Kao što obećah velikom šefu uhvatih se olovke i papira
da vam malo opišem što i kako se događa iza sjajnih kulisa
jednog TV showa, u ovom slučaju "Pjevaj moju pjesmu" koju radi HTV u koprodukciji sa Škorovom firmom.
Dakle, priču ću započeti od samog ulaska u kompleks na Prisavlju. Budući da je meni to bilo četvrto gostovanje u katedrali hrvatskog duha (by A. Vrdoljak) znao sam o čemu se radi, no moje suputnike u busu (koji nam je omogućio Grad Opatija
) fascinirao je u pravom smislu riječi ovaj ogroman kompleks koji sliči na mali gradić ili bolje rečeno gradsku četvrt po svojoj veličini i arhitekturi. Kako smo stigli u zadnji čas (zbog krive informacije da snimanje započinje u 18.00, a započelo je u 17.30) odmah su nas poćerali baš ko ovce u tor u studio "Anton Marti" gdje je sve već bilo spremno i samo se nas čekalo.
U studio se ulazi kroz ogromne hodnike koji služe i kao skladište kulisa pa se zabavljamo pogađajući kojoj emisiji pripada koja kulisa. Smještaju nas na kat, odnosno galeriju odakle imamo izvanredan pogled na sve djelove studija koji je poput arene okruglog oblika. Zanimljiva stvar je da su "publika" u doljnjem redu, okolo pozornice zapravo plaćeni statisti koji su mahom učenici i studenti, a moraju proći i proces šminkanja te generalnu probu. Druga zanimljiva stvar je da su i po gornjoj galeriji raspoređeni stričeki koji vas upozoravaju da morate biti veseli, pljeskati u ritmu glazbe, a mene je upozorio da sakrijem pederušu jer ukoliko me kamera uhvati u kadar režiser će tražiti ponavljanje scene. Isti striček glumata i glazbenog stručnjaka pa mi važno objašnjava kako je tu neki dečko od 15 godina koji "rastura". Kažem ja njemu: "Ma evo tu smo njegov tata i ja i nismo ni znali da je mali tako sav vražji." Ponosno nam pruža ruku i sad smo kompa. Kako su pjesme koje se izvode prearanžirane (ne izvode se u originalnoj verziji) tako je predstavnica Opatije, Kristina Božić pjevala pjesmu Lastavica koju je Nikša Bratoš modernizirao i pretvorio u baladu. Šapće meni striček stručnjak: "Ne bu bilo dobro. Cura je preveč usporila". Da mu ne moram objašnjavati da je pjesmu usporio aranžer ja mu klimajući glavom potvrđujem, a čovjeku raste ego do neba. Inspicijent strogo, ali simpatično dirigira sa publikom: "Ajmo pljesak, ajmo u ritmu, idemo na noge..."
Dakle žiri u sastavu Zorica Kondža, Siniša Škarica i Dražen Žerić - Žera iz Crvene jabuke. Škarica i Kondža maksimalno koncentrirano prate sve izvođače dok se Žera zabavlja sa curicama statisticama koje sjede iza njega i poskrivećki puši elektronsku cigaretu. To na TV-u u petak nećete vidjeti
. Ali zato ćete vidjeti kako Žera pjeva Oliverovog "Galeba" i na kraju se obraća Škori sa "moj labude". Čut ćete kako Japanac kaže "volim te", a imao je Škoro još par dobrih fora kao npr. pita momak curu koliko je sati, a nakon što mu ona kaže koliko je, kaže on njoj : e pravo je vrijeme da se upoznamo. Itd. itd... uglavnom Škoro me vrlo ugodno iznenadio svojom ležernošću i zajebancijom pogotovo između pojedinih scena kada su kamere ugašene. Inače, iznenađujuće je malo prekidanja snimanja (možda 10-tak ukupno, a ja sam očekivao puno više), a ponavljane su samo 2 scene (i to nećete vidjeti, ali ćete znati kada budete gledali u petak
) i to obe zbog Škorine greške. Škoro je trebao otpjevati pjesmu "Gigolo" u oriđiđi, engleskoj verziji, a nije znao text pa se zapetljao i sočno opsovao. Tetkica koja mu je držala veliki šalabahter stala je bliže uz kamermana i tako je naš Škoro uspio "gledajući ravno u kameru" otpjevati Gigola. Druga greška desila se pri odjavi emisije kada je zaboravio spomenuti glavnog sponzora. Publika se počela razilaziti, orkestar pospremati kada je uletio inspicijent vičući "svi nazad, ponavljamo zadnju scenu". Škarica je živa glazbena enciklopedija pa ćete tako doznati kako je pjesma "Golubovi" došla do Ive Robića, zatim povijest pjesme "Gigolo" itd. Zorica Konđa je vrlo stroga, ali i vrlo pravedna članica žirija i koja zapravo donosi odluku o ocjeni za pojedinu pjesmu. Nakon što žiri dogovori ocjenu što se snima dolazi do prekida snimanja, inspicijent dolazi do žirija koji mu na papiriću ispiše ocjenu. On to nosi do tehničara koji zatim pali određeni broj svjetala na semaforu, a Škarica "glumi" da okreće gumb sa ocjenama. Poslije sam išao do stola od žirija i vidio da je to obična igračka. Usput sam "maznuo" Škaričin hodogram u kojem je potanko objašnjeno tko i što u kojem trenutku radi i govori. Iako, da ne bude zabune, sve fore i razgovore koje budete čuli otprilike su dvije trećine unaprijed dogovorene, a jedna trećina spontana, što po meni nije loše za jedan TV show.
Budući da imam podosta utakmica u nogama, bolje rečeno u ušima tako mi uspjeva brzo raspoznati falševe i greške pojedinih pjevača. U dva sam navrata glasno komentirao nakon izvođenja pjesama gdje su bile greške što se gotovo stopostotno poklopilo što je poslije rekla Kondža. Do nas su stajali neki navijači protivničke ekipe sa Brača. Nakon što je jedna starija žena skužila da se nešto kužim, pitala me je nakon što je njihova pulenica otpjevala: "Ej momak, što će Zore (Kondža) sad reć?" I opet sam gotovo pa pogodio
Za kraj još da reknem da je TV studio puno manji nego što izgleda, da je puno, puno prljaviji nego što izgleda, da su Škoro i Bratoš puno manji i mršaviji nego što izgledaju, da show opskrbljuje puno, puno više ljudi nego što možete zamisliti.
Koliko ljudi i sa koliko zaduženja radi na našoj dalekovidnici neka ilustrira sljedeći slučaj: naš autobus ostaje "zarobljen" iza jedne od rampi na ogromnom parkiralištu. Šofer odlazi do jedne od portirnica koja isto ima rampu zamolit da nam otvore. I kaže lik (pazi sad ovo): morate ić nazad unutra (objašnjava gdje) jer ja nisam zadužen za ovu rampu. Na to dolazi debeli brkonja sa štikadentom u ustima i nonšalantno objašnjava našem šoletu da treba samo doć s busmo na 10 cm od rampe i da se onda automatski rampa podiže. Njegov kolega sa druge rampe to nije mogao reć jer nije "zadužen za ove, već onu drugu rampu".
Zavjet šutnje obaveuje mi da vam ne smijem priopćiti rezultate prije petka (a i veliki šef je sklon iznositi u javnost svašta nešto
), samo ću vam reć da je moj Antonio opet dobio najvišu ocjenu od svih učesnika. Čistu 9. Neki prije neki nakon showa razgovarali smo sa Škaricom, Bratošom i Kondžom. Lijepo je bilo čut od tih ljudi svu silu pohvala, ali... Ali i veliko upozorenje za odgovornost koju imamo na svojim leđima činjenicom da "u svojim rukama držimo možda i najveću nadu i biser hrvatske zabavne glazbe". Fotografije su u uvom trenutku na putu iz Zg u Rijeku tako da slijede naknadno, a i komentar o pjevačima nakon što odgledate show u petak u 20.00 na HTV1!!!
