Ratni zločini okupatora u našim krajevima

[Daluka]

Pošto je danas godišnjica stradanje mještana Lipe, Ćićarije odnosno svih koji su se našli na udaru operacije Braunschweig.
Original tekst je na nizozemskom, ako ima grešaka kriv je Go..le!

De mannen van Aktion Reinhardt in de  Operationszone Adriatisches Küstenland (rujan 1943. – travanj 1945.)
Christian Wirth, Franz Stangl, Gottlieb Hering i drugi kadrovi Einsatzkommando Reinhardt  bili su raspoređeni u OZAK ( Operationszone Adriatisches Küstenland ) pod zapovjedništvom Odila Globocnika. Njihovi zadaci bili su voditi protupartizansku borbu, loviti istarske Židove i hapsiti ih radi deportacije u Auschwitz. Abteilung  R (bataljun Aktion R  – R za Reinhardta) sastavljen od 92 SS i ukrajinskih pomoćnika koji su također služili u Poljskoj upravljao je jedinim logorom za interniranje i tranzitom na talijanskom tlu kojem je SS osigurao plinsku komoru i krematorij . U Trstu veliki kompleks za preradu riže –  risiera di San Sabba – pretvoren je u listopadu 1943. u  Polizeihaftlager , gdje je okupljeno, potom deportirano oko 1450 Židova, zatvarani, mučeni i likvidirani pripadnici partizanskih pokreta, kao i mnogi talijanski antifašisti.

Operacijska zona Adriatics Küstenland-OZAK
1Nakon primirja od 8. rujna 1943. godine, sjeveroistočno područje Kraljevine Italije pod njemačkom okupacijom organizirano je drugačije od ostatka zemlje. U neoslobođenoj Italiji, okupacijski režim pod njemačkom vlašću koegzistirao je s novom fašističkom vladom, Republikom Salò, koja se pojavila nakon Mussolinijevog oslobođenja. Nijemci su njime vladali. Istočne Alpe, od Južnog Tirola do Ljubljanske pokrajine (koju je Italija pripojila nakon okupacije Jugoslavije 1941.), koje su činile granicu između Italije i Trećeg Reicha, bile su izvan sfere utjecaja Republike Salò. i bili su izravno podređeni njemačkoj vlasti, koja je teritorij podijelila u dvije zone: Operationszone Alpenvorland(OZAV), koja je obuhvaćala pokrajine Bolzano, Trento i Belluno, te Operationszone Adriatisches Küstenland (OZAK), koja je obuhvaćala Furlaniju – Julijsku krajinu i prostirala se na riječku i ljubljansku pokrajinu.

2Ova podjela nije služila samo za osiguranje vojne kontrole nad područjem, već se također uključila u plan uključivanja ovih regija u Reich u budućnosti,prema različitim modalitetima, u kontekstu novog europskog poretka pod nacističkom vlašću.

3Stoga nije bilo slučajno što je njemačko administrativno osoblje poslano na obalu dolazilo iz Koruške i austrijske uprave. Prema povjesničaru Enzu Collottiju, ovaj izbor je 'proširenje austrijske komponente Velikog njemačkog Reicha'.

4No bez obzira na ciljeve i planove njemačkih vlasti, prvo se moralo suočiti s ratnom realnošću.

5Korisno je započeti isticanjem strateške važnosti regionalnih komunikacijskih pravaca za njemačke vojske u Italiji i na Balkanu i, posebno, opasnosti od savezničkog desanta u Istri ili Trstu, značajne prijetnje vrlo bliskim granicama. Trećeg Reicha. Osim toga, ne treba zanemariti važnost jugoslavenskog pokreta otpora u regiji. Podsjetimo, prije njemačke okupacije 1943. istočni dio tog područja, koji će nacisti kasnije nazvati Jadransko primorje, bio je u sastavu Kraljevine Jugoslavije do travnja 1941. godine. Tada je ovaj teritorij pripojen Italiji i vojno okupiran.Od ljeta 1941. slovensko-hrvatski otpor počeo je reagirati i organizirati se; talijanske okupacijske snage nisu uspjele to područje potpuno staviti pod svoju kontrolu. Talijanski odgovor bio je brutalan i imao je oblik velike vojne i policijske operacije.

6U vrijeme primirja 8. rujna 1943., raspad talijanske vojske utjecao je na jačanje vojno-političkih kapaciteta jugoslavenskog pokreta otpora – koji je uspio doći do vojne opreme i naoružanja zaostalog od talijanski okupatori – . Od tada se otpor zvao 'Narodnooslobodilačka fronta', a vodili su ga komunisti.

7Područje koje su Nijemci sada krstiliOperationszone Adriatics Küstenland – OZAK predstavljalo je pravi problem za Nijemce. Pokazalo se da ga je mnogo teže svladati nego ostatak Italije.

8Poteškoće koje su imale njemačke okupacijske vojske u kontroli sjevernojadranske obalne zone najvjerojatnije su navele nacističke vlasti da podrže generala Wehrmachta Ludwiga Küblera, vrhovnog zapovjednika jadranske obalne regije, i moćne policijske snage pod vodstvom SS- Gruppenführera Odila Globočnika . Potonji je dobio čin vrhovnog zapovjednika SS-a i policije u Operativnoj zoni . Ta dva sigurnosna uređaja radila su zajedno s administrativnim sustavom Zone, koji je bio pod vodstvom visokog komesara Friedricha Rainera, Gaule vođe Koruške.

9Njihova troja formirala su pravi trijumvirat tipičan za nacističku politiku, gdje su se različite razine moći režima preklapale, ne samo unutar Reicha , ali i na okupiranim područjima. Ono po čemu je OZAK poseban, međutim, nije toliko činjenica da je nacistička uprava bila podijeljena na tri grane - upravnu, vojnu i policijsku - već činjenica da je redarstvene snage vodio Odilo Globočnik, jedan od najozbiljnijih ratnih zločinaca, čovjeka kojeg sam američki povjesničar Arno Mayer opisao kao 'tipičnog, sadističkog i zlobnog nacista', a koji je, prema Geraldu Reitlingeru – engleskom stručnjaku za povijest SS-a – bio čovjek od 'vrste koju su odabrali Himmler i Heydrich da rade najprljavije poslove'.Povjesničar Enzo Collotti tvrdi da je specijalizacija koju je Globočnik stekao u eliminaciji Židova (bilo ih je još nekoliko tisuća na ovom području) svakako bila važna, ali ne i presudna za njegovo imenovanje. Poslan je u OZAK da ojača Wehrmacht u borbi protiv makije, do te mjere da je "smjenom čak i zapovjedništva Wehrmachta u zoni, postavljen na čelu represivnih operacija i operacija protiv otpora". Kao rezultat toga, imao je i 'vrlo široku vlast unutar širokog aparata moći'. Odilo Globočnik, kao šef SS-a i policije u OZAK-u, imao je veliki stupanj autonomije i također je održavao izravne i povlaštene kontakte s višim vlastima SS-a i policije u Berlinu. Kao rezultat toga, imao je i 'vrlo široku vlast unutar širokog aparata moći'.Odilo Globočnik, kao šef SS-a i policije u OZAK-u, imao je veliki stupanj autonomije i također je održavao izravne i povlaštene kontakte s višim vlastima SS-a i policije u Berlinu. Kao rezultat toga, imao je i 'vrlo široku vlast unutar širokog aparata moći'. Odilo Globočnik, kao šef SS-a i policije u OZAK-u, imao je veliki stupanj autonomije i također je održavao izravne i povlaštene kontakte s višim vlastima SS-a i policije u Berlinu.

Policijske snage Globočnik
10Globočnik je stigao u Trst 23. rujna 1943. Sljedećih mjeseci doveo je velik dio osoblja koje je s njim radilo u Lublinu: svoje osobne suradnike, SS-ovce ili ne, koji su radili u službama koje su bio pod njegovim vodstvom u Poljskoj, posebice Volksdeutsche Mittelstelle (Služba za pomoć etničkim Nijemcima), Rasse- und Siedlungshauptamt (Središnji ured za rasu i preseljenje), RKFDV (Državna komisija za jačanje germanske rase) i – iznad svega – dio pripadnika kontingenta koji je izvršio akciju Reinhardt .

11Službe i postrojbe pod Globočnikovim zapovjedništvom u jadranskom obalnom području organizirala je i njima upravljala središnja vlast koja je imala strukturu vojnog stožera. Bilo je nekoliko odjela: operativni, opskrbni, obavještajni, komunikacijski, administrativni, ideološki i tako dalje. Stvorene su i posebne divizije, od kojih I najistaknutija bilaAktion Adria . Imao i zadatak organizirati različite oblike propagande u Operativnoj zoni i izdavati lokalne nacističke novine (dnevne novine Deutsche Adria Zeitung , časopis Adria Illustrierte). Ovaj je odjel također bio uključen u prikupljanje obavještajnih podataka i represiju nad makijom, o čemu svjedoči dokument jednog od zaposlenika odjela, Hansa Schneidera-Bosgarda, koji je napisao priručnik o suprotstavljanju gerili pod naslovom om Bandenkampf in der Operationszone Adriatics Küstenland, s predgovorom zapovjednika Globočnika . Dokument je neophodan za razumijevanje strategije u borbi protiv makije, a posebno za razumijevanje specifičnih aspekata analize političkih, gospodarskih i nacionalnih problema regije.

12Ernst Lerch, Austrijanac iz Koruške, bio jedan od najvažnijih Globočnikovih suradnika u Trstu. Njih dvojica poznavali su se dugo, još iz vremena nacističkog podzemlja u Austriji. Kao pravi načelnik stožera, Lerch je koordinirao aktivnosti svih podređenih službi. Prema slovenskom povjesničaru Toneu Ferencu, u Trstu je bio "čak važniji od nekih viših časnika SS-a". Georg Michalsen, koji je također sudjelovao u 'Aktion Reinhardt', postao je odgovoran za osoblje (časnike i trupe) u Trstu. Među njihovim bliskim suradnicima bili su: Wilhelm Günther, Hermann Kintrup, Ludolf von Alvensleben, Gustav Hanelt, Werner Mundhenke, Hermann Altmann. Ti su ljudi došli iz 'Aktion Reinhardt', iz Sicherheitspolizei (Sipo) ili iz Sicherheitsdiensta (SD) RSHA,krovna sigurnosna služba Trećeg Reicha. Radili su zajedno s drugim dužnosnicima SS-a, uglavnom u uredima Sicherheitspolizei i Sicherheitsdienst, od kojih su lokalni ogranci Gestapoa, Kripo (Kriminalpolizei ) i stranačka zaštitarska služba. Unutar Sipo-SD-a, IV odjel, tajna državna policija (Gestapo), imao je važnu ulogu: bio je zadužen za praćenje i suzbijanje političkih protivnika.

13Zbog razvoja slovenskog i hrvatskog pokreta otpora i pojave novog talijanskog oružanog pokreta otpora, IV odjel i morao je proširiti i ojačati svoju represiju. Odsjek IV hapsio je, mučio i deportirao aktiviste otpora i propagandiste. Taj je zadatak bio posebno povjerenstvo višim časnicima SS-a Augustu Schifferu i Hermannu Metzkeru.

14Nacističkoj policiji pomagali su talijanski kolaboracionisti, uključujući i ljude iz Posebnog inspektorata. Ovu je strukturu 1942. godine osnovao fašistički režim radi suzbijanja i suzbijanja slovenskog i hrvatskog pokreta otpora. Nakon uvođenja OZAK-a Specijalni inspektorat je prešao pod zapovjedništvo Gestapoa. Konkretno, zahvaljujući aktivnostima Specijalne brigade pod zapovjedništvom zamjenika komesara Gaetana Collottija, Specijalni inspektorat dao je važan doprinos u deportaciji, mučenju i izručenju nacistima vođa otpora i lokalnog CLN-a (Nacionalni Oslobodilački odbor), gerilski borci, kuriri i pripadnici podzemne opozicije.

15Prije nego što uđemo u detalje o ulozi ljudi koji su radili u Odjelu R – nedvojbeno tvrdoj jezgri, nemilosrdnoj u borbi protiv Makija iu progonu Židova – trebali bismo ukratko raspraviti ulogu vojnih komandosa pod vodstvom Na početku okupacijske regije (jesen-zima 1943.), a posebno u proljeće 1944., bili su raspoređeni u regiji u racijama i operacijama Waffen-SS-a i Wehrmachta protiv makije. Od proljeća 1944., suočeni s neuspjehom "svog pokušaja ili iluzije da pronađu politički put ka pacifikaciji", a također suočeni s jačanjem otpora, Nijemci su zgrabili posljednje oružje koje im je preostalo: teror.

16S tim u vezi, povjesničar Giorgio Liuzzi, u svom istraživanju o nacističkim represalijama i masakrima u OZAK-u, piše da je istočna granica bila jedna od najteže pogođenih regija represalijama i masakrima nad civilima, što je poslije primjene koncepta totalnog rata, što je bilo tipično za Istočnu frontu. U tom konceptu nije bilo zarobljavanja i sve je bilo usmjereno na potpuno uništenje protivnika kako je to opisano u ' Vernichtungs direktivama Globočnika i Küblera iz 1944.'.

17Različiti SS zapovjednici sudjelovali su u ovoj velikoj operaciji represije, poput SS-Karstwehr-Bataillon, SS policijske pukovnije, male jedinice Ordnungspolizei (OrPo), SS- Wachmannschafts - Bataillon , sastavljene od lokalnih talijanskih i slavenskih novaka kojima su zapovi jedali od strane njemačkih časnika SS -a, ali i kolaboracionističkih skupina različitih nacionalnosti, kao što su Slovenski narodni varnostni zbor ( Domobranci ), Jedinice talijanske teritorijalne obrane (MDT), Serbisches-Freiwilligen-Korpsvigilante Trsta.

[Daluka]

Abteilung R
18Abteilung R je svakako bio najozloglašeniji specijalni odjel među onima kojima je zapovijedao Globočnik. Sastojao se uglavnom od muškaraca koji su sudjelovali u 'Aktion Reinhardt' u Poljskoj. Karakterne osobine Odila Globočnika — koje je opisao Joseph Poprzecny, australski novinar poljskog podrijetla i autor opsežne Globočnikove biografije — učinile su ga idealnim oruđem u Himmlerovim rukama za vođenje nasilne represije u OZAK-u. Christian Wirth, Dietrich Allers i ostali ljudi iz Abteilung Ra, zbog svog zanemarivanja ljudskog života i svog iskustva u Operaciji T4 i Aktion Reinhardt, bili su njegovi najskrupulozniji i najpouzdaniji suradnici: nemilosrdni i birokratski, oni će provoditi politiku potpuno uništenje.

19U određenom smislu, Abteilung R se može promatrati kao produžetak 'Aktion Reinhardt' u Generalnoj vladi Poljske (vidi naziv: R označava Reinhardt) na teritoriju OZAK-a – iako, naravno, u mnogo manjem opsegu, posebno u smislu Endl ösung der Jewish question . I to ne samo zbog odgovornih, već i zbog sličnih ciljeva, koji su naravno bili prilagođeni specifičnostima lokalne situacije, koja se uvelike razlikovala od one u Poljskoj.

20Christian Wirth bio je prvi zapovjednik postrojbe. Poginuo i 26. svibnja 1944. tijekom strijeljanja sa slovenskim otporašima Istarskog odreda u Erpelleu. Nakratko ga je naslijedio Gottlieb Hering, kojeg je zatim zamijenio August Dietrich Allers, koji je ostao na čelu do oslobođenja u lipnju 1944.

21Tvrdu jezgru Abteilung Ra činili su članovi stranke koji su prethodno sudjelovali u operaciji T4 i koju je poslala Hitlerova kancelarija. Mnogi od njih poslani su na istok nakon završetka operacije T4 kao stručnjaci za ubojstva velikih razmjera. Oni su na različitim razinama bili odgovorni za istrebljenje Židova u kontekstu 'Aktion Reinhardt'. Prebačeni su u OZAK i bili su potpomognuti ukrajinskim pomoćnicima (Trawniki ) koji su već bili raspoređeni u centru za istrebljenje na obali Buga i koji su bili dodijeljeni Abteilung R u Trstu, a posebno SS-Wachmannschafts-Bataillonu.

22Abteilung R se sastojao od tri regionalna odjela: u Trstu (R1), u Rijeci (R2) iu Udinama (R3). Tršćanska podsekcija R1, koju je do kolovoza 1944. vodio Gottlieb Hering, a kasnije Josef Oberhauser, uselila se u zgradu bivšeg mlina za rižu, u predgrađu San Sabba. Ova Risiera di San Sabba pretvorena je u Lager i ubrzo je zauzela središnje mjesto u nacističkom sustavu represije u obalnom području.

23Poddionica R2 rijeke u početku i povjerena Franzu Reichleitneru. Kada su ga 3. siječnja 1944. ubili partizani, zamijenio ga je Franz Stangl. Kada je Stangl posljednji put premješten u Veneto (Treviso) da ondje postavi novi pododjel R4 i predvodi pojačanje obrambene linije Sonderauftrag Pöll, zadatak je preuzeo Gerhard Börner.

24Poddionicu R3 u Udinama vodio i Franz Stangl do početka 1944., a zatim i predao Kurt/Fritz Küttner, Arthur Walther i Helmut Fischer.

25Odjel je imao nekoliko zadaća koje su se mijenjale kada su to zahtijevale opća situacija i ratna zbivanja. Prema vojnom povjesničaru Stefanu Di Giustu, ove se zadaće mogu sažeti u šest točaka:

Zarobljavati Židove koji su se još nalazili na području OZAK-a, konfiscirati im imovinu, henhapsirati i zatim ih deportirati u logore istrebljenja Trećeg Reicha (od jeseni 1943.).

Upravlja Polizeihaftlagerom Risieradi San Sabba (od kraja 1943.).

Pomoći u uspostavi, obuci i zapovijedanju lokalnim formiranim vojnim jedinicama ( Landeseigene Verbände , kao što je SS-Wachmannschaf-Bataillon) (od jeseni 1943.).

Nadzor ceste Trst – Rijeka (Rijeka), koju Nijemci nazivaju Karststraße, postavljanjem predstraža uz cestu (Mattuglie, Castelnuovo) (početak 1944.).

Sudjelovanje u borbenim akcijama protiv makije i likvidaciji antifašističkih političkih protivnika svih nacionalnosti (Talijana, Slovenaca i Hrvata) i talaca zarobljenih u racijama, uključujući Gestapo i druge policijske snage (od početka 1944.).

Doprinos jačanju obrambene linije Sonderauftrag Pöll osiguranjem sigurnosti i opskrbe radnom snagom (Globočnik je nadzirao taj posao u drugoj polovici 1944.).

26Prije nego što odemo na drugu točku, Risiera di San Sabba, trebali bismo spomenuti nekoliko važnih točaka u vezi s drugim misijama Abteilunga.

27Ljudi iz Abteilunga R izveli su racije koje su dovele do zarobljavanja skupine Židova, kao što je racija na Abbazia i Laurana, blizu Rijeke, te racija na tršćanski geto, u lipnju 1944. Bilo je i pojedinačnih uhićenja. Prvi poznati Haftschein (uhidbeni nalog), koji je potpisao Paul Rost iz odjela R1, datira od 30. prosinca 1943. Taj zadatak dijelio je sa Sipo-SD. Između ostalog, Abteilung je također koristio informacije o židovskom špijunu, Maura Grinija, čija je obitelj držana u Risieri.

28Časnici Abteilung R odgovorni za organiziranje, obuku i vođenje lokalnih vojnih jedinica bili su Kurt Franz (koji je prvo služio u SS-Wachmannschaft-Bataillon u Trstu, a kasnije u Landschutzschule u Goriziji), Josef Oberhauser (u početku instruktor u SS-Wachmannschaft- Battalion i kasnije zapovjednik 6. čete  stacionirane u Risieri) i Gottfried Schwarz (zapovjednik 2. čete  SS-Wachmannschaft-Bataillona u Furlaniji; 19. lipnja 1944. u San Pietro di Ragogna ubijen od partizana).

29Od ožujka 1944. ljudi iz Abteilung Ra sudjelovali su u borbi protiv Makije, kada je postavljena predstraža Sappiane na Karststraße i osigurana su oklopna i naoružana vozila za patroliranje ovih važnih cesta i željezničke pruge uz nju. U travnju je Wirth imenovan Sicherungskommandant der Karststraße, a njegovi su ljudi bili raspoređeni u protupartizanskim operacijama zajedno s dvije jedinice talijanskih kolaboracionista (satnijom Guardia di Finanza i 2. satnijom  3. pukovnije MDT-a). Brojni partizani i civilni taoci zarobljeni tijekom operacije zatvoreni su i ubijeni u Risieri.

30Također treba istaknuti sudjelovanje Abteilung R (na strani jedinica Wehrmachta, Waffen-SS i SS-Polizei) u Unternehmen Braunschweig , operaciji koju je osobno vodio Globočnik na području Colli Birchini, Cicerije i sjeveroistočne Istre, u zadnjem tjednu tra vnja i prvom tjednu svibnja 1944. Tijekom ove operacije stotine partizana i civila ubijeno je, oko 2000 uhićeno, a više od petnaest sela je evakuirano i djelomično spaljeno, stanovništvo je djelomično prebačeno drugamo, a dijelom deportirano.

31Dana 30. travnja, smrt dvojice muškaraca iz Abteilung Ra tijekom napada partizana Gortanove brigade u Rupi izazvala je njemački odgovor u susjednom selu Lipa, koje je opljačkano i spaljeno do temelja. U isto vrijeme ubijeno je i spaljeno najmanje 280 mještana, od čega trećina djece. To je bez sumnje najbrutalniji čin nacističke odmazde u OZAK-u. Dugo su povjesničari, među kojima je bio prvi Tone Ferenc, kao odgovorni za masakr ukazivali na SS-Karstwehrbataillon, no Di Giusto je u svojoj posljednjoj knjizi, temeljitim proučavanjem fotografskog materijala, identificirao ljude iz Abteilung R kao glavni odgovorni (časnik na jednoj od fotografije i Josef Oberhauser). Dobili su potporu vojnika Gebirgsjäger-Regiment 138,hrvatski četnici, a također i talijanski MDT i karabinjeri. S obzirom na to da je Oberhauser tada još bio pomoćnik Christiana Wirtha, može se pretpostaviti da je nalog za odmazdu izdao sam Wirth, uz Globočnik dogovor.

[Daluka]

Risiera di San Sabba
32Formalno govoreći, Risiera di San Sabba bila je Polizeihaftlager , drugim riječima policijski zarobljenički logor. Također je uvršten na privremeni popis koncentracijskih logora Međunarodnog Crvenog križa.
33Bio je to poseban logor koji je funkcionirao kao 'mješoviti' logor, složenost koju trebamo imati na umu za ono što slijedi. Zapravo je korišten kao tranzitni logor za deportaciju Židova u Auschwitz, a kasnije u Ravensbrück. Istovremeno je Risiera služila kao policijski zarobljenički logor u kojem su mučeni i ubijani pripadnici otpora i civilni taoci. Sušionica žitarica pretvorena je u spalionicu tijela žrtava. Peć je sagradio 'putujući predradnik T4' Erwin Lambert, SS stručnjak koji je prethodno radio na izgradnji plinskih komora Aktion T4 i Aktion Reinhardt. Ova spalionica čini Risiera di San Sabba jedinstvenom u Italiji i izdvaja se od drugih logora kao što su Fossoli, Bolzano i Borgo San Dalmazzo, koji su bili samo prolazni logori, iako je i tamo bilo nasilja i mnogi zatvorenici su ubijeni.

34Iako se Risiera često pogrešno označava – posebno u tisku – kao 'koncentracijski logor', to je mjesto koje pokazuje tipične karakteristike terorističkog sustava koji su nacistički okupatori uspostavili kako bi postigli svoje ciljeve: konačno rješenje židovskog pitanja, nemilosrdno kažnjavanje pobunjenika (razbojnika) te sustavno i nasilno iskorišćavanje civilnog stanovništva kroz pljačku ekonomskih resursa i kroz prisilni rad.

35Još uvijek se raspravlja o ukupnom broju žrtava u Risieri. Procjene se kreću od najmanje 2000, broj koji su usvojili na temelju svjedočenja o suđenju Josephu Oberhauseru 1976. u Trstu, do maksimalnog broja od 5000, prema procjeni Ferruccia Fölkela, tršćanskog književnika koji je 1979. i prvi objavio esej o Risieriju, koji i svoje računanje temeljio na djelatnosti spalionice. Ipak, mnogi smatraju da je ovaj broj malo vjerojatan. Slovenski novinar Albin Bubnič pokušao je identificirati ubijene žrtve. Njegov rad je bio napola neuspješan, jer je mogao identificirati samo 317 imena. Većina njih su partizani i taoci, uglavnom Slovenci i Hrvati, ali i vođe talijanskog otpora,

36Razmatrajući Risiera kao kotačića u strojevima holokausta, treba imati na umu da je velik dio od 1450 Židova deportiranih iz OZAK-a bio zatvoren u Risieri, od kojih su mnogi došli iz regije, iz Veneta ili iz Hrvatske. Od toga je 700 došlo iz Trsta, samo ih je dvadesetak preživjelo logore istrebljenja. Ono što znamo sa sigurnošću je da je najmanje 28 Židova ubijeno u samoj Risieri, bilo zato što su bili prestari ili bolesni da bi bili deportirani ili zato što su bili optuženi za kršenje discipline. Nisu svi OZAK Židovi deportirani u Auschwitz ili druge logore za istrebljenje bili zatvoreni u Risieri; neki su držani u zatvoru Coroneo,

37Čim su nacisti preuzeli vlast u Trstu, 9. listopada 1943., na Jom Kipur, počela su hapšenja i deportacije ljudi i žena na temelju njihove rase. Ne u veljači 1945. došao je kraj. Racije su pogodile većinu članova velike židovske zajednice u Trstu koji nisu uspjeli otići ili se sakriti, one najslabije, poput starijih u odmaralištu Gentilomo ili bolesnih u bolnicama. Cilj: napraviti grad u kojem je, podsjetimo, živjela jedna od najvećih židovskih zajednica u Italiji, Judenfrei . U Risieri su završili i Židovi iz drugih krajeva, iz Furlanije, Gorice, Istre i Rijeke.Židovi su također bili zarobljeni u Venetu, području izvan kontrole policije i SS-a jadranske regije.

38Ukupni transport s deportees from the OZAK od rujna 1943. do veljače 1945. bio je najveći: 73 h ukupnom iznosu, što je značilo 59% od ukupnog broja transportiranih iz Italije. Od toga su 22 transporta odvela Židove u logore za istrebljenje, a 51 deportiranog političkog zatvorenika.

39Ljudi iz Abteilunga R također su s velikom skrupuloznošću organizirali pljačkanje imovine, slijedeći metode koje su se već koristile u drugim okupiranim zemljama.

40Za borce otpora i taoce uhićene tijekom racija, za civilne i vojne zarobljenike, Risiera nije bila samo tranzitni logor. Kao što rekosmo, tamo su mučeni i zatvarani, a često su i umirali. Većina zatočenika uhićena je tijekom kampanja represije nakon aktivnosti makije u mjestima gdje je otpor bio vrlo aktivan: Istra, osobito u udaljenim područjima na sjeveru, u regiji Colli Birchini, ali također u Furlaniji, Krasu i u samom gradu. Među zarobljenicima su bili i vođe slovenskog, talijanskog i hrvatskog otpora. Držali su ih u 'logoru smrti', u drugom dvorištu tvornice, u blizini zgrade sa zgarištem.Tu je bilo izgrađeno sedamnaest ćelija, neka vrsta stražarnice smrti,

41S druge strane, Židovi te vojni i civilni zarobljenici koji su bili odvedeni u njemačke logore bili su zatvoreni u jednu zgradu iu spavaonice. Neki preživjeli uspjeli su posvjedočiti o ubojstvima tijekom boravka u Risieri. U istom dijelu logora – u prizemlju – bila je zatočena skupina Židova, uglavnom iz Bosne ili Rijeke (ali i iz Trsta). Formirali su svojevrsnu internu radnu komandu koja se koristila, primjerice, u krojačkoj (za izradu uniformi) i postolarskoj, u stolarskoj radionici i za najteže poslove.

42Odakle su žrtve u Risieri? S različitih mjesta. Vrlo često dolazili su iz zatvora u kojima su bili zatvoreni, ali i iz ćelija Pjace Oberdan, gdje su bili smješteni Gestapo i Šipo-SD. Nijedan veliki broj ne dolazi izravno s mjesta gdje su uhićeni, iako se više ne može utvrditi o kome se točno i koliko ljudi radi. Odvedeni su u logor i odmah po dolasku ubijeni.

43Tijekom suđenja izašle su na vidjelo različite metode pogubljenja, uglavnom zahvaljujući iskazima koje su sami SS-ovci (Josef Oberhauser, Heinrich Gley) dali njemačkim sucima tijekom preliminarne istrage: ubijanje plinom ispušnim plinovima motora, pogubljenje tupim predmetom ili, rjeđe, vatrenim oružjem. Joseph Poprzeczny ukazao je na odlučujuću ulogu koju bi stručnjak za plinove Lorenz Hackenholt imao u San Sabba. Ubijanje se nastavilo do travnja 1945. Pepeo žrtava spaljen u zgarištu bačen je u more u zaljevu Milje, nedaleko od logora.

44Zgradu koja je bila pretvorena u zgarište i veliki dimnjak raznijeli su dinamitom ljudi iz Abteilung R u noći s 29. na 30. travnja, neposredno prije nego što su morali bježati pred nadirućom Oslobodilačkom vojskom Jugoslavije. Uništavanjem peći izbrisani su najočitiji dokazi zločina.

45Ostale zgrade Risiere nastavile su se koristiti kao vojarne i kao skladišta za skladištenje opljačkane robe. Tu su bili smješteni pripadnici Abteilunga R1, a od svibnja 1944. i vojnici 6. satnije SS- Wachmannschafts - Battalion II , koji su morali čuvati logor i služili kao pojačanje Abteilunga R za isturene položaje duž Karststraße, gdje su jedinice talijanskih kolaboracionista, Battaglione Patrioti Davide , bila je dio toga. Potonji nisu imali povjerenja Nijemaca, jer su bili osumnjičeni da žele izbjeći vojne operacije Nijemaca.

46Korištenje Risiera di San Sabba kao zarobljeničkog logora, kao središte za likvidaciju i kao lokalno sredstvo represije ne smije zaboraviti da je to bila karika u dugom lancu deportacije u njemačke koncentracijske logore. Osim toga, također je činio srž širokog i složenog sustava nasilja, maltretiranja, pljačke i iskorištavanja resursa i ljudi koji su se nacisti organizirali u obalnom području.

47Ovo je područje odigralo veliku ulogu u dramama talijanskih deportacija u Treći Reich, što jasno pokazuje rad povjesničara Marca Coslovitcha. Njegovo istraživanje omogućilo je identifikaciju približno 8200 OZAK-ovih deportiranih u Njemačku. To je otprilike trećina ukupnog broja deportacija iz Italije u nacističke logore.

[Daluka]

BIBLIOGRAFIJA
Ascoli, Marta, Auschwitz è di tutti , Trst: Lint, 1998.

Bon, Silva, Gli Ebrei a Trieste 1930-1945 , Gorizia: LEG, 2000.

Collotti, Enzo, Il Litorale Adriatico nel Nuovo Ordine Europeo 1943-1945 , Milano: Vangelista, 1974.

Coslovich, Marco, I percorsi della sopravvivenza. Storia e memoria della deportazione dall'Adriatisches Küstenland , Milano: Mursia, 1994.

Di Giusto, Stefano i Chiussi, Tommaso, Globočnikovi ljudi u Italiji 1943.-45. , Atglen PA: Schiffer, 2017.

Di Giusto, Stefano, Operationszone Adriatic Coastal Region. Udine, Gorizia, Trst, Pola, Fiume e Lubiana during the occupazione tedesca , Udine: IFSML, 2005.

Ferenc, Tone, “La polizia tedesca nella zona d'operazioni 'Litorale Adriatico' 1943-45,” Storia contemporanea in Friuli , 10, 1979, 13-98.

Fölkel, Ferruccio, La Risiera di San Sabba [1979], Milano: Rizzoli, 2000.

Liuzzi, Giorgio, Violenza e repressione nazistan nel Litorale Adriatico 1943-1945 , Trst: Quaderni di Qualestoria, 2014.

Matta, Tristano, Il Lager di San Sabba. Dall'occupazione Nazista al processo di Trieste , Trst: Beit, 2012.

Moehrle, René, Judenfervolgung in Triest während Faschismus und Nationalsozialismus 1922-1945 , Berlin: Metropol, 2014.

Piazza, Bruno, Perché gli altri dimenticano [1956], Milano: Feltrinelli, 1995.

Picciotto, Liliana, Il libro della memoria. Gli Ebrei deportati dall'Italia (1943-1945) , Milano: Mursia, 2002.

Poprzeczny, Joseph, Odilo Globočnik, Hitlerov čovjek na istoku , Jefferson NC: McFarland, 2004.

Pucher, Siegfried J., Il Nazista di Trieste. Vita e crimini di Odilo Globočnik, l'uomo che invento Treblinka , Trst: Beit, 2011.

Scalpelli, Adolfo (ur.), San Sabba. Istruttoria e processo per il Lager della Risiera [1. izdanje 1988.], Trst: ANED-Lint, 1996.

Izvor teksta: https://journals-openedition-org.translate.goog/temoigner//9902?_x_tr_sl=fr&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=wapp

[zokxy]

 

Jedino mi se od svega čini nesuvisli i loše prevedeni - borba protiv makija??
Gerile?

[elvis]

 

BTW kako je ovo uletilo 3 puta?

 Odilo Globočnik, kao šef SS-a i policije u OZAK-u, imao je veliki stupanj autonomije i također je održavao izravne i povlaštene kontakte s višim vlastima SS-a i policije u Berlinu. Kao rezultat toga, imao je i 'vrlo široku vlast unutar širokog aparata moći'.Odilo Globočnik, kao šef SS-a i policije u OZAK-u, imao je veliki stupanj autonomije i također je održavao izravne i povlaštene kontakte s višim vlastima SS-a i policije u Berlinu. Kao rezultat toga, imao je i 'vrlo široku vlast unutar širokog aparata moći'. Odilo Globočnik, kao šef SS-a i policije u OZAK-u, imao je veliki stupanj autonomije i također je održavao izravne i povlaštene kontakte s višim vlastima SS-a i policije u Berlinu.

[Daluka]

Na danjašnji dan, neke teze se iz godine u godinu ponavljaju i onda se te teze prihvaćaju kao istinite činjenice. Dali su one stvarno potkrepljene povijesnim dokazima i odgovaraju činjeničnom stanju? (Nevezano na post, slična situacija je i sa zločinom u Lipi, nedavno je na TV bila emisija u kojoj je govorila ravnateljica MC Lipa pamti i ona se osvrnula na teze o počiniteljima zločina i ustvrdila je da za neke tvrdnje nema povijesnih dokaza.) Croinfo.net je takodjer prenio tezu o razlozima koji su doveli do zloćina u Podhumu:
-Talijani su zauzeli Grobnik, a s njima su u naš Podhum došli talijanski učitelj i učiteljica ...
...
-Za vrijeme ferija učitelji su krenuli u Italiju, ali su ih, kako smo kasnije saznali, zarobili partizani i streljali. ...


E sad koja je teza ispravna neka svatko ponaosob odluči?
Izvor priloga: Podhum 1942 Cuculić, Giron, Končar

Dodano naknadno, svi kao papagaji ponavljaju ubojstvo talijanskih učitelja, nitko ne spominje ovu dvojicu bezimenih iz Cernika i činjenicu da se palež i ubojstva u Podhumu dogodio mjesec dana kasnije, a da je prije toga Streljano pet osoba iz Svilna, a njihove kuće spaljene a porodice odvedene u logor.

[Magnum]

Eto, danas je Društvo za povjesnicu Klana organiziralo posjetu Memorijalnom centru Lipa pamti uz stručno vođenje Tee Perinčić. Nas par je nazočilo pa ovdje reportažno stavljam fotografije s posjete...

[Magnum]

[Magnum]

[Magnum]

[Magnum]

[Magnum]

[Magnum]

Posebno za FiumeRi:

[Magnum]