Uobičajena živost na jednom od kanala...
...
Minare...ups, zvonik crkve, ime joj znate.
...
I za kraj, novi most kod Piazzale Roma.
...
Eto. Bio sam u životu osamdesetak puta u Veneciji, krajem devedesetih mi je bila skoro pa osnovnim izvorom prihoda. Meni je grad apsolutno neponovljiv, i jedan od najljepših na svijetu. Ove su slike od ovog ljeta, kad sam bio tamo i nasjeo apsolutno na svaku "foru za turiste" na koje sam upozoravao goste dok sam bio vodič - što ti je karma...
E, komentar za brodove za Veneciju. Cijena jednodnevnog brodskog izleta sračunata je na "take the money and run", budući da se vodi filozofijom "vidjeti Veneciju i umrijeti". Ili, što bi apsolutno najveća vodička zvijer u biznisu "Poreč preko Gevgelije za Veneciju" rekao, "gostu treba pružiti malo više od polovine onoga što si mu obećao"...Primjer. "Prodao sam previše karata za gondole, izgubi par gostiju!" Ja ih uredno izgubim, sve super, ovi se nešto bune, ovaj im plati par cugi, a ostale pare podijelimo...
Ali, to je bila digresija. Uglavnom, cijena obiteljskog izleta iz Rijeke brodom daleko nadilazi cijenu istog, automobilom npr.
Da ne spominjemo i to, da je cestom dosta brže nego brodom.
Najbrži brod za Veneciju je tip "suknjaša", olitiga malteški San Pawl ili San Frangisk, koji realno poteže do 44 čvora.
"Santa Eleonora" je još bila devedesetih, malo veća od maltežana, također tipa katamaran s upuhivanjem zraka između trupova i "suknjom" sprijeda i straga. Bila je dovoljno brza da vozi dvije ture dnevno, jednu "dnevnu" i jednu "noćnu". Ono, ujutro odveze prvu za Veneciju, vrati se prazna po drugu turu, odmah po ponovnom dolasku u Ve odveze ove prve doma, a navečer se vrati po "noćne". Sa nekim suludim "pogodnostima" za goste, tipa šprehe: "Ako se želite od S. Marca vratiti na brod, morate kupiti karte za gondolu, inače ne garantiramo da ćete stići!" - i ekipa je kupovala, što bi im drugo preostalo...
Najsporija (i najneudobnija) je "Dora", bivši kvarnerekspresovski "Iris", privremeno potopljen osiguranja radi 1999. godine kod Rovinja.
"Princess of Dubrovnik" mi je bila glavnim radnim mjestom, uz još par Atlasovih hidroglisera.
Nikad nisam plovio na "Princu Venecije", ali znam da je San Frangisk bio sposoban rutu Ve-Po prijeći sat vremena brže nego "Princ".
...
Mogao bih još gomilu toga drobiti o osobitostima brodskih izleta za Veneciju... Ah, mladost - ludost...
