svake godine,
la Festa della Madonna della salute (Blagdan Gospe od zdravlja) lokalni, vjerski praznik u vidu hodočašća
u ime zahvalnosti, Djevici Mariji, koja ima za cilj pohod
u Baziliku Santa Maria della Salute 
Tijekom toga dana Crkva je stalno otvorena bez prekida, a kako bi se olaksalo hodocasce i kontinuirani priliv mase vjernika
podignut je privremeni pontonski most na Canal Grande koji povezuje Punta della Dogana i Santa Maria del Giglio.
Obljetnica podsjeca i potječe iza velike epidemije
kuge koja je pogodila sjever Italije između 1630 i 1631., istu je
opisao i ovjekovjecio i Alessandro Manzoni, u svom povjesnom romanu „Zaručnici“.
Zaraza se proširila po Veneciji nakon dolaska nekih ambasadora iz Mantove, već ozbiljno pogođena epidemijom,
koji dolaze traziti pomoć Republike Venecije. Iako su Veleposlanici bili smješteni u karanteni na otoku San Servolo
i unatoč svom oprezu, neki radnici dolaze u kontakt s gostima i epidemija se prosirila po gradu sa katastrofalnim
posljedicama. U roku od samo nekoliko tjedana pogodila je cijeli grad, s velikim gubicima među stanovnicima,
a žrtve su bile i Duzd Nicolò Contarini te patrijarh Giovanni Tiepolo.
Na vrhuncu epidemije, u nedostatku drugih rješenja, Vlada je organizirala procesiju molitve Gospi, koja traje tri dana
i tri noći, a prisustvuje mu svo preživjelo stanovništvo. Dana 22. listopada 1630 Dužd daje zavjet za izgradnju
velebnog hrama, ako grad preživi epidemiju.
Nekoliko tjedana kasnije, epidemija je vidno usporila da bi se konačno ugasila u studenom 1631. Procjenjuje se da je bilo
više od 47.000 umrlih samo u gradskom području, a gotovo 100.000 na području Republike Duzda, inace 1500 godine,
broj stanovnika u Veneziji je bio oko 120.000 ukljucene i 11.164 cortigiane.
I tako Vlada donosi dekret, iz zahvalnosti, da se procesija ponavlja svake godine, a Gospa je denominirana; „od Zdravlja“.
Vlada Republike odrzala je dato obecanje te odmah pocinje traziti lokaciju i raspisuje natječaja za gradnju nove crkve.
Prvo hodočašće zahvalnosti održano je 28. studeni 1631., odmah po zavrsetku epidemije.
Natjecaj je osvojio venecijanski arhitekt, Baldassare Longhena, sa svojim projektom barokne crkve, osmerokutne strukture,
koja na vrhu ima impozantnu kupolu, a koja je posvećena 21. studenog 1687.Inace to je festa i obljetnica koju posebeno
osjecaju venecijani, a tom prilikom tradicionalno se jede
CASTARDINAPrica ide, kako je Venezija bila stavljena pod karantenu, a zadnji brod koji je pristao, stigao je iz Istre i bio je krcat
butova kastrirane ovcetine.
RICETARICETA PO VENECIJANSKUZanimjivosti:- za podmorske temelje Bazilike Gospe od Zdravlja, utroseno jedan milion 150 tisuca i 657 stupova.
Tradicionalno su se upotrebljavala debla od johe, a za potporu osnovnih zidova, brijest i ariš.
- svima je poznata ova maska venecijanska, dr KUGE, a njeni korijeni su bas iz perioda kuge. Jedino su ljecnici
smjeli biti u kontaktu s bolesnicima i to ovako obuceni: potpuno umotani u crni plašt, nosili su okrugli crni šešir,
a na licu naocale i masku. Unutar maske stavljali su aromaticne biljke da prociste zrak koji su udisali. Liječnik kuga,
mogao je dotaknuti zaražene i njihovu odjeću jedino sa dugim drvenim štapom. Karantena se nalazila ne otocima
Lazareto Nuovo i Lazareto Vecchio. Ovi otoci u laguni Venecije spasili su živote ostatku populacije. Dva otoka su se
koristila i kao ambulante i kao groblje, tako se nastojala suzbiti zaraza. Kuga je konačno iskorijenjena ranih '700.
Tijekom karnevala vec dekadentna Mletačke Republika počela je koristi za zabavu ovu masku koja je bila korištena kao protekcija.
- Veneciju su pokosile tri velike epidemije kuge 1347-1349, 1575-1577 i 1630-1631
... vise na
BLOGU
