Ovo je iznad Hreljina - prije Plasa!
Vijesti iz 1934. godine:
Klub Kvak koji goji prijateljstvo, zabavu i promiče umjetnost, osnovan je 1879. Po statutima smije imati najviše 20 članova. Klub je poznat i popularan, jednom je priredio i javnu zabavu u Maksimiru, za Khuenovog doba istakao se i u rodoljubnim pothvatima.
Danas mu je najstariji član grof Miroslav Kulmer. Klub nema predsjednika, već se svakih 14 dana reda drugi član kao Kvakisimuss i upravlja na najdemokratskijem principu. Pristup je dozvoljen i gostima i to muškima, dok damama samo dvaput u godini (na Silvestrovo i Pepelnicu). Od nekoliko godina dolaze dame i nakon procesije Uskrsnuća s Markovog trga u klub na košaricu pisanica. To je nastalo odatle, što je jednom Kvak na svoj trošak dao glazbu za procesiju. Jedan od članova bio je i pokojni hrvatski slikar Menci CL.Crnčić. On je za života uredio i naslikao tzv. baru klubu (lokala za sastajanje). Kao svom članu i velikom umjetniku odlučio je Kvak, da mu postavi spomen-ploču i to na mjestu s koga je naslikao veliki svoj triptihon Pogled na more s Plasa. Tu je sliku u svoje vrijeme kupila Narodna Skupština u Beogradu, a za rata je nestalo jednog dijela, ostala dva dijela nalazila su se spremljena na tavanu, ali se ne zna gdje su. Dotično se mjesto nalazi na križanju željezničke pruge od Bakra u Plase s državnom cestom iz Plasa u Crikvenicu, kod stražarnice. Spomen-ploča je uklesana na litici, tik do pruge, pa ju vidi svaki putnik i prolaznik. Ploča je otkrivena u nedjelju 24. lipnja. Kako to mjesto leži na području općine Hreljin, to je toj skromnoj i tihoj svečanosti prisustvovao hreljinski župnik Matejčić i načelnik prof. D. Kučan, školska mladež s nastavnicima, gradjanstvo i seljaštvo, koje je samo okitilo ploču zelenilom. Sama je ploča 140 cm visoka, a 90 široka, izradio ju je klesarski majstor Rude Matković sa Sušaka, koji je napravio i novi rozeton na đakovačkoj crkvi. Plaketa od mjedi na ploči djelo je prof. Ive Kerdića. Kako svaki član Kvaka nosi ime složeno od kvak (na pr Gudokvak, Kvaković, Kvako-kvak itd.) to je pok. Crnčić bio Slikokvak, kako se vidi i na ploči. Kvakači su došli na otkriće brzovlakom iz Zagreba, a dočekao ih je narod sa načelnikom, koji je obavio otkriće, a blagoslovio ploču župnik, koju je preuzeo načelnik uz dirljiv i zanosan govor.
Danas sam poslikao stanje ove ploče - ona prva je vjerojatno uništena u vihorima vremena, a obnovljena iz 1995. stoji i danas gotovo ista kao i originalna.
O klubu Kvak pišu i na zagrebačkim stranicama:
"Nije lako, niti je ikad u ovom gradu bilo lako pobjeći od politike. O tome govori i ova priča posvećena jedinstvenom građanskom klubu po imenu «Kvak», koji su zagrebačka gospoda izvolijevala osnovati prije stotinu i trideset godina.
Kako je začet i kršten u staroj gostionici na Savskom mostu (još prije starog «Repuša»), odakle su se s večeri raspoloženim gostima žabe iz obližnjih savskih kaljuža javljale jednoličnim i dosadnim kvakanjem, ime klubu «Kvak» nametalo se, dakle, rafalnom paljbom, tako da nije bilo vremena za bilo kakvu dvojbu. Preuzimanje imena iz životinjskog svijeta zadano je na neki način i u samom konceptu Kluba, koji bi, za razliku od etabliranih društvenih odnosa i običaja i životne prakse svakog člana zasebno, članstvu osiguravao jednake uvijete – «bez povrede ičije osjetljivosti i poštujuć svako zasebno mišljenje». Pri samom vrhu klupskih regula podvučeno je kako je u Klubu «apsolutno zabranjeno o politici i o vjeri govoriti i raspravljati»...
Zanimljivo je da je «Kvak», koji ima sve karakteristike engleskoga gentlemenskoga kluba, uspio opstati skoro šezdeset godina, a u njegovu su se članstvu (nije se dopustila kvantiteta, nego kvaliteta) izredala mnoga poznata imena društvenog, kulturnog i gospodarskog života. Među čelnim ljudima «Kvaka» kronike bilježe slavnoga glumca i prvog hrvatskog Hamleta Andriju Fijana, visokog bankovnog činovnika i brata Augusta Šenoe Julija Šenoe i slikara Clementa Menci Crnčića, koji je i dizajnirao klupske prostorije.
Kroz Klub «Kvak» u tijeku njegova dugoga vijeka prošli su najznamenitiji umovi zagrebačkog i hrvatskog javnog života, a mnogi su svojim perom ostavili trag i podijelili potporu Klubu. Književnici August Šenoa, Hugo Badalić, Josip Eugen Tomić, Gjuro Deželić, te akademik i predsjednik Akademoje Josip Torbar, veleposjednik Miroslav grof Kulmer, pravni pisac Vladimir Mažuranić, skladatelj Nikola Faller... Ali kako nitko u svom selu nije prorok, tako se i o Klubu «Kvak» po gradu i državi, najprije potiho, pa sve glasnije, počinju širiti kojekakve glasine. Iako Klub ima temeljnu zadaću druženje ljudi najrazličitijih svjetonazora, a međusobne razlike svesti u snošljiv okvir, susačka «Zora» (urednik Frano Supilo) pojavu Kluba dočekuje na nož: ... «da se tamo širi njeko internacionalno društvo pod imenom Kvak u kojemu prevladavaju stranci, a domaći sinovi usuđuju se silno im laskati. To sramotno hrvatsko društvo broji čak za člana i nepristranog senatora g. Augusta Šenou»...
I mnogo godina kasnije, tj. 1929. jedan bečki list donosi «pouzdanu» informaciju da se tadanja nova vlada u Beogradu sastoji «većinom iz članova jednog tajnog, vrlo uplivnog društva, koje nosi komično ime Kvak»...
Kako ovo nije prigoda da se politički (uostalom, rekli smo da o politici nećemo!) procjenjuje ovaj u povijesti jedinstveni gospodski klub, što je opstao u Zagrebu, ne mogu a da ne podsjetim na temeljno pitanje ove priče: koliko su se kršila pravila u Klubu, kojima se, koliko se sjećamo, «apsolutno zabranjeno o politici i vjeri pričati»? Nije vrag da su kulturni ljudi, intelektualci, umjetnici, koji se svake subote sastaju za istim stolom, zadovoljavaju samo punim čašama nepatvorene zagrebačke kapljice, da žlarbraju o općim bedarijama, dok se politički vrući kesteni puše i cmare po strani?
«Bilo je i takvih vremena kad se Kvaku podmetalo», priznaje kroničar, «konspiriranje protiv vlasti»...
Nepolitički, građanski i u svakom slučaju nevini – Klub «Kvak»?! Malo morgen. Listajući stare kronike, imamo razloga povjerovati kako je već tada, prije stotinu i tridesetak godina, među tim našim časnim precima, okupljenim oko Kvaka, bilo «krtica i spavača», pa i običnih vulgarnih prebjega, da se poslužimo današnjim aktualnim nazivljem u međustranačkim prepucavanjima i koškanjima, međusobnim optužbama i objedama i unutar stranačkih koalicija...
Ne možeš, dakle, ni u Agramu bez politike? O politici i žabe krekeću: Kvak! Kvak!"
http://croinfo.net/zanimljivosti2/6706-spomen-ploa-menciju-cl-crniu.html
