Bugenvilija Jedna od najbogatije cvjetajućih vrtnih penjačica koju često srećemo u primorskim okućnicama. To je biljka sunca, iako je najidealnije mjesto za nju ono gdje je pola dana sunce, a pola dana sjena – na takvom položaju će dulje cvjetati.
Njeni su cvjetovi zapravo vrlo neugledni, sitni bijeli, a ljepotu joj daju veliki pricvjetni listovi – brakteje koji mogu biti u raznim bojama.
Roza-ljubičasta je Bugenvilija Glabra, a ostale sorte cvijet može biti bijele, žute, roza, narančaste i crvene boje.
Redovitom, višestrukom rezidbom tijekom godine može se osigurati cvatnja od 4. do 10. mjeseca – pa i dulje, (jer kada izblijedi jedan niz brakteja, nakon 4 tjedna slijedi novi).
Nije otporna na kontinentalnu hladnoću zimi pa se na kontinentu uzgaja kao lončanica koja prezimljuje u svijetloj prostoriji na 8 – 15 st.C. Za uzgoj na kontinentu najpogodnija je nešto otpornija roza-ljubičasta sorta Bugenvilija Glabra „Alexandra“ ili „Sandersiana“.
Za vrijeme zime odbaci veći dio lišća. Na otvoreno se iznosi krajem proljeća. U priobalju bugenvilija uspijeva na otvorenom, bolje da je posađena u zemlju, nego u lonac. Mlade biljke su i u priobalju osjetljive i za jače zime mogu stradati pa je uputno mlade bugenvilije tijekom jače zime zaštititi.
Bugenvilija uspijeva u nešto sušem tlu, koje ipak treba uvijek imati malo vlage pa se zato treba redovito zalijevati. Kod prezimljavanja na kontinentu zalijevanje treba gotovo obustaviti (zavisno od temperature prostorije).
Gnojiti ju treba jednom mjesečno.
Nakon svake cvatnje (kada se pricvjetni listovi – brakteje osuše i postanu poput pergamenta), nove izdanke treba prikratiti pa će se na taj način poticati dodatna cvatnja koja može potrajati do kasne jeseni.
Bugenvilije se orezuje tako da se ostavljaju glavne grane koje čine okvir biljke, a skraćuju se sve postrane na 3 – 4 pupa. U kasnu zimu može se obaviti rezidba u staro drvo, tj. višegodišnje izdanke.
Razmnožava se zelenim reznicama u proljeće, poludrvenim reznicama ljeti ili povaljenicama u proljeće ili ranu jesen.