Uz crkvicu je u srednjem vijeku osnovan samostan Sestara dominikanki III reda. Prvi put se spominje 1372. Sačuvana je predaja po kojoj ga je još u XIII. st. osnovala jedna sestra dominikanka iz sela Žrnovnice koja se spominje u jednom spisu kojim ostavlja crkvici zlatni kalež uz napomenu da se ni u kojem slučaju ne smjje prodati ili na bilo koji način otuđiti. Sestre su, kao i cijelo stanovništvo, bile žrtva epidemije kuge. zbog tega su ga morale napuštati i preseliti se u karantenu koja se nalazila u Sustjepanskim barakama. uslijed čega je bio prepušten krađi i uništavanju. Tom prilikom je, izmedu ostaloga, bio otuđen i prije navedeni zlatni kalež. Budući da se nakon prestanka kuge preživjele sestre nisu imale kamo vratiti. privremeno su bile smještene u svojim obiteljima. Samostan su nakon određenog vremena ipak obnovile s time da su crkvicu pretvorile u skladiše. G. 1890. otkrio ju je arheolog don Frane Bulić u svojim istraiivanjima Dioklecijanove palače zauzevši se za njezinu obnovu. Tom su prilikom postavljeni novi oltar i pločnik. G. 1929. prilikom proširenja jednog prozora otkrivena je jedna plota s uklesanim natpisom:
" Nevrijedni svećenik Dominik, kapelan kneza Trpimira". Don Frane Bulić drži da se radi o nadgrobnom spomeniku svećenika Dominika, njegova graditelja. Danas se dopuštenjem sestara dominikanki, čuva u Arheološkom muzeju grada Sp!ita.
