se netko u njoj referirati na Adolfa Hitlera i naciste.

[...]

O svemu tome razmišljam dok na internetskoj stranici riječkog Novog lista čitam komentare ispod teksta Sanje Modrić „Ovakve komemoracije moraju prestati“, u kojemu autorica povodom obilježavanja obljetnice pada Vukovara kritički propituje trajnu „atmosferu sprovoda“ i predlaže da se umjesto „službenog godišnjeg žalovanja“ u tom gradu slave mir i život. Stav svakako poticajan za argumentiranu raspravu, pa bih u nekom drugom svemiru, ili barem vremenu – onom Godwinovom, recimo – mogao reći kako nakon dužeg vremena na „komentare čitatelja“ nisam povirio da se uvjerim u već poznato, već da otkrijem još nepoznato.

Kako dakle izgledaju „komentari“, odnosno rasprava o tezi Sanje Modrić? „Za obljetnicu smrti vaše mame – tulum i vatromet!“ „Ako se danas pobiju svi zaslužni zlikovci, od sutra slavimo život.“ „Zna svijet vaše srbo-četničke laži.“ „Ovakve bljuvotine od članka trebaju prestati i zakonom kažnjavati.“ „Tko dopusti da se ovo objavi, odmah na sud!“ „Ja se slažem s 'novinarkom', ali tek kada organizira veselicu u Jasenovcu.“ „Od kud ovoj pokvarenoj kalašturi, glasnici orjunaštva i očitoj zagovornici zaborava srbijanske agresije pravo spominjanja imena i žrtve Vukovara? Bi li ova beštija napisala nešto slično za Jasenovac ili Aušvic?“ I tako dalje, u svemu više od stotinu komentara, od kojih su njih više od devedeset posto bili tek uvrede, šamari i slinave psovke, te nekoliko prilično nedvosmislenih i u međuvremenu izbrisanih prijetnji smrću.

„Raspravu“ o članku Sanje Modrić izabrao sam nasumce, a nije čak ni blizu najgore: mogao je to biti bilo koji tekst bilo kojeg hrvatskog autora koji ne uliježe u utabanu i zadanu patriotsku prtinu, ili jednostavno bilo koji tekst bilo kojeg autora o bilo čemu, jednako bi se pod njim podmazivala užad za javni linč unutrašnjih neprijatelja. Takozvani „komentari“ na hrvatskom internetu odavno su postali javni zahodi, inkvizicijski podrumi i srednjovjekovni trgovi s lomačama, ako su ikad zapravo i bili išta više.

[...]

Ako ovdje, naime, išta vrijedi ona Godwinova „duljina rasprave“, koja empirijski dokazano povećava vjerojatnost uplitanja Hitlera, onda vrijedi tek kao jamstvo posve izvjesne njegove afirmacije. Davno je, naime, bilo kad su Führer i njegovi šegrti u Hrvatskoj posljednji put bili nulta etička točka, od koje se mjeri Zlo.

Hrvatska inačica Godwinova zakona jednako ne poznaje izuzetke. Bez obzira koji se, čiji i kakav tekst komentira, posve svejedno je li riječ o nogometu, vrtlarstvu, koncertu Justina Biebera u zagrebačkoj Areni ili Dawkinsovoj teoriji kulturne evolucije, rasprava se od početka vodi samo i isključivo o tome je li autor članka srbin, pišu li srbi s velikim slovom, je li Jasenovac bio radni logor otvorenog tipa ili komunistički gulag, jesu li na Bleiburgu ubijeni regularni pripadnici hrvatske vojske ili nevini civili, je li Ante Pavelić imao izbora i je li Hitler bio baš toliki demon kakvim ga predstavljaju ljevičarska piskarala. U vrijeme dok sam još pratio taj fenomen službeni državni rekord je bila srbočetnička gamad u drugom komentaru teksta o proljetnoj preventivi buha i krpelja kod kućnih ljubimaca.

[z355ko]

uvijek je dobro prisjetiti se one: da je važnije tko govori nego što govori

pa se pitam je li pomenuti autor članka ikad pisao o tome zašto srbi slave kosovsku bitku, mislim, ono, kad je već na platni spisak u Beograd

[elvis]

pa se pitam je li pomenuti autor članka ikad pisao o tome zašto srbi slave kosovsku bitku, mislim, ono, kad je već na platni spisak u Beograd

Pa i Srbija je samo tvrtka 

A vjerojatno misliš na nešto ovako kada spominješ kosovsku bitku :

http://www.e-novine.com/kolumna/boris_dezulovic/27728-Znanost-protiv-Obilia.html

Ili ovako:

http://www.portalnovosti.com/secate-li-se-oluje

"Da je, eto, kratko srpsko pamćenje olujnog leta 1995. samo mesec dana duže, setio bi se neko prigodno ovoga leta, na okruglu dvadesetu godišnjicu, barem tog davnog nadmenog kurčenja i jedne besmislene vidovdanske vojne parade u slavu srpskog junaštva i kosovske bitke."


Čudna mi je ta tvoja averzija prema Dežuloviću, očekivao bi da će ti si sviđati netko tko je protiv stavljanja države /firme/tvrtke ispred ljudi. 

[kobler]

Što je čudno u tome? Dežulović ga podsjeća da i drugi iz njegove generacije znaju, kako se i Zeko jutros sjetio da je danas Dan Republike. A on tako žudi biti original-desničar o djevičanski čist od ljevičarskih grijeha, kao da nikad nije živio u njima.
Eh, suvereni građanin, pak još Rvat!

[elvis]

Ma čudno mi je jer z355ko nastupa kao teški anarhist koji ne priznaje da države postoje, pa mi nije jasno zašto mu smeta što netko radi/živi/zarađuje u jednoj od tih "iluzornih" tvorevina. Jedna izmišljotina isto ko i druga. 

[z355ko]

Što je čudno u tome? Dežulović ga podsjeća da i drugi iz njegove generacije znaju, kako se i Zeko jutros sjetio da je danas Dan Republike. A on tako žudi biti original-desničar o djevičanski čist od ljevičarskih grijeha, kao da nikad nije živio u njima.
Eh, suvereni građanin, pak još Rvat!

zapravo meni i ne smeta Dežulović, čovjek radi dobro posao koji za koji je plaćen i svaka mu čast, no ono što radi negdje se zove i oblik specjalnog ratovanja. Ne tako davno mnogi su od nas bili svjedoci takvog ratovanja i sa naše i sa jugosprpske strane, mada i sad to postoji , manje se javno govori o tome.
moje žudnje neka ostanu ipak moje, ali da, prisjetio sam se krvavog dana kad se običajno godinama obavljalo klanje svinja.
Ja sam sebe ne svrstavam niti u jedne niti u druge, pa nemoj ni ti , kao što ni ja tebe ne svrstavam iako bi se možda moglo naći štofa. A i zadnji navod si falio, osim možda da po uvjerenju, ali zašto bi ti to trebao spominjati osim ako ti to ne smeta. ne poznaješ me osobno i , molim te, okani se etiketiranja druže. Možda je bolje da kod procjene koristiš catuskoti.
e evo i jedne prigodne:

podsjetilo me što je taj dan značio 

[Asterix]

koliko ja znam, i dalje je opstala tradicija svinjokolja na taj dan
Postoji li neka posebna poveznica između Dana Republike i ubijanja životinja?

[ja moren]

da-ti dni su judi bili par dni doma i imeli su vremena-drugo,počinje zima i meso obešeno za sušit se ne kvari


nedesju san se motal po seleh med sv nedjeljun i samoboron-kollinja na se strani...

[elvis]

zapravo meni i ne smeta Dežulović, čovjek radi dobro posao koji za koji je plaćen i svaka mu čast, no ono što radi negdje se zove i oblik specjalnog ratovanja.

Nije mi najjasnije kako tekst o nečemo što svi svakodnevno možemo doživljeti, a to je da "rasprave" u komentarima u vrlo kratkom vremenu dođu do Hitlera i nacista spada u "oblik specijalnog ratovanja" ?

Još mi je čudnije kada to dolazi od čovjeka koji faktički poziva na (građanski?) neposluh prema državi i njenim organima te institucijama ?!? 

[z355ko]

zapravo meni i ne smeta Dežulović, čovjek radi dobro posao koji za koji je plaćen i svaka mu čast, no ono što radi negdje se zove i oblik specjalnog ratovanja.

Nije mi najjasnije kako tekst o nečemo što svi svakodnevno možemo doživljeti, a to je da "rasprave" u komentarima u vrlo kratkom vremenu dođu do Hitlera i nacista spada u "oblik specijalnog ratovanja" ?

Još mi je čudnije kada to dolazi od čovjeka koji faktički poziva na (građanski?) neposluh prema državi i njenim organima te institucijama ?!? 

Elvis
hvala ti na prilici, pojasnit ću ti to
nadovezao sam se na link na kojem je dežulovićev članak, odnosno i još puno drugih članaka na tom linku. Dežulović prilično dobro piše, zanimljivo ga je čitati i ako ti nije pozadina poznata često ćeš se složit s njim. Riječi su to, te riječi povezujemo sa emocijama i stvaramo mišljenje, vjerovanje, uvjerenje, te ga kao takvog pohranjujemo u svoju podsvijest. Ne tako davno mnogi su od nas sudjelovali, mogu slobodno reći ne svojom voljom u povijesnim događajima na ovim prostorima i bili smo svjedoci događaja iz prve ruke. Ratnici specijalnog ratovanja sada pokušavaju( a nažalost i uspijevaju) uvjeriti neke nove klince, ali i one koji nisu bili neposredni svjedoci, da se to nije tako događalo. Te svoje opservacije ukrašavaju sa stvarnim događajima kojih je doista bilo i ali u manjoj mjeri, no nekritički čitalac to će generalizirati, nadam se da znaš o čemu govorim. Primjer: ulaskom u razrušeni Vukovar jedan je srpski novinar uporno tražio 40 zaklanih novorođenčadi koje su ubili ustaše, ta je vijest plasirana preko Reutera i nikad nije demantirana. Rekao je taj novinar poslije da nisu našli tu djecu jer je to bila izmišljotina, no u tom trenutku svi su se srpski "oslobodioci" referirali na tu vijest pri izvršavanju žločina nad braniteljima i zatečenim civilima u gradu, a neki inozemni mediji i dan danas izvlače to.

nadalje da pojasnim, da , moji osjećaje vezani uz ljude i moj zavičaj, zapravo ne moraju ima ti veze sa administrativnim obilježjima i vladarima.

[elvis]

Ratnici specijalnog ratovanja sada pokušavaju( a nažalost i uspijevaju) uvjeriti neke nove klince, ali i one koji nisu bili neposredni svjedoci, da se to nije tako događalo.

Ali kuda baš po Dežuloviću? IMHO to jedan od novinara koji nikada nije upao "u struju" bilo koje strane, pa da je pisao kako se "očekuje".

Imaš npr primjer onog Jovića iz Slobodne Dalmacije. Lik je bio sekretar SK u toj novinskoj kući. Dakle ne netko tko ušao u Partiju samo da dobije posao. Za postati "Sekretar" se u pravilu trebalo dokazati. Istovremeno Dežulović i kompanija (Viva Ludež) se sprdaju sa "tekovinama" NOB-a (Partizanka dobila bužu, npr) , završavaju na sudu, i samo zato što su to bile već osamdesete su na kraju uspjeli proći bez sankcija. Isto su nastavili raditi i nakon osnivanja "tvrtke" RH.
No nekako su oni (za tebe i još neke) "ratnici specijalnog ratovanja" a ne Jović koji je sada uvjereni hrvatski nacionalist.

Nemreš belivit.

[milić]

Za postati "Sekretar" se u pravilu trebalo dokazati.

Kako? (Hebi ga i mene sad pogodilo)

[elvis]

Nije da si trebao napraviti diverzantsku akciju, ali nije ni bilo dovoljno ispuniti prijavnicu i poluredovito dolaziti na sastanke i mučat 

[milić]

Samo ću još ovo napisat, jasno ako se opet ne predomislim.
Pol ure sam pisal tekst i obrisal sam ga jer je jednom pametni Ilirija rekal da ne moreš nekome od pedeset godina promijeniti mišljenje s pet-šest rečenica. I to je tako. Komunisti nisu jeli malu djecu za doručak, vjerujte mi.